Nasljeđivanje na osnovu zakona - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Sticanje nasljednog prava zakon vezuje za postojanje određenih činjenica. Zavisno od pravnog sistema, činjenice koje zakon u jednoj zemlji određuje kao relevantne za sticanje nasljednog prava ne proizvode isto dejstvo u drugoj zemlji. Svi pravni sistemi kao relevantnu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, brakom i građanskim srodstvom.
Činjenice na osnovu kojih se nasljeđuje na osnovu zakona
Svi pravni sistemi kao relevantnu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, brakom i građanskim srodstvom. Zakon kao relevantne smatra i druge činjenice kao što su: zajednica života sa ostaviocem, imovno stanje nasljednika i njihova sposobnost za privređivanje, vrsta i porijeklo dobara zaostavštine.
Za sticanje nasljednog prava, prema rješenju usvojenom u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske relevantne su ove činjenice: krvno srodstvo između ostavioca i nasljednika, građansko srodstvo između ostavioca i nasljednika, postojanje braka između ostavioca i nasljednika, zajednica života ostavioca i nasljednika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje nasljednika i vrsta dobara zaostavštine.
Krvno srodstvo
Najvažniji oblik veze između ostavioca i lica koja ga nasljeđuju po samom zakonu je krvno srodstvo. Ova veza se uspostavlja rođenjem. S obzirom na činjenicu da li potiče iz braka ili je nastalo van braka, krvno srodstvo može biti bračno ili vanbračno. Bez obzira na to kako je nastalo, krvni srodnici se mogu razvrstati na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca.
Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske podjela krvnog srodstva na bračno i vanbračno ne proizvodi nikakvo nasljedno dejstvo. Naime, bračni i vanbračni srodnici imaju ista nasljedna prava. Na nasljedna prava krvnih srodnika utiče njihovo svrstavanje na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca. Potomci i preci ostavioca su pripadnici prave linije (linea recta). Potomci ostavioca proizilaze iz ostavioca. Najbliži predak potomaka je ostavilac.
Preci su lica koja proizilaze jedno iz drugog i iz kojih proističe i ostavilac. Oni se, počevši od djedova i baba, dijele na očevu lozu i majčinu lozu. U odnosu na sve pretke najviša nasljedna prava imaju roditelji ostavioca. Pobočni srodnici su lica koja uključujući i ostavioca, imaju iste zajedničke pretke i pripadnici su pobočne linije (linea colateralis). Najveća nasljedna prava ima grupa pobočnih srodnika koju čine braća i sestre ostavioca. Braća i sestre najčešće za zajedničke pretke imaju oca i majku ostavioca. Međutim, može im biti zajednički predak samo otac ostavioca ili zajednički predak samo majka ostavioca.
Unutar prave i pobočne linije krvno srodstvo se računa po stepenima. U bližem stepenu srodstva nalaze se srodnici koji imaju veću količinu zajedničke krvi. Udaljenost srodstva između dva lica računa se po broju rođenja koji ih dijeli shodno rimskom pravilu quod sunt generationis, tot sunt gradus (koliko rođenja toliko stepena). Ovaj način izračunavanja srodstva, prihvaćen i u našem pravu, naziva se civilno izračunavanje srodstva - computatio civilis, za razliku od prirodnog izračunavanja - computatio naturalis. Svako rođenje koje dijeli srodnike označava jedan stepen.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske
-Nasljeđivanje na osnovu zakona-
Član 8 - Član 63
Zakonski nasljednici
Nasljedni redovi
Član 8
Umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Ova lica nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. Republika Srpska je poslednji zakonski nasljednik.
Izrazi nasljeđivanje na osnovu zakona, zakonsko nasljeđivanje i zakonski nasljednik ne čine se u prvi mah kao najpodesniji za označavanje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i testamentarno nasljeđivanje temelji na zakonu jer je predviđeno i regulisano zakonskim propisima. S druge strane i kod zakonskog nasljeđivanja potrebno je uvijek postojanje neke konkretne činjenice, srodstvo, bračna veza, čijim posredstvom izvjesna osoba postaje nasljednik.
Međutim, i pored svih prigovora, koji se mogu staviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad našla podesnijih naziva za navedene pojmove. Kako su ti izrazi već toliko ustaljeni u većini zakonodavstava da su u istom značenju prihvaćeni i u običnom govoru, nema razloga da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.
Prvi nasljedni red
Član 9
Zaostavštinu umrlog nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov supružnik. Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.
Izraz prije svih odnosi se samo na slučaj kada su sva djeca ostaviočeva u životu i sposobna su za nasljeđivanje i hoće naslijediti, odnosno kada prije umrlo dijete između više djece ostavičeve, odnosno ono koje je nesposobno za nasljeđivanje ili koje se odreklo nasljedstva, nije ostavilo svojih potomaka.
Prvi nasljedni red obuhvata ostaviočeve potomke i supružnika zbog čega se naziva red potomaka. Rodonačelnik ovog nasljednog reda je sam ostavilac. A nasljeđe se, na jednake dijelove, dijelil na onoliko linija koliko ima ostaviočeve djece i supružnika. Ako neko od sinova ili kćeri neće ili ne može da naslijedi, taj nasljedni dio nasljeđuju njegovi potomci, nishodnom linijom, po pravu predstavljanja.
Ukoliko nije moguće, u okviru jedne linije, primijeniti pravo predstavljanja, u istoj liniji se, prvenstveno, primjenjuje pravo priraštaja u korist srodnika koji su istog stepena srodstva, paralelno, a potom ushodnom linijom počevši od daljeg stepena srodstva s ostaviocem do onih koji su sa njim u bližem stepenu srodstva. Kada se u okviru jedne linije ne može primijeniti pravo predstavljanja, a ni pravo priraštaja, tada dio te linije prirasta (pripada) dijelovima drugih linija.
U prvom nasljednom redu nasljeđuju bračna, vanbračna i potpuno ili nepotpuno usvojena djeca ostavioca, ako njihova nasljedna prava nisu, prilikom usvojenja, ograničena ili isključena i njegov supružnik. Supružnik je lice koje je zaključilo brak sa ostaviocem na način predviđen zakonom. On gubi nasljedna prava ako je brak poništen ili razveden, ili je njegova zajednica života sa ostaviocem trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem, dok je bio živ ili je tužba za razvod ili poništenje braka tada bila podnesena, a njena osnovanost dokazana poslije smrti ostavioca.
Supružnik može nasljeđivati u prvom nasljednom redu samo u slučaju kad ostavilac ima potomaka. Ako ostavilac nema potomaka, supružnik se javlja kao nasljednik u drugom nasljednom redu. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak ostaviočev, bez obzira na stepen srodstva s njime, ili njegov usvojenik, odnosno usvojenikov potomak, dotle ostaviočev bračni drug može naslijediti u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostaviočev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkuriše s ostaviočevim roditeljima, njegovom braćom i sestrama i njihovim potomcima.
Nasljedni dio djece, koja nasljeđuju sa supružnikom ostaviočevim, a nemaju nužnih sredstava za život, može biti na njihov zahtjev povećan, na teret onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da nslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cjelokupnu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
Pod istim pretpostavkama može biti povećan nasljedni dio supružnika na teret nasljednih dijelova ostalih nasljednika ili supružnik nasljeđuje cjelokupnu zaostavštinu. Ako su na nasljedstvo pozvani bračni drug i djeca, odnosno dalji ostaviočevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim bračnog druga, tada bračni drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeđuje cijelu ostavinu.
Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeđuju pri međusobnom konkurisanju na nasljedstvo samo potomci prvog stepena, usvojenici i bračni drug, dok po stepenu srodstva udaljeniji ostaviočevi potomci kao i potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima, in stirpes, a zatim, unutar stabala, po glavama.
