Nevažnost ugovora - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Da bi jedan obligacioni ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da se ispune uslovi koji se zakonom zahtijevaju za njegov nastanak i punovažnost. To su uslovi koji se uglavnom odnose na saglasnost volja, predmet i osnov ugovora, formu ugovora, sposobnost ugovaranja. Ukoliko u momentu zaključenja ugovora nedostaje jedan od uslova potrebnih za njegovu punovažnost, kaže se da je takav ugovor nepunovažan da je on nevažeći. Ali, kako uzroci nevažnosti ugovora nisu isti, tako i sankcija nevažećeg ugovora nije uvijek ista.
Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske
Službeni list SFRJ, broj 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989 i Službeni glasnik Republike Srpske, broj 17/1993, 3/1996, 37/2001 - dr. zakon, 39/2003 i 74/2004
Odsjek 4
Nevažnost ugovora
I Ništavi ugovori
Ništavost ugovora
Član 103
(1) Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima je ništav ako cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povredila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posledice.
Savremeni pravni sistemi unose u ovu materiju izvjesnu gradaciju koja se zasniva na različitoj prirodi sankcija koje se predviđaju za pojedine vrste nevažnosti. Tako je kod jedne vrste nevažećih ugovora, tzv. ništavi ugovori ili apsolutno ništavi ugovori, prisutna oštra sankcija i energičan stav zakonodavca o tome da takvi ugovori uopšte ne proizvode pravna dejstva ukoliko cilj povrijeđenog pravila upućuje na neku drugu sankciju, dok je kod drugih tzv. rušljivih ugovora ili relativno ništavih, sankcija blaže izražena, tako da pod izvjesnim uslovima ti ugovori mogu tako i proizvoditi pravna dejstva.
Posljedice ništavosti ugovora
Član 104
(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cenama u vreme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje.
(2) Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojoj sadržini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, sud može odbiti, u celini ili delimično, zahtev nesavesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sedište, odnosno prebivalište, ili boravište.
(3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savesnosti jedne, odnosno obeju strana, o značaju ugroženog dobra ili iiteresa, kao i o moralnim shvatanjima.
Djelimična ništavost ugovora
Član 105
(1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen.
(2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
Konverzija ugovora
Član 106
Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.
Moguće je da jedan ništav ugovor proizvede pravna dejstva nekog drugog ugovora ukoliko sadrži potrebne uslove za punovažnost tog ugovora i ukoliko se s obzirom na cilj kome stranke teže može smatrati da bi ga one htjele, kad bi im bila poznata ništavost. U takvom slučaju kaže se da nastupa konverzija ništavog ugovora odnosno pretvaranje ništavog ugovora u drugi punovažan ugovor koga stranka takođe hoće. Najčešće konverzija nastupa usljed toga što su stranke nevješte u zaključivanju ugovora ili su neobavještene o potrebnim uslovima koje zakon zahtijeva za njegovu egzistenciju, pa ugovor tako manljivo sačine da on, prema zakonskom tekstu, u stvari nije ni nastao, ali ono što su sačinile može predstavljati neki drugi ugovor, ukoliko se njime postiže ista svrha i ukoliko je to izraz volje stranaka.
Naknadni nestanak uzroka ništavosti
Član 107
(1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.
(2) Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.
Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora
Član 108
Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti.
Isticanje ništavosti ugovora
Član 109
(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice.
(2) Pravo da zahteva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac.
S obzirom da se ništavim ugovorima u prvom redu vrijeđaju javni interesi izraženi ustanovom javnog poretka, to je i krug lica koja mogu podići tužbu za utvrđivanje ništavosti znatno širi od onoga koji se predviđa kod rušljivih ugovora. U principu, na ništavost ugovora mogu se pozvati sva zainteresovana lica, a to su prije svega same ugovorne strane, kao i njihovi univerzalni sukcesori. Pored njih, na ništavost se može pozivati i svako drugo lice koje je u stanju da pokaže interes za taj akt, za razliku od rušljivosti ugovora gdje je riječ samo o pravno zainteresovanim licima. Posebno treba naglasiti da se na ništavost ugovora pazi po službenoj dužnosti, ex officio, što je razumljiva posljedica pojma i prirode ovih ugovora. Naime, izvršenjem ovakvih ugovora ostvarili bi se ciljevi koji su u suprotnosti sa javnim poretkom, pa su zbog toga sudovi, kao organi javne vlasti, ovlašćeni da i po sopstvenoj inicijativi ispituju razloge ništavosti.
