Prouzrokovanje štete - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Prouzrokovanjem štete može nastati obaveza na naknadu. Obaveza na naknadu štete znači obavezu da se naknadi šteta za koju se odgovara. Štetom se smatra samo ono oštećenje koje pravo priznaje. Šteta predstavlja oštećenje koje je neko lice pretrpilo na pravnim dobrima. Ta dobra mogu biti lična i imovinska, ukoliko su pravno zaštićena.
Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske
Službeni list SFRJ, broj 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989 i Službeni glasnik Republike Srpske, broj 17/1993, 3/1996, 37/2001 - dr. zakon, 39/2003 i 74/2004
Prouzrokovanje štete
Odsjek 1
Opšta načela o šteti
Osnovi odgovornosti po osnovu štete
Član 154
(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
(2) Za štetu od stvari ili delatnosti, od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.
(3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
Obaveza naknade štete. Kriterijum povrede prava odnosno pravno zaštićenog interesa. Prouzrokovanjem štete može nastati obaveza na naknadu. Obaveza na naknadu štet znači obavezu da se naknadi šteta za koju se odgovara. Štetom se smatra samo ono oštećenje koje pravo priznaje. Šteta predstavlja oštećenje koje je neko lice pretrpilo na pravnim dobrima. Ta dobra mogu biti i imovinska, ukoliko su pravno zaštićena.
Nije dovoljno ako se kao šteta označi kvar odnosno oštećenje nanijeto predmetu. Bliže opredeljenje pojma štete dobija se tek ako se šteta posmatra sa pravnog gledišta. Bez pravnog gledanja može se doći do pogrešnih rezultata. Na istom predmetu može više lica imati različita prava: na predmetu datom u zakup prava imaju vlasnik i zakupac. Na predmetu datom u zalogu prava imaju vlasnik i založni povjerilac. ako predmet bude uništen, obojica su oštećeni. Šteta u tim slučajevima znači diranje u pravo stranke. Stranka može pretrpjeti štetu i kada njena prava nisu povrijeđena, ali su povrijeđeni njeni interesi.
Šta je šteta
Član 155
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Listing podstranica:
U našem pravu pojam štete nije tačno definisan, ali se daju smjernice: navode se osnovne vrste štete koje naše pravo priznaje, a naročito se zauzima stanovište da neimovinska, nematerijalna šteta predstavlja pravno priznatu štetu. Istinitost. Šteta mora biti istinita. Sumnja da li šteta postoji, često se javlja kod nematerijalne štete. Posebno je pitanje istinitosti štete koju neko trpi ali je ne osjeća: bolovi za vrijeme nesvjestice. Šteta se vremenom može mijenjati. Zdravstveno stanje se pogoršava time što bolovi postaju jači. Trajnost štete. Za imovinsku štetu je karakteristično što se u sudstvu postavlja uslov da ta šteta ne traje kratko vrijeme. Priznaje se naknada samo za intezivan i dugotrajan strah.
Vrste štete u odnosu na pogođeno pravno dobro. Šteta se dijeli na imovinsku i neimovinsku, materijalnu i nematerijalnu. U obe vrste šteta može biti ne samo postojeća već i buduća. Buduća šteta može biti sasvim izvjesna, a može biti i normalno vjerovatna šteta. Ta šteta dolazi u obzir kod imovinske štete, izmakla korist, kao i kod neimovinske, izgubljena zarada. Obaveza nastaje samo ako je šteta i pravno priznata kao takva. Sporno je pitanje, na primjer, da li neko lice može smatrati štetom novčanu kaznu koju je moralo platiti. Pitanje se posebno javlja, kada kaznu plaća pravno lice, pa nastoji zatim da naknadi štetu od radnika koji je svojom radnjom prouzrokovao privredni prestup za koji je pravno lice moralo platiti kaznu. Sudska praksa je takvom gubitku uskratila naknadu. Smanjenje imovine nastalo plaćanjem kazne za privredni prestup koji je posljedica radnje ili propuštanja radnika, ne predstavlja štetu.
Zahtjev da se ukloni opasnost štete
Član 156
(1) Svako može zahtevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga preti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od delatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može sprečiti odgovarajućim merama.
(2) Sud će na zahtev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.
(3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne delatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice.
(4) Ali, i u tom slučaju se može zahtevati preduzimanje društveno opravdanih mera za sprečavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje.
Zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti
Član 157
(1) Svako ima pravo zahtevati od suda ili drugog nadležnog organa da naradi prestanak radnje kojom se povređuje integritet ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava njegove ličnosti.