Kod zakonskog nasljeđivanja neki srodnici nasljeđuju ostavioca direktno, ili tačnije rečeno, bez primjene prava predstavljanja, dok ga drugi mogu naslijediti samo uz primjenu te ustanove. Među prve spadaju samo djeca ostavičeva, prvi descedenti, i svi njegovi preci, ascedenti, dok ga svi ostali njegovi srodnici nasljeđuju putem prava predstavljanja. Nema, međutim, kvalitativne razlike između nasljednog prava jedne i druge grupe srodnika. Svi oni nasljeđuju po svom vlastitom pravu, jer im zakon to omogućava pozivajući ih u datom slučaju na nasljedstvo.
Pravo predstavljanja
Član 10
Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unučad ostaviočeva, na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca, praunučad ostaviočeva, na jednake dijelove i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.
Pravo predstavljanja primjenjuje se kad nasljednik ne može ili neće da naslijedi. Jedno lice ne može da naslijedi ako je: 1) umrlo ili proglašeno za umrlo prije smrti ostavioca, 2) nedostojno da naslijedi i 3) isključeno je ili lišeno u potpunosti nužnog dijela.
Nasljednik ne želi da naslijedi ako se odrekao nasljednih prava. Ako se odrekao nasljednih prava samo u svoje ime, smatra se da nikada nije bio nasljednik, te onaj dio zaostavštine koji bi njemu pripao da se nije odrekao nasljeđa, nasljeđuju njegovi potomci, primjenom prava predstavljanja.
Najčešća situacija u kojoj se primjenjuje pravo predstavljanja jeste smrt lica koje bi trebalo da naslijedi, prije ostavioca. Sa smrću se pravno izjednačuje i proglašenje nestalog lica za umrlo. Za nasljednika koji je nedostojan da naslijedi fingira se da je umro prije ostavioca, tako da se primjenjuje pravo predstavljanja. Institut prava predstavljanja primjenjuje se i u slučaju potpunog isključenja iz nasljeđa.
Krug nasljednika koji nasljeđuju po pravu predstavljanja u našem pravu ograničen je na prva tri zakonska nasljedna reda. Unutar ovih redova pravo predstavljanja se primjenjuje neograničeno - sve dok ima potomaka lica koje ne može ili ne želi da naslijedi ostavioca. Poslije trećeg zakonskog nasljednog reda, u našem pravu se ne primjenjuje pravo predstavljanja.
Drugi nasljedni red
Član 11
Zaostavštinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji. Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavštine nasljeđuje supružnik umrlog. Ako iza umrlog nije ostao supružnik, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake dijelove.
Drugi nasljedni red čine ostaviočev supružnik i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo. Supružnik se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda samo kada ostavilac nema nijednog potomka, bračno, vanbračnog ili usvojenog. Naime, nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa pripadnike daljeg nasljednog reda.
Kada supružnik nasljeđuje u prvom nasljednom redu veličina njegovog nasljednog dijela zavisi od broja potomaka koji nasljeđuju. Ukoliko više potomaka nasljeđuje, nasljedni dio je manji i obrnuto. U drugom nasljednom redu supružnik u konkurenciji sa ostalim nasljednicima tog reda, nasljeđuje, po pravilu, jednu polovinu zaostavštine.
Pod pretpostavkama određenim za roditelje nasljedni dio supružnika može se povećati na teret ostalih nasljendika drugog nasljednog reda, a supružnik može da naslijedi i cijelu zaostavštinu. Ako su oba ostaviočeva roditelja živa, a nasljeđuju sa supružnikom, supružnik nasljeđuje 1/2 zaostavštine, izuzev u slučajevima predviđenim članovima 23. do 27. Zakona o nasljeđivanju. Roditelji ostavioca tada nasljeđuju po 1/4 zaostavštine. Ukoliko supružnik nije živ roditelji ostavioca nasljeđuju cjelokupnu zaostavštinu, svaki po 1/2.
Braća i sestre umrlog i njihovi potomci
Član 12
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, braća i sestre ostaviočevi, njegova unučad i praunučad i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama iz prethodnog člana. U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu, očev dio, a sa braćom i sestrama po majci, majčin dio.
Roditelji su nosioci linija drugog nasljednog reda. Ako su oboje živi i ako s njima konkuriše na nasljedstvo ostaviočev bračni drug, svakom roitelju pripada, u pravilu, jedna četvrtina, a ako bračnog druga nema onda svakome od njih pripada jedna polovina ostavine. Ako je jedan od rodtelja umro ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime ili je nedostojan za nasljeđivanje, a ima svojih potomaka, dolazi do primjene pravila predstavljanja.
U tom slučaju će dio, koji bi njemu pripao, naslijediti njegova djeca, a ako su ona otpala, onda daljnji njegovi potomci, tj. njegovi unuci, praunuci i ostali potomci, bez obzira na stepen srodstva s ostaviocem. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi, koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu. Prema tome, u ovom nasljednom redu, ako je jedan roditelj otpao, mogu na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre, njegovi sinovci i sinovice, nećaci i nećakinje, bratanci, bratanice, sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara.
S obzirom na djelovanje prava predstavljanja, ostaviočeva braća i sestre dijele ostavinu na jednake dijelove, in capita, dok ostali pobočni srodnici dijele ostavinu po stablima, in stirpes, a unutar stabala, ukolilko se radi o srodnicima istog stepena, opet na jednake dijelove.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Nasljednog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete u ostavinskom postupku u smislu da trenutno ove poslove sudije povjeravaju notarima koji dalje sprovode ostavinski postupak. Naša advokatska kancelarija može pomoći kod sastavljanja nasljednih izjava i ...
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva
Član 13
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, a nije ostavio nijednog potomka, dio zaostavštine koji bu mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. Zakona o nasljeđivanju.
S obzirom na činjenicu da između nasljednih redova djeluje načelo isključivosti, ne može srodnik daljnjeg reda biti pozvan na nasljedstvo, dok god postoji koji srodnik bližeg nasljednog reda, koji hoće i može naslijediti, pa makar bi taj srodnik po stepenu srodstva bio udaljeniji od srodnika slijedećeg nasljednog reda.
Isto tako ne može doći do primjene prava priraštaja između specifičnih linija istog nasljednog reda ako postoji mogućnost za primjenu prava predstavljanja. Zbog toga će roditelju, koji je preživio ostavioca, pripasti dio ostavine prije umrlog roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka. To je slučaj iz prve rečenice ovog člana, koja sadrži pravilo o uslovima priraštaja između srodničkih linija drugog nasljednog reda, očeva i majčina linija.
Kada roditelji nisu ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka, koji im je zajednički, rođena djeca i njihovi potomci, nego je jedan od njih, bilo otac ili majka, ostavio samo svojih potomaka, tj. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili njihove potomke. Prema tome, ako nema bračnog druga, može čitava ostavina na osnovu prava predstavljanja, koje u potpunosti djeluje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polubratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima.
Nasljeđivanje oba roditelja koja su umrla bez potomstva
Član 14
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje supružnik ostaviočev.
Supružnik nasljeđuje cjelokupnu zaostavštinu, isključujući tako nasljednike trećeg i drugih nasljednih redova u slučaju kada: nijedan roditelj ostavioca ne može ili neće da naslijedi, a nemaju potomstva, ili njihovi potomci, takođe, ne mogu ili neće da naslijede.
Treći nasljedni red
Član 15
Zaostavštinu umrlog, koji nije ostavio potomske, ni roditelje, niti su ovi ostavili potomka, ni supružnika nasljeđuju njegovi djedovi i babe.
Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane.