Neograničeno isticanje ništavosti ugovora
Član 110
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
Ništavost ugovora ne proizvodi nikakva pravna dejstva i to od samog početka, ex tunc, pa nadalje bez obzira na protok vremena. To je osnovni princip teorije ništavosti koji ima svoje prijeklo još iz doba rimskog prava. Sa gledišta ostvarenja njegovog cilja, uzima se kao da takav ugovor nije ni nastao. Protekom vremena ovakav ugovor ne može konvalidirati za razliku od rušljivog ugovora. S obzirom da je ništav ugovor protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima, na ništavost se mogu pozivati sva zainteresovana lica, a sud po službenoj dužnosti pazi na ništavos ugovora. To znači, da sudska odluka kojom se jedan proglašava ništavim ima samo deklarativan, a ne konstitutivan karakter. Naime, jedan ugovor ne postaje ništav zato što ga sudska odluka takvim proglašava, već zato što se on protivi određenim pravnim i moralnim normama, a sudska odluka to stanje samo konstatuje, odnosno utvrđuje da je u konkretnom slučaju u pitanju ništav ugovor.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge u oblasti Obligacionog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima vezanim za nastanak, kršenje ili prestanak ugovora kao i prouzrokovanje štete.
Za potrebe svojih klijenata Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravnu pomoć u slijedećih pet oblasti obligacionog prava:
-
ugovori
-
prouzrokovanje štete
-
sticanje bez osnova
-
poslovodstvo bez naloga
-
jednostrane izjave volje.
.png)
U oblasti ugovornog prava Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente i daje pravne savjete vezane za različite vrste ugovora kao što su: promet nepokretnosti, ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu, raskid ugovora, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o diobi, ugovor o posredovanju itd.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima vezanim za nastanak materijalne i nematerijalne štete, naknade štete zbog povrede na radu, zastupa klijente prilikom raskida ili poništenja ugovora.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
U slučajevima naplate potraživanja Advokatska kancelarija Topić Banjaluka ima veliki iskustvo. Naplata potraživanja u BiH može se podijeliti u dvije faze ili u dva dijela postupka. U prvoj fazi pokušava se naplatiti potraživanje vansudskim putem, u vidu sporazuma o plaćanju na rate ili na neki drugi način koji bi zadovoljio obe ugovorne strane. U drugoj fazi naplata potraživanja se vrši sudskim putem, procedura se vrši pred nadležnim sudom u BiH.
Za svoje klijente vršimo naplatu potraživanja sudskim i vansudskim putem, takođe vršimo i druge radnje usmjerene ka naplati potraživanja. Naplata potraživanja u BiH zavisi od više faktora kao što su likvidnost i solventnost dužnika, rokova zastare, uslova ugovora i volje i mogućnosti da se ugovorne strane dogovore i usaglase. Vansudskim putem se obično potraživanja brže naplaćuju. Sudski postupak može da traje relativno kratko, a može da traje i duže vrijeme, s tim da naravno sudski postupak povećava troškove.
Po okončanju redovnih sudskih postupaka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u slučajevima kada dužnik odbija da postupi po sudskoj odluci, zastupa klijente u sudskim postupcima izvršenja. U oblasti prinudne naplate potraživanja u sudskom postupku pružamo pravnu pomoć na različitim predmetima i sredstvima izvršenja, pokretne i nepokretne stvari, novčana sredstva, udjeli u privrednim društvima i tome slično. Naše klijente savjetujemo i pomažemo u kreiranju ugovora o vansudskom postupku naplate potraživanja.
II Rušljivi ugovori
Kad je ugovor rušljiv
Član 111
Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.
Za razliku od ništavih ugovora, rušljivi ugovori su oni koji proizvode pravna dejstva ali koji mogu biti poništeni u predviđenom roku na zahtjev zakonom određenih lica i to zbog nedostatka kojima se u prvom redu vrijeđaju pojedinačni interesi. Otuda se na rušljivost mogu pozivati samo pravno zainteresovana lica, a i ne sudovi po službenoj dužnosti. Sudskom presudom se ne ustanovljava već izriče poništenje ugovora, ili drugim riječima, za razliku od ništavih ugovora gdje presuda ima deklarativno dejstvo, kod rušljivih ugovora ona ima konstitutivno dejstvo.