(2) Sud, odnosno drugi nadležni organ može narediti prestanak radnje pod pretnjom plaćanja izvesne novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena, u korist povređenog.
Zakon o obligacionim odnosima reguliše zaštitu ličnih dobara u prvom redu u obliku naknade štete. Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, a krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Šteta može biti materijalna ili nematerijalna. O materijalnoj šteti naročito govore članovi 199. i 200. no član 157. predviđa i posebnu odluku suda ili drugog nadležnog organa kojom se naređuje prestanak radnje kojom se povređuje pravo ličnosti. Iz toga se naknada štete može tražiti samo kada postoji krivica štetnika, moglo bi se zaključiti da ostp važi i za zahtjev po članu 157. naročito jer nema razlike između odgovornosti za radnju učinjenu bez krivice i odgovornosti po osnovu krivice, krivica je naime, određen broj subjektivnih i objektivnih elemenata i ona se pretpostavlja.
Odsjek 2
Odgovornost po osnovu krivice
Postojanje krivice
Član 158
Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namerno ili nepažnjom.
Neodgovorna lica po pitanju štete
Član 159
(1) Lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju drugome prouzrokuje.
(2) Ko drugom prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivicom dospeo u to stanje.
(3) Ako je u to stanje dospeo tuđom krivicom, za štetu će odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.
Lice je obavezno naknaditi štetu samo ako je odgovorno. Za odgovornost se traži da je ono sposobno. Međutim, sposobnost nije potrebna kod svake vrste odgovornosti. Kod objektivne odgovornosti, odgovornosti bez krivice, ne traži se uračunljivost. Dovoljan je punovažan pravni odnos između izvora objektivne odgovornosti i subjekta te odgovornosti. Dovoljno je da je neko ovlašćen da upravlja i drži pod nadzorom stvar iz koje porističe šteta. Biti uračunljiv znači biti sposoban shvatiti šta se događa i prema tome upravljati svojim postupcima. Stepen sposobnosti za rasuđivanje nije kod svih ljudi isti. Kod nekih je već na prvi pogled nesumnjivo da je njihova sposobnost manja od sposobnosti većine ljudi: kod djece i kod umobolnih lica. Međutim, ni kod ostalih ljudi, koji se smatraju odraslim i normalnim, ne može se ustanoviti jedinstvena ista sposobnost.
Odgovornost maloljetnika za štetu
Član 160
(1) Maloletnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje.
(2) Maloletnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.
(3) Maloletnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.
Nužna odbrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog
Član 161
(1) Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane.
(2) Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti štete, ili od lica od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih poslednjih, ne više od koristi koju su imala od toga.
(3) Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.
Katkad treba odlučiti između više interesa koji su u opasnosti, kome interesu da se da prvenstvo, a koje da se žrtvuje. kada neko postane opasan po drugog treba njegov integritet žrtvovati. Isto tako je u slučaju kada su ugrožena važna dobra koja treba spasiti, ispravno da se žrtvuje manje važno dobro, ako je ta žrtva potrebna za spašavanje. U nekim slučajevima je ozakonjen jači interes, zbog koga inače nedopuštena radnja postaje dopuštena. Nužna odbrana je dozvoljena samopomoć. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad. Ta definicija krivičnog prava primjenjuje se i u građanskom pravu. Ako neko prekorači granice nužne odbrane, on odgovara onoliko koliko ih je prekoračio, kao i za svaku drugu nedozvoljenu radnju.
Dozvoljena samopomoć
Član 162
(1) Ko u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je.
(2) Pod dozvoljenom samopomoći podrazumeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno preti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.
Pristanak oštećenika
Član 163
(1) Ko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtevati naknadu štete prouzrokovane tom radnjom.
(2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.
Odsjek 3
Odgovornost za drugog
Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju
Član 164
(1) Za štetu koju prouzrokuje lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim.
(2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.
Odgovornost roditelja za štetu
Član 165
(1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu.
(2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.
(3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dete bilo povereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.
(4) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maloletno dete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.