U trećem nasljednom redu zaostavština se dijeli prvenstveno na očevu lozu i na majčinu lozu. Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane. U okviru jedne loze nasljedni dio koji pripada toj lozi dijeli se na dva dijela, što znači da će i u očevoj i u majčinoj lozi djed i babe nasljeđivati po 1/4 zaostavštine.
Prava djeda i babe iste loze
Član 16
Djeda i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i nihove djece važe pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihova djeca.
Nasljeđivanje djeda i babe jedne loze koji su umrli bez djece
Član 17
Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca, a nisu ostavili nijedno dijete, dio zaostavštine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavioca nasljeđuju djed i baba druge loze i njihova djecam kako je određeno u prethodnom članu.
Četvrti nasljedni red
Član 18
Ostaviočevi pradjedovi i prababe sa očeve strane nasljeđuju na jednake dijelove polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeđuju ostaviočevi pradjedovi i prababe sa majčine strane.
Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da naslijedi, njegov dio nasljeđuje njegov supružnikm ako je predak ostaviočev.
Ako par predaka iste loze ne može ili neće da naslijedi, njihov dio nasljeđuje drugi par predaka iste loze.
Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili neće da nslijede, njihov dio nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.
Zakonski nasljednici u četvrtom nasljednom redu jesu samo preci ostavioca, osam predaka, odnosno četiri bračna para, podijeljeni u dvije loze, a u jednoj lozi su svrstana dva bračna para. Svaki ostaviočev predak, pradjeda ili prababa nasljeđuje po 1/8 zaostavštine ili svaki bračni par po 1/4 zaostavštine.
Ostali nasljedni redovi
Član 19
Poslije ostaviočevih pradjedova i prababa, zaostavštinu nasljeđuju njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
Republika Srpska kao poslednji zakonski nasljednik
Član 20
Republika Srpska nasljeđuje ako ostavilac nema drugih zakonskih nasljednika.
Republika Srpska ne može se odreći nasljeđa.
Zaostavština koju Republika Srpska nasljedi postaje dio imovine Republike Srpske.
Nasljeđivanje kod nepotpunog usvojenja
Član 21
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena.
U slučajevima u kojima usvojeik i njegovi potomci nasljeđuju usvojioca kao njegova djeca, usvojilac nasljeđuje usvojenika i njegove potomke.
Usvojilac ima na zaostavštinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima. Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiočeve srodnikem njegovog supružnikm ni druge njegove usvojenike. Srodnici usvojioca i njegov supružnik prilikom nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni njegove srodnike. Nepotpunim usvojenjem istaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.
Član 22
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca ako je usvojilac podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.
Prema odredbama Porodičnog zakona Republike Srpske, usvajanjem se stvaraju između usvojioca, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, prava i obaveze koje po zakonu postoje između roditelja i djece. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske je prihvatio i ostala načelna rješenja Porodičnog zakona Republike Srpske o međusobnim odnosima usvojioca i usvojenika i prema tim rješenjima odredio njihove nasljednopravne odnose.
Nasljedna prava usvojenika mogu se ograničiti ili sasvim isključiti jedino u slučaju ako usvojilac u vrijeme sklapanja usvojenja ima rođene djece. Prema tome, okolnost što se usvojiocu poslije sklapanja usvojenja rodilo dijete ne može uticati na nasljedna prava usvojenika prema usvojiocu, jer se sporazum o ograničenju ili isključenju tih prava mora unijeti u zapisnik o zaključenju usvojenja.
Iako je za usvojenje načelno potreban pristanak bračnog druga, usvojenik nije njegov zakonski nasljednik. Samo, ako su bračni drugovi zajedno usvojili, usvojenik može na osnovu zakona naslijediti obra bračna druga. Ako bračni drugovi zajedno usvajaju, a imaju zajedničku djecu ili svaki od njih ima svoju djecu, može se usvojenikovo nasljedno pravo prema svakom od njih različito odrediti.
Odredbe Porodičnog zakona Republike Srpske žele spriječiti sklapanje usvojenja iz materijalnih interesa koji bi se na strani usvojioca mogli pojaviti u slučaju kada usvojenik ima vlastitu imovinu. Upravo iz razloga što usvojenje treba da bude u interesu i u korist usvojenika, tako da se na taj način poboljša njegov pravni položaj, ostaje i nakon usvojenja netaknuto pravo nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika. To znači da usvojenje ne utiče na prava usvojenika prema njegovim roditeljima, kao ni na njegove obaveze prema njima.
Ako usvojenik umre prije usvojioca ili se nasljedstva odrekne samo u svoje ime ili postane nedostojan da ga naslijedi, njegovi potomci nasljeđuju usvojioca po pravu predstavljanja kao što ga nasljeđuju i potomci njegove rođene djece, ukoliko, naravno, nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka nisu pri usvojenju ograničena ili isključenja. Usvojena usvojenikova djeca nisu zakonski nasljednici njegovog usvojioca. Usvojenici i njihovi potomci su nasljednici usvojioca, ukoliko ugovorom o usvojenju njihova nasljedna prava prema njemu nisu isključena.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Povećanje nasljednog dijela djece
Član 23
Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe sa supružnikom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio ovog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebao da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
Ako neko od djece nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj. U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost zaostavštine.
Prema opštim pravilima zakonskog nasljeđivanja ostaviočeva djeca i supružnik nasljeđuju na jednake dijelove. Dioba se vrši per capita - po glavama. Ako je više djece tada je njihov zakonski nasljedni dio manji i obrnuto. Nasljedni dio supružnika se može, u prvom nasljednom redu, smanjiti, a nasljedni dio djece ostavioca povećati, ako su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca, a ne samo sa jednim djetetom, to proizilazi iz izraza koji koristi Zakon o nasljeđivanju - djeca
-
da djeca nemaju nužnih sredstava za život
-
da djeca zahtijevaju povećanje svog nasljednog dijela, a sud zahtjev usvoji, vidi član 23. stav 1. ZON-a.
Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako su ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca
-
ake je zaostavština tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu
-
da djeca postave zahtjev da naslijede cijelu zaostavštinu, a sud taj zahtjev usvoji.
Ukoliko neko od djece, koje nasljeđuje sa supružnikom ostaviočevim, nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj, tj. na teret nasljednih dijelova koje bi oni naslijedili. Djeca koja nasljeđuju u prvom nasljednom redu sa supružnikom ostavioca mogu biti bračna ili vanbračna djeca ostavioca, djeca sa kojima je ostavilac u krvnom ili adoptivnom srodstvu, kao i djeca kojima je supružnik ostavioca roditelj ili im nije roditelj.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu djece da naslijede i jedan dio zaostavštine ili cijelu zaostavštinu koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik, odnosno ostala djeca ostavioca, sud uzima u obzir sve okolnosti, a naročito:
-
imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika
-
trajanje bračne zajednice
-
vrijednost zaostavštine.
Ove okolnosti su navedene primjera radi, ali ih sud mora uzeti u obzir. Pored ovih okolnosti sud će uzeti u obzir i one za koje smatra da su relevantne, na primjer da je supružnik bolestan, da je nezaposlen, da je u penziji, da ima zakonsku obavezu izdržavanja i druge djece.
Gubitak prava na nasljeđivanje supružnika
Član 24
Pravo na nasljeđivanje na osnovu zakona između supružnika prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.
Supružnik nema pravo na nasljeđe:
-
ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba bila osnovana
-
ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen, poslije smrti ostaviočeve, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka i
-
ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.
Povećanje nasljednog dijela supružnika
Član 25
Kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može na zahtjev supružnika odlučiti da supružnik naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da supružnik naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom, supružnik zapao u oskudicu.