Poništenje ugovora
Član 112
(1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi.
(2) Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen.
(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen.
Posljedica poništenja ugovora
Član 113
(1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.
(2) Naknada u novcu daje se prema cenama u vreme vraćanja, odnosno donošenja sudske odluke.
Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica
Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica
Član 114
U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovarača, saugovarač takvog lica može zahtevati vraćanje samo onog dela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobnog lica, ili je upotrebljen u njegovu korist, kao i onog što je namerno uništeno ili otuđeno.
Odgovornost za poništenje ugovora
Član 115
Ugovarač na čijoj je strani uzrok rušljivosti odgovoran je svom saugovaraču za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka rušljivosti ugovora.
Pored povraćaja u pređašnje stanje kao posljedica poništenja rušljivog ugovora može se javiti i naknada štete. Za pitanje, ko će biti povjerilac, a ko dužnik naknade, od bitne važnosti je ustanoviti činjenicu savjesnosti odnosno nesavjesnosti stranaka. Savjestan je onaj ugovornik koji nije znao ni morao znati za postojanje uzroka rušljivosti ugovora, što je faktičko pitanje koje će sud utvrđivati od slučaja do slučaja. Savjestan ugovornik ima pravo na naknadu štete od svog saugovornika ukoliko je na njegovoj strani bio uzrok rušljivosti. To znači, ako je ugovor poništen usljed zablude, strana koja je u zabludi biće dužna da naknadi štetu svome saugovorniku ukoliko je na njegovoj strani bio uzrok rušljivosti.
Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica
Član 116
Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uverilo svog saugovarača da je poslovno sposobno.
Prestanak prava zahtijevati poništenje rušljivog ugovora
Član 117
(1) Pravo zahtevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno od prestanka prinude.
(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.
III Ugovori koji nisu u saglasnosti sa samoupravnim sporazumom
Usklađivanje, odnosno poništenje ugovora
Član 118-120
(brisano)
Odsjek 5
Dvostrani ugovori
I Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja
Član 121
(1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovarač odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.
(2) Isto tako, ugovarač odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je da štiti drugu stranu od prava i zahteva trećih lica kojima bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo.
(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.
II Prigovor neispunjenja ugovora
Pravilo istovremenog ispunjenja ugovora
Član 122
(1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proističe iz prirode posla.
(2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.
Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno
Član 123
(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se posle zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj meri da je neizvesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neizvesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbeđenje da će je ispuniti.
(2) To važi i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj meri teške još pre zaključenja ugovora ako njen saugovarač to nije znao niti je morao znati.
(3) U tim slučajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtevati da joj se obezbeđenje pruži u primerenom roku, a posle proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor.
Ovim članom se reguliše pitanje uticaja činjenice pogoršanja materijalnih prilika druge strane, na mogućnost isticanja prigovora neispunjenja ugovora. U stvari, nije riječ samo o pogoršanju materijalnih prilika, već i o svim drugim činjenicama koje mogu dovesti u neizvjesnost ispunjenja obaveze druge strane. Naime, i članom 122. postavljeno je pravilo istovremenog ispunjenja, ali uz izuzetak da se to pravilo ne primjenjuje ako su se stranke drukčije dogovorile, odnosno ako su se dogovorile o drukčijem redoslijedu ispunjenja uzajamnih obaveza. To znači, ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, a poslije toga da i druga strana ispuni svoju, pravilo istovremenog ispunjenja iz čl. 122. neće se primijeniti, već će važiti ono što su se strane dogovorile.
III Raskidanje ugovora zbog neispunjenja
Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu
Član 124
U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
Raskid ugovora zbog neispunjenja je način prestanka punovažnog ugovora usljed neispunjenja obaveze jedne strane. Ovaj način prestanka ugovora bio je predviđen i Opštim uzansama kao moguća opcija povjerioca u slučaju docnje dužnika. Naime, ukoliko dužnik ne ispuni svoju dospjelu obavezu, povjerilac može po svom izboru tražiti ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zadocnjenja ili odustati od ugovora i tražiti naknadu štete zbog neispunjenja ugovora. Ideja o raskidu ugovora zbog neispunjenja bila prihvaćena i u sudskoj praksi.