ZOO predviđa odgovornost roditelja za postupke djeteta koje je potpuno nesposobno za rasuđivanje, tj. dijete do navršene sedme godine starosti. Oni se mogu osloboditi od svoje odgovornosti po opštim pravilima, ako dokažu razlog koji isključuje njihovu objektivnu odgovornost. Nisu roditelji odgovorni ako je nadzor nad djetetom povjeren drugom licu, pa je to lice kao čuvar odgovorno za štetu koju je prouzrokovalo dijete. Roditelji tu ne odgovaraju za nadzor u konkretnom slučaju, ali mogu odgovarati za opšte vaspitanje svog djeteta. Judikatura je izrekla: sama činjenica što su maloljetnici preuzeti u vaspitno-popravni dom radi sprovođenja vaspitnih mjera, ne oslobađa njihove roditelje odgovornosti za štetu koju su pričinili maloljetnici koji su pobjegli iz doma, ako su njihove štetne radnje posljedica lošeg odgoja od strane roditelja.
Solidarna odgovornost za štetu
Član 166
Ako pored roditelja odgovara za štetu i dete, njihova je odgovornost solidarna.
Odgovornost drugog lica za maloljetnika
Član 167
(1) Za štetu koju drugom prouzrokuje maloletnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni, ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.
(2) Ako za štetu odgovara i maloletnik, odgovornost je solidarna.
Posebna odgovornost roditelja za štetu
Član 168
(1) Ako dužnost nadzora nad maloletnim licem ne leži na roditeljima, već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahteva naknadu od roditelja, kad je šteta nastala usled lošeg vaspitanja maloletnika, rđavih primera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali, ili se i inače šteta može upisati u krivicu roditeljima.
(2) Lice na kome u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako je ono isplatilo naknadu oštećeniku.
Odgovornost lica koje je dužno da vrši nadzor nad djetetom može biti samo djelimična, ako je i zanemareno vaspitanje za koje odgovaraju roditelji dovelo do štetnih posljedica. Zanemareno vaspitanje može, međutim, biti odlučujuće. U tom slučaju dolazi do podijeljene odgovornosti roditelja ili do isključenja odgovornosti roditelja. Oštećenik može tražiti naknadu neposredno od roditelja. Ako je međutim, lice koje je u tim slučajevima dužno vršiti nadzor nad djetetom, isplatilo tu naknadu, ima pravo od roditelja tražiti regres.
Odgovornost za štetu po osnovu pravičnosti
Član 169
(1) U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahteva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili delimično.
(2) Ako je štetu prouzrokovao maloletnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad to pravičnost zahteva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili delimično, iako za nju nisu krivi.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Obligacionog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima vezanim za nastanak, kršenje ili prestanak ugovora kao i prouzrokovanje štete.
Za potrebe svojih klijenata Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravnu pomoć u slijedećih pet oblasti obligacionog prava:
-
ugovori
-
prouzrokovanje štete
-
sticanje bez osnova
-
poslovodstvo bez naloga
-
jednostrane izjave volje.
.png)
U oblasti ugovornog prava Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente i daje pravne savjete vezane za različite vrste ugovora kao što su: promet nepokretnosti, ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu, raskid ugovora, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o diobi, ugovor o posredovanju itd.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima vezanim za nastanak materijalne i nematerijalne štete, naknade štete zbog povrede na radu, zastupa klijente prilikom raskida ili poništenja ugovora.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
U slučajevima naplate potraživanja Advokatska kancelarija Topić Banjaluka ima veliki iskustvo. Naplata potraživanja u BiH može se podijeliti u dvije faze ili u dva dijela postupka. U prvoj fazi pokušava se naplatiti potraživanje vansudskim putem, u vidu sporazuma o plaćanju na rate ili na neki drugi način koji bi zadovoljio obe ugovorne strane. U drugoj fazi naplata potraživanja se vrši sudskim putem, procedura se vrši pred nadležnim sudom u BiH.
Za svoje klijente vršimo naplatu potraživanja sudskim i vansudskim putem, takođe vršimo i druge radnje usmjerene ka naplati potraživanja. Naplata potraživanja u BiH zavisi od više faktora kao što su likvidnost i solventnost dužnika, rokova zastare, uslova ugovora i volje i mogućnosti da se ugovorne strane dogovore i usaglase. Vansudskim putem se obično potraživanja brže naplaćuju. Sudski postupak može da traje relativno kratko, a može da traje i duže vrijeme, s tim da naravno sudski postupak povećava troškove.
Po okončanju redovnih sudskih postupaka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u slučajevima kada dužnik odbija da postupi po sudskoj odluci, zastupa klijente u sudskim postupcima izvršenja. U oblasti prinudne naplate potraživanja u sudskom postupku pružamo pravnu pomoć na različitim predmetima i sredstvima izvršenja, pokretne i nepokretne stvari, novčana sredstva, udjeli u privrednim društvima i tome slično. Naše klijente savjetujemo i pomažemo u kreiranju ugovora o vansudskom postupku naplate potraživanja.