U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti, za privređivanje supružnika, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Kada bi se, smrću ostavioca, primjenom instituta nasljeđivanja i podjelom zaostavštine imovinska situacija supružnika pogoršala tako da se može označiti kao teža od one kada on nema nužnih sredstava za život, supružnik može zahtijevati da u svojinu naslijedi cjelokupnu zaostavštinu. Kao težu situaciju od nedostatka nužnih sredstava za život zakon označava neprecizno kao padanje supružnika u oskudicu. Ovi izrazi, preuzeti iz ranijeg Zakona o nasljeđivanju ne predstavljaju odgovarajuću komparaciju. Čini se da je za supružnika teža situacija kada on nema nužnih sredstava za život nego kada je u oskudici.
Prilikom odlučivanju po zahtjevu supružnika da mu se dosudi cjelokupna zaostavština sud će prvenstveno cijeniti dužinu trajanja zajednice života ostavioca i supružnika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje supružnika i ostalih nasljednika iz drugog nasljednog reda, vrijednost zaostavštine i druge činjenice koje su relevantne. Supružnik može naslijediti cjelokupnu zaostavštinu pod slijedećim pretpostavkama:
-
ako je supružnik zapao u oskudicu
-
ako je supružnik pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog reda ili drugog nasljednog reda, ako se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda
-
ako je supružnik podnio zahtjev da naslijedi cjelokupnu zaostavštinu i one zakonske nasljedne dijelove koje bi trebalo da naslijede nasljednici drugog nasljednog reda
-
ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva supružnika za nasljeđivanje cjelokupne imovine.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu supružnika sud će uzeti u obzir iste činjenice kao i prilikom povećanja zakonskog nasljednog dijela supružnika.
Povećanje nasljednog dijela roditelja
Član 26
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljeđe sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev, odlučiti da nasljeđe i jedan od onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih za život, taj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema supružniku tako i prema drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja.
U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje roditelja, imovinske prilike supružnika, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Supružnik može biti u povoljnijoj imovinskoj situaciji od roditelja ostavioca. Kad supružnik naslijedi jednu polovinu zaostavštine, a drugu polovinu naslijede roditelji ostavioca, tj. svaki po jednu četvrtinu, ovom podjelom zaostavštine roditelji ostavioca mogu ostati bez nužnih sredstava za život ili pasti u oskudicu. Nasljedni dijelovi oba roditelja ostavioca mogu se povećati pod slijedećim predpostavkama: da roditelji ostavioca nemaju nužnih sredstava za život, da su roditelji ostavioca pozvani na nasljeđe sa supružnikom ostavioca, da su roditelji ostavioca podnijeli zahtjev za povećanje svog nasljednog dijela na teret zakonskog nasljednog dijela koji bi trebalo da naslijedi supružnik i ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva roditelja ostavioca za povećanje njihovih nasljednih dijelova.
Zahtjev roditelja ostaviočevih za povećanje njihovih nasljednih dijelova može biti upravljen samo protiv supružnika, a ne i drugih zakonskih nasljednika, jer se oni tada ne mogu pozvati na nasljeđe.
Ukoliko je zajednica života ostaviočevih roditelja trajno prestala, roditelj koji nema dužnih sredstava za život, može svoj zahtjev upraviti protiv drugog roditelja ostavioca, svog supružnika, i supružnika ostavioca u cjelini ili u pretežnom dijelu. Ali kada nijedan od roditelja, čija je zajednica života trajno prestala, nema nužnih sredstava za život, tada oba roditelja mogu podnijeti zahtjev samo protiv supružnika.
Pravo staviočevih roditelja na povećanje nasljednog dijela lične je prirode. Shodno tome, ako nije donesena pravosnažna sudska odluka o zahtjevu, kojom je to pravo priznato ostaviočevim roditeljima, ono ne može, nakon njihove smrti, biti predmet nasljeđivanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Nasljeđivanje autorskih i imovinskih prava
Član 27
Autorsko imovinska prava umrlog nasljeđuju njegova djeca, njegov supružnik i njegovi roditelji.
Član 28
Lica iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa lica iz daljeg nasljednog reda.
Član 29
Ukoliko nema nasljednika iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju, autorska imovinska prava postaju svojina Republike Srpske.
Nužni nasljednici
Član 30*
Nužni nasljednici su: djeca umrlog, njegovi usvojenici iz člana 21. Zakona o nasljeđivanju i njegov supružnik.
Ostali potomci umrlog, njegovi roditelji i njegova braća i sestre su nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Lica navedena u ovom članu su nužni nasljednici kada su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na nasljeđe.
Pravo na nužni dio je pravo fizičkog lica, koje bi po zakonskom nasljednom redu bilo pozvano na nasljeđe, da suprotno poslednjoj volji ostavioca, bude imalac imovinskog prava iz zaostavštine. Titular prava na nužni dio, nužni nasljednik, imalac je subjektivnog građanskog prava.
Prvenstveni osnov pozivanja na nasljeđe jeste testament, zavještanje. Tom izjavom poslednje volje zavještalac može nasljedstvo ostaviti i licima koja sa njim nisu ni u kakvom srodstvu niti mu je to lice supružnik. S ciljem zaštite interesa porodice, prvenstveno odnosa roditelja i djece, kao i odnosa između supružnika, tj. srodnika između kojih postoji obaveza izdržavanja, Zakon o nasljeđivanju je iz kruga zakonskih nasljednika izdvojio lica koja uvijek nasljeđuju određeni dio zaostavštine, sa kojim ostavilac ne može raspolagati.
Lica koja uvijek nasljeđuju dio zaostavštine nužni su nasljednici, a dio zaostavštine koji nasljeđuju naziva se nužni dio.
Do zakonskog nasljeđivanja dolazi u slučaju kada je ostavilac umro bez pravovaljane oporuke ili testamenta ili kada testamentom nije raspolagao čitavom svojom imovinom ili kada testamentom postavljeni nasljednik ne može ili neće da naslijedi. Ostaviocu, međutim, nije ostavljena potpuna sloboda u raspolaganju imovinom za slučaj smrti. Zakonom je predviđeno da je ostavilac dužan izvjesnim osobama ostaviti određeni dio svoje imovine.
To su osobe koje su mu najbliže po krvnoj ili bračnoj vezi ili kao tzv. građanski srodnici. Kako ostavioca na osnovu zakona nasljeđuje određen krug njegovih krvnih srodnika, njegov bračni drug i njegovi građanski srodnici, to odatle proizilazi da i lica kojima je ostavilac dužan ostaviti određeni dio svoje imovine mogu poticati samo iz kruga zakonskih nasljednika. Ta se lica nazivaju nužnim nasljednicima.
Pod nužnim nasljednicima podrazumijeva se, prema tome, krug zakonskih nasljednika koji imaju pravo na dio ostavine, kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio. Sasvim je irelevantno da li je ostavilac nužnim nasljednicima ostavio taj dio ostavine testamentom kao nasljedni dio, odnosno u obliku legata, ili im je na račun tog dijela dao za života dio svoje imovine u visini nužnog dijela ili im je taj dio osigurao na taj način što ga nije obuhvatio svojim oporučnim raspolaganjima.
Ostaviočevi se roditelji ne mogu pojaviti kao nužni nasljednici dok postoji koji od ostaviočevih potomaka ili ostaviočev usvojenik i njegovi potomci, osim ako su ove osobe opravdano isključene iz nasljedstva ili su nedostojne za nasljeđivanje ili su se nasljedstva odrekle.
Bračni drug je, međutim, nužni nasljednik ne samo uz ostaviočeve potomke i usvojenike te njihove potomke nego i uz ostavičeve roditelje i ostaviočevu braću i sestre, jer on po zakonskom redu nasljeđivanja nasljeđuje, kako u prvom, tako i u drugom nasljednom redu. Ostaviočevi djedovi i babe i daljni preci imaju pravo na nužni dio samo u slučaju ako nema zakonskih nasljednika bližeg nasljednog reda, bez obzira na to da li su ti zakonski nasljednici ujedno i nužni nasljednici ili ne.