Prilikom zaključenja ugovora stranke imaju u vidu cilj koji će postići izvršenjem ugovora. Prema tome, svaki ugovor se zaključuje da bi se izvršio. Ali, kada jedna strana ne izvrši svoju obavezu koju je inače mogućno izvršiti ili je izvrši ali ne onako kako je to ugovorom bilo predviđeno, a druga strana je spremna da svoju obavezu uredno ispuni ili je već ispunila, onda se postavlja pitanje koja sva prava ima takva strana. Bez, sumnje ona može zahtijevati i prinudno izvršenje ugovora kao i naknadu štete koju je zbog neizvršenja pretrpila. To pravo proizilazi iz obavezne snage ugovora i ono je, u principu prihvaćeno u svim pravnim sistemima.
Kad je ispunjenje o roku bitan sastojak ugovora
Član 125
(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
(2) Ali, poverilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavesti dužnika da zahteva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je poverilac zahtevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.
(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
Kad ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora
Član 126
(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i posle isteka roka ispuni svoju obavezu, a poverilac da zahteva njeno ispunjenje.
(2) Ali, ako poverilac želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primeren naknadni rok za ispunjenje.
(3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posledice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.
Rok ispunjenja obaveze može predstavljati bitan sastojak ugovora, u kom sluačju važi pravilo da ukoliko dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovr se raskida po samom zakonu. Međutim, kada rok ispunjenja nije bitan sastojak ugovora, neispunjenjem obaveze o roku ugovor i dalje ostaje na snazi, s tim da i dužnik i povjerilac imaju određena prava: dužnik može da ispuni svoju obavezu i poslije dolaska u docnju, odnosno povjerilac u slučaju docnje dužnika ima pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze. Ali, povjerilac može, u slučaju docnje dužnika, da se opredijeli i za raskid ugovora, u kom slučaju je u principu dužan da dužniku ostavi primjeren naknadni rok za ispunjenje.
Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka
Član 127
Poverilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.
Raskidanje ugovora prije isteka roka
Član 128
Kad je pre isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtevati naknadu štete.
Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama
Član 129
(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.
(2) Ona može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.
(3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbeđenje.
Dužnost obavještavanja o raskidu ugovora
Član 130
Poverilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je to saopštiti dužniku bez odlaganja.
Kad se ugovor ne može raskinuti
Član 131
Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dela obaveze.
S obzirom da neizvršenje ugovorne obaveze može biti potpuno i djelimično, to se može postaviti pitanje mogućnosti raskida ugovora u obe situacije. Što se tiče potpunog neizvršenja ugovorne obaveze, tu je pitanje raskida jenostavno jer druga strana ima pravo na raskid ugovora. Međutim, kada jedan ugovornik u dvostranom ugovoru izvrši svoju obavezu samo djelimično, onda ej pitanje raskida ugovora složenije. Naime, prema jednom stanovištu, djelimično ispunjenje ugovora može biti razlog raskida ugovora samo u slučaju ako je time iznevjereno očekivnanje druge stranke koja je stupila u ugovorni odnos upravo radi potpunog ispunjenja obaveze. Po drugom stanovištu, potrebno je voditi računa o tome da li je ispunjenja glavna ili sporedna obaveza. Samo u slučaju neispunjenja glavne obaveze druga strana ima pravo raskida, dok ona to pravo ne bi imala u sluačju da druga strana nije ispunila sporednu obavezu.
Dejstvo raskida ugovora
Član 132
(1) Raskidom ugovora obe strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.
(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili delimično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.
(3) Ako obe strane imaju pravo zahtevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.
(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno naknaditi.
(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila.
IV Raskidanje ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti
Pretpostavke za raskidanje ugovora
Član 133
(1) Ako posle zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj meri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po opštem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtevati da se ugovor raskine.
(2) Raskid ugovora ne može se zahtevati ako je strana koja se poziva na promenjene okolnosti bila dužna da u vreme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbeći ili savladati.
(3) Strana koja zahteva raskid ugovora ne može se pozivati na promenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.
(4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmene.
(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtevala da naknadi drugoj strani pravičan deo štete koju trpi zbog toga.
Dužnost obavještavanja o raskidu ugovora
Član 134
Strana koja je ovlašćena da zbog promenjenih okolnosti zahteva raskid ugovora dužna je da o svojoj nameri da traži raskid ugovora obavesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpela zbog toga što joj zahtev nije bio na vreme saopšten.
Okolnosti od značaja za odluku suda
Član 135
Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o opštem interesu, kao i o interesima obeju strana.
Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti
Član 136
Strane se mogu ugovorom unapred odreći pozivanja na određene promenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savesnosti i poštenja.