Odsjek 4
Odgovornost preduzeća i drugih pravnih lica prema trećem
Odgovornost preduzeća-privrednog društva
Član 170
(1) Za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeća u kojoj je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.
(2) Oštećenik ima pravo zahtevati naknadu štete i neposredno od zaposlenog ako je štetu prouzrokovao namerno.
(3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne delatnosti.
Osnov odgovornosti za postupke zaposlenih. Opšti je princip da svako odgovara za svoje postupke i radnje. Međutim, ako neko obavlja rad u sjenci drugog, bilo da od njega zavisi bilo da radi u sferi drugog lica, u sferi u kojoj ovo lice snosi rizik, onda je potrebno da se odgovornost i radnja odvoje. Govorimo o odgovornosti za postupke drugih lica. Često se takva odgovornost obrazlaže time, da je i onaj koji odgovara za drugog kriv, bilo da je onoga koji je štetu skrivio izabrao za izvršenje posla, culpa in eligendo, bilo da u poslovanju nije vršio nadzor nad njim, culpa in custodiendo, culpa in vigilando, culpa in inspiciendo, ili ga nije uputio kako da posao obavi, culpa in instruendo. Takva krivica, ipak, dolazi u obzir samo u nekim slučajevima. Dotle, u većini slučajeva jedan subjekt odgovara za drugog bez ikakve krivice, objektivno, pošto razne okolnosti govore za to da je dužan preuzeti odgovornost. Neki, međutim, još uvijek nalaze osnov odgovornosti za drugog u krivici, bilo po ozboru bilo pri nadzoru.
Odgovornost drugih lica
Član 171
(1) Odredbe prethodnog člana primenjuju se i na druge poslodavce u pogledu odgovornosti za štetu koju zaposleni koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi s radom.
(2) Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je zaposleni prouzrokovao namerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog zaposlenog zahtevati naknadu plaćenog iznosa.
(3) To pravo zastareva u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade štete.
Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ
Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ
Član 172
(1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
(2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namerno ili krajnjom nepažnjom.
(3) To pravo zastareva u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade štete.
Odgovornost za postupke organa. Iako u pogledu pravne prirode pravnih lica postoje razna shvatanja: teorija o fitkivnoj ličnosti, teorija o realnoj ličnosti i teorija o posebnoj imovini, ona ne utiče na pitanje deliktne sposobnosti pravnih lica, pošto se svaka teorija izjašnjava za civilnu deliktnu odgovornost tih lica. Utvrditi treba, međutim, da li pravno lice odgovara za štetne radnje svojih lica kao za svoje radnje ili kao za radnje drugih lica. Pravno lice odgovara za obaveze po osnovu naknade štete prouzrokovane radnjama lica kao organa, jer ti organi nastupaju u pravnom prometu kao pravno lice, a ne kao njegovi radnici ili zastupnici: čim neko nastupa u funkciji organa, on je dio pravnog lica, a ne lice van njega. Pravno lice nastupa u prometu svojom voljom i svojom djelatnošću, koja nije djelatnost lica njegovih članova. Njegovu volju čine njegovi organi. Volja kolegijalnog organa tek se formira iz volje pojedinaca, članova tog organa. S obzirom na to pravno lice mora biti i deliktno sposobno, a njegova sposobnost se ocjenjuje prema sposobnosti njegovih organa. Ko su njegovi organi to pokazuje zakon ili statut.
Odsjek 5
Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti
I Opšte odredbe
Pretpostavka uzročnosti štete nastale od opasne stvari
Član 173
Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno delatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Odredbe ovog člana iziskuju da se razjasne dva pitanja: 1) pojam opasne stvari, odnosno djelatnosti, i 2) kad se može smatrati da šteta nastala u vezi sa njima ima neki drugi uzrok. Najčešći uzrok štete čine danas tzv. "opasne stvari" i "opasne djelatnosti. ZOO upotrebljava oba ova pojma, ali ih ne definiše. Zna se, međutim, da su ti pojmovi, još prilično davno, postali sastavni dio naše pravne terminologije i da su predstave o njima izgrađivane, tako reći, sve vrijeme poslije Drugog svjetskog rata. Vjerovatno je zbog toga zakonadavac i smatrao izlišnim da ih i sam definiše.