Nužni i raspoloživi dio
Član 31
Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojom ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.
Nužni dio nasljednika iz člana 30. stav 1. iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Ostatkom zaostavštine može zavještalac raspolagati po svojoj volji i taj dio zaostavštine naziva se raspoloživi dio.
Između nužnog dijela i nasljeđivanja na osnovu zakona postoji uska veza koja se očituje u dva pravca: prvo, osobama kojima se po zakonu priznaje svojstvo nužnih nasljednika pripada pravo na nužni dio samo onda kada su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo, i drugo, veličina nužnog dijela određuje se prema zakonskom nasljednom dijelu.
Nužni i raspoloživi dio se mogu utvrditi istom poslije smrti ostavioca, jer se prema momentu njegove smrti određuje ko su njegovi nužni nasljednici i koliko su njihovi nužni dijelovi. Treba, prema tome, najprije utvrditi, koja lica dolaze u konkretnim slučaju u obzir kao zakonski nasljednici, zatim koji su od tih zaknonskih nasljednika nužni nasljednici i koji bi dio nasljedstva nužnim nasljednicima pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, nakon čega se prema tome zakonskom nasljednom dijelu utvrđuje veličina nužnog dijela za svakog pojedinačnog nužnog nasljednika. Iz ovog proizilazi da se nužni dio uvijek utvrđuje u odnosu na konkretne nužne nasljednike pojedinačno.
Izraz nužni dio ima u Zakonu o nasljeđivanju dvostruko značenje. Njime se označava kako onaj dio zaostavštine koji je rezervisan za sve nužne nasljednike, zbirni ili kolektivni nužni dio, tako i dio zaostavštine koji pripada svakom pojedinom nužnom nasljedniku. Kako, međutim, nužni dio pojedinog nužnog nasljednika predstavlja određenu kvotu zakonskog nasljednog dijela, a samim time i određenu kvotu zaostavštine, to odatle proizilazi da je zbirni nužni dio zbir kvota koje pripadaju svakom pojedinom nužnom nasljedniku. Prema tome je i zbirni nužni dio u stvari kvota zaostavštine, samo što ta kvota predstavlja cjelinu u odnosu na kvote pojedinih nužnih nasljednika, koje tu cjelinu sačinjavaju.
Ako se nužni nasljednik koji ima potomke sa svojstvom nužnih nasljednika, odrekne prava na nužni dio samo u svoje ime, pravo na nužni dio po pravu predstavljanja pripada njegovim potomcima. Ovi će potomci u ime nužnog dijela zajedno dobiti onaj dio ostavine koji bi kao nužni dio pripao njihovom pretku, da se prava na nužni dio nije odrekao.
Ako se nužni nasljednik odrekne prava na nužni dio ne samo u svoje ime nego i za svoje potomke, odnosno ako nužni dio nasljednik, koji se odrekao, nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih nasljednika određuje se kao da nasljednik koji se odrekao odnosno njegovi potomci ni ne postoje.
U slučaju isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva ili njegove nedostojnosti za nasljeđivanje dolaze umjesto isključenog, odnosno nedostojnog nužnog nasljednika do prava na nužni dio njegovi potomci, ukoliko im zakon priznaje svojstvo nužnih nasljednika. Ako isključeni odnosno nedostojni nužni nasljednik nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih nasljednika određuje se i u ovom slučaju kao da isključeni ili nedostojni nužni nasljenik ni ne postoji.
Potomcima nužnog nasljednika koji se nužnog dijela odrekao samo u svoje ime, odnosno onog koji je isključen iz nasljedstva ili je nedostojan za nasljeđivanje, ne pripada, istina, pravo na nužni dio ako nemaju svojstvo nužnih nasljednika, ali i te potomke treba uzeti u obzir pri određivanju veličine nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika, ukoliko bi po zakonskom redu nasljeđivanja bili pozvani na nasljedstvo.
Nužni dio se ne određuje po službenoj dužnosti, već samo na zahtjev nužnog nasljednika. Nužni nasljednik može, prema tome, tražiti nužni dio te staviti zahtjev u tom pravcu, a može se prava na nužni dio i odreći. Ako se tog prava odrekne, a osim njega postoje i drugi nužni nasljednici, njihovi će se dijelovi odrediti kao da nužni nasljednik koji se odrekao nikad ni bio nasljednik. U tom slučaju dio koji bi mu pripao nasljeđuju ostaviočevi zakonski nasljednici, pa tako njegov dio može pripasti ne samo ostalim nužnim nasljednicima nego i oporučnim, ukoliko bi oni po zakonskom redu nasljeđivanja bili pozvani na nasljedstvo.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Određujući ročište za ostavinsku raspravu, sud je dužan na ročište pozvati zakonske nasljednike i u onom slučaju kada je ostavilac testamentom raspoložio svojom imovinom. Već uz poziv na ročište sud treba sve zainteresovane strane obavijestiti o postojanju testamenta, kako bi zakonski nasljednici, a među njima nužni, mogli odrediti svoj stav prema testamentu i ostaviočevim testamentarnim raspolaganjima.
Ako se nužni nasljednik ne odazove pozivu na ostavinsku raspravu, nit se pismenim putem, podnošenjem pismene izjave, do donošenja odluke ne izjasni da li traži nužni dio ili se odriče nasljedstva odnosno prava na nužni dio, sud mu neće po službenoj dužnosti odrediti nužni dio, niti će išta preduzeti u tom pravcu.
Raspoloživi dio zaostavštine povećava se u tom slučaju za iznos dijela nužnog nasljednika, ukoliko je ostavilac testamentom raspoložio čitavom svojom imovinom i pri tome nužnom nasljedniku nije ništa ostavio. Ako testamentarnim raspolaganjima nužni dio nije u cijelosti uskraćen, nego je samo okrnjen, sud će, prema podacima kojima raspolaže nužnom nasljedniku dosuditi ono što mu je testamentom ostavljeno, a od onog dijela zaostavštine, koji je ostao izvan testamentarnih raspolaganja, još i dio koji mu od tog dijela zaostavštine pripada kao zakonskom nasljedniku, bez obzira na njegova prava kao nužnog nasljednika. Za onoliko koliko je nužni dio povrijeđen, raste opet raspoloživi dio.
Pravo na nužni dio je nasljedno pravo
Član 32
Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji sačinjavaju zaostavštinu, ali ostavilac može odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
Po Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske pravo na nužni dio je nasljedno pravo, a nužni nasljednik je nasljednik u pravom smislu. On je ostaviočev univerzalni sukcesor u mjeri koji odgovara veličini njegovog nužnog dijela te mu u tom omjeru pripada, u pravilu alikvotni dio zaostavštine. To će biti uvijek slučaj kada je ostavilac testamentom obuhvatio ne samo raspoloživi nego i nužni dio zaostavštine ako je pri tome mimoišao nužnog nasljednika illi ga je neopravdano isključio iz nasljedstva, ili kada je ostavilac testamentom raspolagao samo raspoloživim dijelom zaostavštine, dok je nužni dio ostavio netaknut. Nužnom nasljedniku pripada alikvotni dio zaostavštine i u slučaju kada mu je ostavilac testamentom ostavio dio zaostavštine u visini nužnog dijela.
Ostavilac može testamentom odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili novcu. Nasljednik kome je na taj način određeno da primi svoj nasljedni dio i dalje ostaje nužni nasljednik. Testator nije time nasljedno pravo nužnog nasljednika pretvorio u obligacioni zahtjev za predaju određenih stvari ili prenošenje prava, odnosno isplatu novčanog iznosa kao što je slučaj sa legatom. On je samo unaprijed odredio način diobe nasljeđa između nužnog nasljednika i ostalih nasljednika.