V Nemogućnost ispunjenja ugovornih obaveza
Nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze za koju ne odgovara ni jedna strana
Član 137
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.
(2) U slučaju delimične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako delimično ispunjenje ne odgovara njenim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahteva srazmerno smanjenje svoje obaveze.
Nemogućnost ispunjenja ugovornih obaveza za koju odgovara druga strana
Član 138
(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze.
(2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.
VI Prekomjerno oštećenje
Očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja
Član 139
(1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vreme zaključenja ugovora očigledna nesrazmera, oštećena strana može zahtevati poništenje ugovora ako za pravu vrednost tada nije znala niti je morala znati.
(2) Pravo da se zahteva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja.
(3) Odricanje unapred od ovog prava nema pravnog dejstva.
(4) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrednosti.
(5) Zbog ove nesrazmere ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data viša cena iz osobite naklonosti.
Član 140
(brisano)
VII Zelenaški ugovor
Član 141
(1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.
(2) Na zelenaški ugovor shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o posledicama ništavosti i o delimičnoj ništavosti ugovora.
(3) Ako oštećeni zahteva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmenom ostaje na snazi.
(4) Oštećenik može podneti zahtev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora.
VIII Opšti uslovi formuliranih ugovora
Obaveznost poštovanja opštih uslova ugovora
Član 142
(1) Opšti uslovi određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formularnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove.
(2) Opšti uslovi moraju se objaviti na uobičajeni način.
(3) Opšti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora.
(4) U slučaju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi važe ove poslednje.
Ništavost nekih odredbi opštih uslova
Član 143
(1) Ništave su odredbe opštih uslova koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opšti uslovi koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa.
(2) Sud može odbiti primenu pojedinih odredbi opštih uslova koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili preterano stroge prema njoj.
Član 144
(brisano)
IX Ustupanje ugovora
Uslovi ustupanja ugovora
Član 145
(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora.
(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unapred, u času kad je obaveštena o ustupanju.
(3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor.
(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno će se primeniti i na ustupanje ugovora.
Odgovornost ustupioca ugovora
Član 146
(1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora.
(2) On mu ne jemči da će druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.
(3) On ne jemči drugoj strani da će prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.
Prigovori kod ustupanja ugovora
Član 147
Druga strana može istaći prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu.
Odsek 6
Opšta dejstva ugovora
I Stvaranje obaveze za ugovarače
Dejstva ugovora među ugovaračima i njihovim pravnim sljedbenicima
Član 148
(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.
(2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sledbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz prirode samog ugovora.
(3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica.
II Ugovor u korist trećeg lica
Neposredno pravo trećeg
Član 149
(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ugovarač ima pravo zahtevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica.
Opozivanje koristi za trećeg
Član 150
(1) Ugovarač koristi za trećeg može je opozvati ili izmeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist.
(2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek posle smrti ugovarača, ovaj može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizlazi što drugo.
Punovažnost ugovora u korist trećeg lica nije uslovljena pristankom trećeg, što znači da pravo u njegovu korist nastaje nezavisno od njegove volje. Treće lice stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo dogovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. Treće lice, korisnik, beneficijar, mora biti određeno, odnosno doovljno je da ugovor sadrži elemente na osnovu kojih se to lice može odrediti. Ono ne mora imati poslovnu sposobnost, a moguće je ugovaranje koristi i za buduće lilce, ali se tada zahtijeva da to lice ima pravnu sposobnost u momentu kada ugovor treba da proizvede dejstva u odnosu na njega. Iako pristanak trećeg nije uslov za punovažnost ugovora u korist trećeg, razumije se da treći, odnosno njegov zastupnik može izjaviti da ne prihvata pravo koje mu iz ovog ugovora pripada. Ukoliko treći ne prihvati ovo pravo, ono pripada stipulantu, ako šta drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla.
Prigovori dužnika prema trećem
Član 151
Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovaraču po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za trećeg.
Odbijanje trećeg
Odbijanje trećeg
Član 152
Ako treći odbije korist koja je ugovorena za njega, ili je ugovarač opozove, korist pripada ugovaraču, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizlazi iz prirode posla.
Obećanje radnje trećeg lica
Član 153
(1) Obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpeo zbog toga što treći neće da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju.
(2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspeo i pored sveg potrebnog zalaganja.