Listing podstranica:
Pojam opasne stvari nije moguće shvatiti bez poimanja opasnosti uopšte. Ona podrazumijeva objektivnu mogućnost ili vjerovatnoću izazivanja štete. Gladano iz tog ugla, sve nam stvari izgledaju opasnim, i one to zaista i jesu. Ipak, sve stvari nisu podjedanko opasne, nego su neke opasnije od drugih. Opasnost je, dakle, svojstvo koje se dade stepenovati, i ta je činjenica pravno značajna. Ako se opasnost od izvjesne stvari kreće u granicama uobičajene društvene tolerancije, ona se smatra opasnom sa stanovišta propisa od odgovornosti. Jedino stvari od kojih prijeti prekomjerna opasnost štete spadaju u opasne stvari. Ali je granica između ove dvije kategorije stvari tanana i valja je stalno iznova utvrđivati.
Ko odgovara za štetu od opasne stvari
Član 174
(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se njom bavi.
(2) (brisano)
Odgovornost za štetu izazvanu opasnom djelatnošću snosi onaj ko tu djelatnost obavlja i njega, po pravilu, nije teško identifikovati. Međutim, pitanje ko odgovara za štetu što je uzrokuje opasna stvar znatno je problematičnije. Jer, stvar može pripadati jednome a da je u vrijeme nanošenja štete upotrebljava drugo lice. Stoga je moguća dvojaka odgovornost: primarna i sekundarna. Primarna odgovornost vezuje se za određenu kategoriju lica, ali ta kategorija nije istovijetna u svim pravnim sistemima. Neki pravni sistemi u prvi plan stavljaju držaoca, drugi vlasnika, a treći imaoca opasne stvari.
U većem broju pravnih poredaka evropskih zemalja, za štetu od opasne stvari primarno je odgovoran njen držalac. To znači da se odgovorno lice ne određuje prema formalnom, nego prema materijalnom kriterijumu. Ono nije unaprijed određeno, nego je samo odredljivo, a određivanje se vrši polazeći od ideje da štetu izazvanu pasnom stvari treba pripisati onome ko se njome uvlastitom interesu služi i ko je u mogućnosti da opasnost štete otkloni. Držalac je dakle, lice koje ima istinsku vlast raspolaganja stvari. U najvećem broju slučajeva to je njen vlasnik.
Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca
Član 175
Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.
Predaja stvari trećem licu
Član 176
(1) Umesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac poverio stvar da se njome služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu.
(2) Ali će pored njega odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pažnju.
(3) U tom slučaju odgovorno lice koje je isplatilo naknadu oštećeniku ima pravo da zahteva ceo njen iznos od imaoca.
(4) Imalac opasne stvari koji ju je poverio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.
Oslobođenje od odgovornosti
Član 177
(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvideti, ni izbeći ili otkloniti.
(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvideti i čije posledice nije mogao izbeći ili otkloniti.
(3) Imalac se oslobađa odgovornosti delimično, ako je oštećenik delimično doprineo nastanku štete.
(4) Ako je nastanku štete delimično doprinelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmerno težini svoje krivice.
(5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem.
II Odgovornost u slučaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu
Član 178
(1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.
(2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpeli srazmerno stepenu svoje krivice.
(3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne delove, ako razlozi pravičnosti ne zahtevaju što drugo.
(4) Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.
III Odgovornost proizvođača stvari sa nedostatkom
Član 179
(1) Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.
(2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu, koju je mogao predvideti, spreči putem upozorenja, bezbedne ambalaže ili drugom odgovarajućom merom.
Odsjek 6
Posebni slučajevi odgovornosti
Član 180
(brisano)
Odgovornost organizatora priredbi
Član 181
Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili telesnom povredom koju neko pretrpi usled izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično.
Odgovornost organizatora priredbi pojavila se najprije u sudskoj praksi koja je stala na stanovište da ljudi koji su okupljeni u velikim grupama predstavljaju povećanu opasnost za pojedince iz grupe i okolinu, tako da za štetu koju oni prouzrokuju odgovara organizator takvog okupljanja, bez obzira na svoju krivicu. Takvo stanovište sudske prakse predstavljalo je oslonac redaktorima ZOO prilikom formulacije odredbe o odgovornosti organizatora priredbi. Međutim, za razliku od sudske prakse, redaktori ZOO su odgovornost organizatora priredbi izvjesnim modifikacijama ograničili, zbog čega je i svrstana u posebne slučajeve odgovornosti.