Pošto je pravo na nužni dio nasljedno pravo, nužni nasljednik može biti onaj ko nadživi ostavioca, ali i dijete začeto u vrijeme smrti ostavioca, ako se rodi živo, dok ne može naslijediti onaj ko je nedostojan za nasljeđivanje. Nužni nasljednik kome pripada nužni dio kao nasljedno pravo postaje držalac u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kada je stekao faktički vlast na stvari, odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrijednosti nasljeđene imovine, a izjavu o odricanju ili prijemu nasljeđa daje kao i bilo koji drugi nasljednik. Pošto je u ovoj situaciji nužni nasljednik pravi nasljednik, on stiče pravo na određeni idelani dio svih stvari i prava iz zaostavštine, na primjer 1/3, 1/4 itd, može da zahtijeva diobu zaostavštine i tome slično.
S obzirom na istaknuto načelo da je pravo na nužni dio nasljedno pravo, a nužni nasljednik da je nasljednik u pravom smislu, mora se zaključiti da se i na nužne nasljednike odnose odredbe zakona o opštim uslovima nasljeđivanja, o sticanju nasljedstva i o odgovornosti za dugove ostavioca ukoliko u tom pogledu nije za njih nešto drugo određeno. Prema tome je i za sticanje prava na nužni dio potrebno da nužni nasljednik preživi ostavioca, pretpostavka nasciturus pro iam nato habetur odnosi se i na nužne nasljednike i da je dostojan za nasljeđivanje.
Međutim i pored postojanja ovih opštih pretpostavki za nasljeđivanje, nužni nasljednik nema pravo na nužni dio ako je opravdano isključen iz nasljedstva, ili ako se za života ostavioca odrekao nasljedstva, kada je takvo odricanje po zakonu dopušteno.
Nužni nasljednik kao ostaviočev univerzalni sukcesor odgovara solidarno s ostalim nasljednicima za ostaviočeve dugove i to do visine svog nasljednog dijela. U internom odnosu prema ostalim nasljednicima, nužni nasljednik odgovara samo srazmjerno svom nasljednom dijelu. Ako je, dakle, nasljedni dio nužnog nasljednika određen u alikvotnom dijelu zaostavštine, onda u istom razmjeru odgovara i za dugove.
Utvrđivanje vrijednosti zaostavštine
Član 33
Vrijednost zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način:
a) prvo se popisuju i prodjenjuju sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa
b) od utvrđene vrijednosti dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavioca, iznos troškova popisa i procjene zaostavštine i iznos dugova ostavioca i
v) dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života učinio drugim licima koja nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona.
Pri utvrđivanju vrijednosti zaostavštine ne uzimaju se u obzir vrijednosti poklona učinjenih organima vlasti, udruženjima građana, humanitarnim organizaci jama, kao ni pokloni učinjeni za opštekorisne svrhe i pokloni koji se na osnovu ovog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
U ovom su članu sadržana pravila, prema kojima se utvrđuje tzv. obračunska vrijednost ostavine, tj. ona vrijednost koja služi kao osnova za izračunavanje nužnog dijela svakog pojedinog nužnog nasljednika, a samim time i za utvrđivanje ukopnog nužnog, rezervisanog i raspoloživog dijela ostavine. Do utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine dolazi samo onda kad nužni nasljednik, smatrajući da je njegovo pravo na nužni dio povrijeđeno, stavi zahtjev u pravcu ostvarenja ovog prava.
Obračunsku vrijednost ostavine treba razlikovati od vrijednosti ostavinskih dobara koje je ostavilac imao u času smrti, ostavinska aktiva i od čiste, neto, vrijednosti ostavine, koja se dobija kada se od ostavinske aktive odbiju ostaviočevi dugovi, troškovi popisa i procjene ostavine i troškovi sahrane ostavioca, ostavinska pasiva. Ustanovljavanje ostavinske aktive i ostavinske pasive te izračunavanje čiste vrijednosti ostavine samo su tri faze računske operacije u postupku utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine, nakon kojih dolazi i do četvrte faze tog postupka, čistoj vrijednosti ostavine dodaje se vrijednost darova koje je ostavilac bilo kada učinio nekom zakonskom nasljedniku ili drugim osobama u posljednjoj godini svog života.
Poklon i određivanje njegove vrijednosti
Član 34
Kao poklon u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga ono što je ostavilac za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela ili radi osnivanja ili proširenja domaćinstva ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavioca bez naknade.
Pojam poklona u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske vrlo je široko koncipiran. Pod poklonom se u smislu ovog zakona treba podrazumijevati svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez naknade u korist drugoga, što će biti uvijek slučaj kada je ostavilac na teret svoje imovine zakonskom nasljedniku bilo kada, a drugoj osobi u poslednjoj godini svog života, učinio neku imovinsku korist za koju u njegovu imovinu nije ušla niti je trebala ući odgovarajuća vrijednost.
Nesumnjivo je da se i u onom slučaju radi o darivanju u smislu ovog člana kada su ostavilac i zakonski nasljednik, odnosno ostavilac i treća osoba prividno sklopili neki drugi pravni posao, simulirani pravni posao, ako se tim pravnim poslom prikriva drugi, koji se po svojoj pravnoj naravi treba smatrati poklanjanjem, disimulirani pravni posao.
Vrijeme utvrđivanja vrijednosti poklonjene stvari
Član 35
Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostaviočeve, a prema njenom stanju u vrijeme kada je poklon učinjen.
Određivanje vrijednsoti ostavinskih dobara u svrhu izračunavanja nužnog dijela vrši se procjenom prema stanju u kojem su se ta dobra nalazila u času smrti ostavioca, uzimajući u obzir njihovu prometnu vrijednost u to vrijeme. Kod procjenjivanja poklona, čija se vrijednost treba dodati čistoj zaostavštini, mjerodavna je takođe prometna vrijednost poklonjenih stvari u vrijeme ostaviočeve smrti, ali se pri tome uzima u obzir stanje u kojem su se te stvari nalazile u vrijeme poklanjanja.
Poklon u vidu osiguranja
Član 36
Kad se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca kao vrijednost poklona uzeće se zbir premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbir manji od osigurane sume; a ako je zbir premija veći od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzeće se iznos osigurane sume.
Razdvajanje imovine u korist potomaka koji su privređivali sa ostaviocem
Član 37
Potomci i usvojenici ostaviočevi iz člana 21. stav 2. Zakona o nasljeđivanju koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim radom, zaradom ili mu na drugi način pomogli u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavštinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Imovina pripada onome, ko je stvara svojim radom. Dio imovine koji odgovara doprinosu ostaviočevih potomaka u povećanju njegove imovine i nije u stvari ostaviočeva imovina iako se u času smrti ostavioca našla u njegovom posjedu, već je taj dio imovine, kako je bio stvaran radom i doprinosom potomaka, predstavljao njihovo vlasništvo. Opravdanost ove ustanove očituje se upravo u mogućnosti potomaka da nakon smrti svog pretka s kojim su zajedno privređivali, traže izdvajanje imovine koja je rezultat njihovog rada i doprinosa, jer bi inače ostali nasljednici prisvojili plodove njihovog rada.
Pravo zahtijevati izdvajanje imovine pripada samo ostaviočevim potomcima. Nije, međutim, potrebno da to u konkretnom slučaju budu istovremeno i njegovi zakonski nasljednici, jer pravo na izdvajanje pripada i onim ostaviočevim potomcima koji po zakonskom redu nasljeđivanja nisu pozvani na nasljedstvo. Pravo na izdvajanje pripada, štaviše, i onim potomcima koji su se odrekli nasljedstva ili su nedostojni za nasljeđivanje ili su isključeni iz nasljedstva, jer se ovdje i ne radi o nasljednopravnom odnosu,već o posebnom pravnom odnosu koji je između ostaviočevih potomaka i ostavioca nastao vza ostaviočeva života, a koji je utemeljen radom i doprinosom potomaka u ostaviočevom poslovanju. Zbog toga pravo ovih potomaka da traže izdvajanje dijela imovine, koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine, ostaje netaknuto i u onom slučaju kada im po pravilima nasljednog prava ne pripada pravo na nasljedstvo.
Iako to u ovom propisu nije izričito određeno, treba uzeti da pravo izdvajanja imovine pripada i ostaviočevoim usvojenicima i njihovim potomcima. Za to govore svi razlozi koji opravdavaju ovaj institut, kao i okolnost da Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske i inače usvojenike i njihove potomke izjednačuje s krvnim potomcima ostaviočevim.
Za izdavajanje imovine u smislu ovog člana potrebno je postojanje slijedećih pretpostavki:
a) da su ostaviočevi potomci živjeli u zajednici s ostaviocem
b) da su oni ostaviocu svojim trudom, zaradom ili na drugi način pomagali u privređivanju
c) da je njihovo zajedničko privređivanje s ostaviocem imalo kao rezultat povećanje vrijednosti ostaviočeve imovine.
Za ostvarenje prve pretpostavke nije potrebno da su potomci s ostaviocem živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Žiljene u zajednici predstavlja svakako širi oblik zajedničkog života od žiljena u zajedničkom domaćinstvu. Da li je u konkretnom slučaju postojala zajednica u smislu ovog člana, utvrdiće u slučaju spora sud uz uvažavanje svih okolnosti. Kod toga treba uzeti u obzir ne samo prilike i shvatanje sredine u kojoj je ostavilac živio nego i zanimanje ostavioca i njegovih potomaka, kao i posebne prilike uz koje su oni živjeli i radili. Tako se na primjer, može uzeti da zajednica, o kojoj je ovdje riječ, postoji između pretka i onih njegovih potomaka koji su kao pomorci najveći dio vremena odsutni od kuće, ako oni pretku stalno pomažu u privređivanju svojom zaradom ili na sličan način. Primjena ove odredbe moguća je i u slučaju kada zajednica, koja je postojala između ostavioca i njegovih potomaka, nije trajala do kraja ostaviočeva života, već je prestala izvjesno vrijeme prije njegove smrti, kao su ostvarene ostale pretpostavke koje se traže za izdvajanje imovine u korist potomaka.
Razdvajanje predmeta domaćinstva
Član 38
Nadživjelom supružniku i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti.
Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Smanjenje raspolaganje testamentom i vraćanje poklona zbog povrede nužnog dijela
Član 39
Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganja testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti ukoliko je potrebno da bi namirio nužni dio.
Nužni dio je povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklonom premaši raspoloživi dio.
Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti testamentarnih raspolaganja i poklona uzimaju se u račun i oni pokloni i raspolaganja testamentom za koja je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Od poklona i testamentarnih raspolaganja koja se uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrđivanju ukupne vrijednosti te stamentarnih raspolaganja i poklona samo onoliko za koliko oni premašuju njegov nužni dio.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Red smanjenja i vraćanja kod nasljeđivanja
Član 40
Kad je povrijeđen nužni dio prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se pokloni.
Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom i privilegovani legat
Član 41
Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i na njihov obim i bez obzira da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizlazi nešto drugo.
Ako je zavještalac ostavio više legata i naredio da se neki legat isplati prije ostalih, taj će se legat smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni dio.
Srazmjerno smanjenje raspolaganja legata naloženih testamentarnom nasljedniku ili legataru
Član 42
Testamentarni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se namirio nužni dio, može tražiti srazmjerno smanjenje legata koje treba da isplati, ako iz testamenta ne proizlazi nešto drugo.
Isto važi i za legatara kome je zavještalac naložio da iz svog legata nešto isplati.
Red vraćanja poklona
Član 43
Vraćanje poklona vrši se počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojima su pokloni učinjeni.
Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.
Položaj poklonoprimca koji vraća poklon
Član 44
U pogledu poklonjene stvari koju je dužan da vrati, poklonoprimac se smatra kao savjesni držalac do dana kada je saznao za zahtjev za vraćanje poklona.
Ko može tražiti smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona
Član 45
Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanja poklona kojim je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.
Zastarjelost prava na traženje smanjenja testamentarnog raspolaganja i vraćanja poklona
Član 46
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta, a vraćanje poklona u roku od tri godine od smrti ostaviočeve, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravosnažno.
Isključenje nužnih nasljednika
Član 47
Zavještalac može isključiti iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu (ako se uvredljivo ili grubo odnosio prema zavještaocu, ako je umišljajno učinio krivično djelo prema zavještaocu, njegovom djetetu, usvojeniku, supružniku ili roditelju, ako se odao neradu i nepoštenom životu).
Isključenje iz nasljeđa može biti potpuno ili djelimično.
Uslovi za punovažnost isključenja nasljednika
Član 48
Zavještalac koji želi da isključi nasljednika mora to da izrazi u testamentu na nesumnjiv način, a korisno je da navede i osnov za isključenje.
Osnov za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta.
U slučaju spora o osnovanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje osnovano je na onome ko se na isključenje poziva.
Posljedice isključenja nasljednika
Član 49
Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u obimu u kome je isključen, a pravo ostalih lica koja mogu naslijediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro prije ostavioca.
Lišenje nužnog dijela u korist potomaka
Član 50
Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, zavještalac ga može lišiti u cjelini ili djelimično njegovog nužnog dijela u korist njegovih maloljetnih ili punoljetnih potomaka koji su nesposobni za privređivanje.
Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeđa lišeni ima maloljetne ili punoljetne potomke koji su nesposobni za privređivanje.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Uračunavanje poklona zakonskom nasljedniku
Član 51
Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je ma na koji način dobio na poklon od ostavioca.
Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari sve do smrti ostaviočeve ne uračunavaju se.
Poklon se ne uračunava ako je ostavilac izjavio u vrijeme poklona ili kasnije ili u testamentu da se poklon neće uračunati u nasljedni dio ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviočeva. Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu.
Ustanova uračunavanja poklona i zapisa u nasljednicima, collatio bonorum, predstavlja mjeru kojom se osigurava i izjednačenje zakonskih nasljednika istog nasljednog reda. Zakonski ostaviočevi nasljednici su njegovi srodnici ili bračni drug. Kako nasljeđivanje predstavlja takođe oblik sticanja imovine besplatnim načinom, ne bi bilo pravedno da oni zakonski nasljednici, koji su za života ostaviočeva primili od njega neku imovinu, nenaplatnim pravnim poslom participirali u podjeli ostavine jednako kao oni nasljendici istog nasljednog reda koji od ostavioca nisu ništa primili.
Da se to izbjegne i postigne jednakost među zakonskim nasljednicima, imovina koju je ostavilac za života beplatno razdijelio zakonskim nasljednicima i ona koja mu je ostala u momentu smrti tretira se kao jedna cjelina. Iz ove cjeline svaka osoba koja nasljeđuje kao zakonski nasljednik treba da dobije jednak dio. Zato se onim zakonskim nasljednicima koji su od ostavioca za njegova života primili neku imovinu na osnovu beplatnog raspolaganja treba njezinu vrijednost uračunati u nasljedni dio.
Kod toga se pretpostavlja da ostavilac, ukoliko nije imao razloga da drukčije postupi, nije imao namjeru da unosi nejednakost među svoje zakonske nasljednike. Stoga pri podjeli imovine, koja ostaje iza njegove smrti, svaki zakonski nasljednik treba da primi jedank dio, odnosno dio vrijednosti koji odgovara stepenu srodstva i nasljednom redu kome pojedini nasljednik pripada.