Odgovornost organizatora priredbi pretpostavlja štetu i uzročnu vezu između štete i izvanrednih okolnosti koje prilikom okupljanja većeg broja ljudi mogu nastupiti. Jedna od karakteristika ove odgovornosti ogleda se u tome što je ona ograničena samo na imovinsku i neimovinsku štetu koja se javlja kao posljedica smrti ili tjelesne povrede. Pri tome, iako nije izričito predviđena, njome je obuhvaćena i šteta koja se javlja kao posljedica narušenja zdravlja, jer ZOO ne pravi nikakvu razliku između tjelesne povrede i narušenja zdravlja. Šteta koja je prouzrokovana oštećenjem ili uništenjem imovine uopšte nije obuhvaćena ovom odgovornošću. Takvo ograničenje pojedini autori neopravdano kritikuju, jer se radi o proširenju odgovornosti organizatora priredbi izvan granica njegove redovne odgovornosti kojem je, sasvim opravdano, dato ograničeno dejstvo.
Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći
Član 182
(1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomoć licu čiji su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvideti.
(2) Ako pravičnost zahteva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi štetu.
Pružanje pomoći licu koje se nalazi u nevolji nije samo opšta moralna, već i pravna obaveza svakog čovjeka, predviđena i Ustavom. Ta ustavna obaveza je načelnog karaktera i nije predviđena nikakva sankcija zbog njene povrede. U krivičnom zakonodavstvu se na osnovu ustavne odredbe o obavezi pružanja pomoći licu koje se nalazi u nevolji predviđa krivična sankcija za onog koji, bez opasnosti po sebe ili drugog, ne pruži pomoć licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po život. Takva sankcija pogađa i ljekara zbog neukazivanja ljekarske pomoći, kao i vozača motornog vozila ili drugog prevoznog sredstva zbog nepružanja pomoći lilcu povređenom u saobraćajnoj nesreći.
Nasuprot tome, građanskopravna sankcija zbog povrede te ustavne obaveze nije bila predviđena sve do donošenja ZOO što je, s obzirom da se radi o načelnoj ustavnoj obavezi i šteti nastaloj u vezi sa nečinjenjem, onemogućavalo ostarivanje odštetinih zahtjeva od lica koja su uskraćivala pružanje pomoći. U stvari, građanskopravna odgovornost zbog povrede obaveze pružanja pomoći je izostala zbog toga što je bila uslovljena prethodnim utvrđivanjem krivične odgovornosti koju su lica koja su uskraćivala pružanje pomoći, čak i u slučajevima u kojima je njihova obaveza na određeno činjenje bila izričito predviđena, na primjer obaveza ljekara, redovno izbjegavali da izbjegnu.
Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora
Član 183
Lice koje je po zakonu obavezno da zaključi neki ugovor, dužno je da naknadi štetu ako na zahtev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaključi taj ugovor.
Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa
Član 184
Preduzeća i druga pravna lica koja vrše komunalnu ili drugu sličnu delatnost od opšteg interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu.
U uslovima u kojima je zadovoljavanje nekih od, osnovnih životnih potreba, snabdijevanje vodom, električnom energijom, gasom itd, a i drugih, korišćenje javnog prevoza, na primjer, mogućno, gotovo isključivo posredstvom određenih, posebno komunalnih organizacija, koje uz to, imaju najčepšće i monopol, u pogledu pružanja pojedinih usluga, valjano vršenje njihove djelatnosti je od izuzetnog velikog i opšteg interesa. Svaka neurednost u njihovom radu a naročito obustava pružanja tih usluga, može da ima teške posljedice i po pravilu, izaziva štete, često i veoma velike. U tome je objašnjenje što su sudovi u uslovima ubrzane urbanizacije još znatno prije donošenja ZOO, nužno morali da ustanove odgovornost tih organizacija za štete, koje su se javljale usljed njihovih propusta.
Odgovornost za štetu organizacija koje vrše komunalnu ili sličnu djelatnost, predviđena je pravilom iz ovog člana, samo ako je do štete došlo usljed obustave ili neredovnog vršenja njihove djelatnosti. Ukoliko bi šteta bila izazvana nekvalitetnim vršenjem tih djelatnosti, na primjer organizacija za isporuku električne energije ne isporučuje energiju određenog, ili ujednačenog napona, usljed čega nastaju štete na električnim aparatima, ili, organizacija za snabdijevanje građana vodom, isporučuje vodu, koja je higijenski neisprava i tome slično, o odgovornosti za te štete ne može se raspravljati primjenom pravila iz ovog člana. U takvim slučajevima ove organizacije mogu biti odgovorne prema opštim pravilima odgovornosti za štetu.