Ako ostavilac želi da nekog zakonskog nasljednika iz bilo kog razloga ipak preferira, on to može učiniti na način što će dotičnog zakonskog nasljednika postaviti za nasljednika putem testamenta, ili mu ostaviti legat pored nasljednog dijela ili odrediti da se ne uračuna tome nasljedniku u nasljedni dio vrijednost dara što mu ga je dao za svoga života.
Uračunavanje legata zakonskim nasljednicima
Član 52
Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz testamenta proizlazi da je zavještalac htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela.
Uračunavanje poklona i legata
Član 53
Uračunavanje poklona i legata vrši se na takav način što ostali nasljednici dobijaju iz zaostavštine odgovarajuću vrijednost, nasljednik kome se vrši uračunavanje poklona i legata nije dužan da im vrati nešto od onoga što je dobio.
U slučaju iz stava 1. ovog člana ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu.
Uračunavanje legata u nasljedni dio zakonskom nasljedniku se vrši ex lege, kao neki od sunasljednika to zatraži. Uračunavanje legata ne dolazi u obzir ako iz testamenta proizilazi da je ostavilac htio da zakonski nasljednik dobije legat pored svog nasljednog dijela. U tom slučaju tako ostavljen legat ima svojstvo prelegata, jer se izvršava iz ostavine prije ostalih legata, uslijed čega se na zakonske nasljednike raspodjeljuje preostali dio ostavine.
Ako se legat treba uračunati u nasljedni dio zakonskog nasljednika, a to će biti uvijek kada ostavilac nije odredio da se legat ne uračunava, tj. da zakosnki nasljednik dobije legat pored svog nasljednog dijela, tada se vrijednost primljenog legata uračunava u nasljedni dio tako, što će prilikom diobe ostavine zakonskom nasljedniku uzeti u račun vrijednost onoga što mu je ostavljeno odredbom o legatu.
Pravo nasljednika kome se poklon ili legat ne uračunava
Član 54
Kada prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje sa ostalim nasljednicima u diobi zaostavštine kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo. Kad ima nužnih nasljednika, a prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračuna nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj nasljednik će moći da zadrži poklon, odnosno legat u granicama raspoloživog dijela.
Pravo nasljednika koji se odrekao nasljeđa
Član 55
Nasljednik koji se odrekao nasljeđa zadržava poklon u granicama raspoloživog dijela. On ima pravo da zahtijeva ispunjenje legata samo u granicama raspoloživog dijela.
Nasljednik koji se odrekao nasljedstva nije nasljednik, jer se odricanje od prava nasljedstva i svih ovlaštenja koja su jednom nasljedniku na osnovu nasljeđivanja pripala. Takva osoba smatra se da nikada nije bila nasljednik. Ovo vrijedi bez obzira da li se radi o odricanju od nasljedstva u vlastito ime ili i u ime svog potomstva.
Osoba koja se odrekla nasljedstva ima pravo zadržati poklon. Ovo njeno pravo izjednačeno je s pravom svakog drugog daroprimca koji nije zakonski nasljednik. Ove osobe imaju pravo zadržati poklon ako njime nije povrijeđen nužni dio, tj. ako se vrijednost poklona kreće u granicama raspoloživog dijela ostavine. Takve osobe mogu zadržati poklon ako se namirnje povrijeđenog nužnog dijela može postići umanjenjem testamentalnog raspolaganja ili vraćanjem poklona koji su kasnije poklonjeni.
Pravo vraćanja poklona
Član 56
Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati zaostavštini. U tom slučaju neće mu se njena vrijednost uračunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja koja je pretrpjela, smatraće se za savjesnog držaoca, ukoliko se ne dokaže njegova nesavjesnost.
Prilikom uračunavanja poklona u nasljedni dio zakonskim nasljednicima, nasljednik - poklonoprimac i legatar, nisu u pravilu, dužni da in natura - fizički, vrate u ostavinu predmete ili pojedine stvari koje su primili na poklon od ostavioca, osim u slučajevima ako je takvim poklonom povrijeđen nužni dio. Redovan način uračunavanja predstavlja tzv. vrijednosno uračunavanje poklona i legata. Nasljednicima koji nisu primili poklon daje se iz ostavine prvo vrijednost poklona što su ih pojedini nasljednici primili za života ostaviočevog, pa se tek ostatak ostavine dijeli među sve nasljednike, uključujući ovamo nasljednike koji su primili poklon manje vrijednosti.
Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju
Član 57
Pri uračunavanju poklona nasljedniku u nasljedni dio uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostaviočeve, a prema njenom stanju u vrijeme poklona.
Poklon u vidu osiguranja
Član 58
Kada se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzeće se zbir premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbir manji od osigurane sume; a ako je zbir premija veći od osigurane sume kao vrijednost poklona uzeće se iznos osigurane sume.
Troškovi izdržavanja nasljednika
Član 59
Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i njegovo obavezno školovanje neće se uračunavati u njegov nasljedni dio.
Da li će se izdaci koje je ostavilac učinio za dalje školovanje nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučiće sud na zahtjev nasljednika prema okolnostima, uzimajući u obzir naročitu vrijednost zaostavštine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika.
Uobičajeni manji pokloni
Član 60
Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasljedni dio.
Član 61
Pokloni učinjeni licu umjesto koga nasljednik dolazi na nasljeđe usljed smrti tog lica ili usljed njegovog odricanja od nasljeđa, uračunavaju se i u nasljed ni dio.
Pokloni učinjeni licu umjesto koga nasljednik dolazi na nasljeđe zbog nedostojnosti tog lica, ili zbog njegovog isključenja iz nasljeđa ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio.
Uračunavanje nasljednikovog duga ostaviocu
Član 62
Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostaviocu.
Načelo izjednačavanja svih zakonskih nasljednika istog nasljednog reda u njihovim pravima, koje je provedeno kod uračunavanja u nasljedni dio svega onoga što su primili kao poklon od ostavioca za njegova života, odnosi se i na dugove koje je taj nasljednik imao prema ostaviocu. Ovi dugovi, kao ostaviočevo potraživanje, predstavljaju ostavinsku imovinu. Usljed toga se uzimaju u obzir kao aktiva kod utvrđivanja vrijednosti ostavine u svrhu izračunavanja nužnog i raspoloživog dijela ostavine.
Ako je nasljednik bio ostaviočev dužnik, iznos ili vrijednost njegovog duga uračunaće mu se u njegov nasljedni dio. Nasljednik, ostaviočev dužnik, zadržava sve ono što je od ostavioca primio uključujući i vrijednost svog dugovanja do visine nasljednog dijela. Višak duga, koji prelazi njegov nasljedni dio, dužan je vratiti u ostavinu. Prema tome, ostali nasljednici dobiće iz ostavine prvo odgovarajuću vrijednost koja odgovara vrijednosti duga kojeg nasljednika, ostaviočevog dužnika.
Nasljednik-dužnik, participiraće u podjeli preostale ostavine zajedno s ostalim nasljednicima, samo ako postoji višak ostavine, koji preostaje kad se ostalim nasljednicima podmiri dio koji odgovara vrijednosti duga pojedinog nasljednika ostavioca. Nasljednik-dužnik može vratiti u ostavinu cjelokupni iznos duga. Tada sudjeluje u podjeli ostavine kao da duga nije bilo, tj. izbjeći će uračunavanju i dobiti svoj nasljedni dio u cjelini.
Zahtjev za uračunavanje
Član 63
Zahtjev da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju pokloni i legati, mogu podnositi samo njegovi sanasljednici.