Zastupanje u obligacionim odnosima - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Po pravilu svako preduzima radnje za sebe. Lice koje je preduzelo pravnu radnju stiče neposredno za sebe prava i obaveze. Ali pojedini pravni subjekti nisu uvijek u stanju, da za zadovoljenje svih potreba preduzmu određene pravne poslove. Neko ne može sticati prava i obaveze svojim pravnim radnjama zbog postojanja određenih pravnih smetnji, recimo zbog nedostatka poslovne sposobnosti, a neko zbog faktičkih smetnji, na primjer odsutnost. Zato struktura modernog društva i potrebe prometa zahtijevaju u povećanoj mjeri da pravne radnje može preduzimati jedno lice, zastupnik, za drugo. Tu funkciju ispunjava ustanova zastupništva.
Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske
Službeni list SFRJ, broj 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989 i Službeni glasnik Republike Srpske, broj 17/1993, 3/1996, 37/2001 - dr. zakon, 39/2003 i 74/2004
Odsjek 2
Zastupanje u obligacionim odnosima
1. O zastupanju uopšte
Mogućnost zastupanja
Član 84
(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika.
(2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje).
Po pravilu svako preduzima pravne radnje za sebe. Lice koje je preduzelo pravnu radnju stiče neposredno za sebe prava i obaveze. Ali pojedini pravni subjekti nisu uvijek u stanju, da za zadovoljenje svih potreba preduzmu određene pravne poslove. Neko ne može sticati prava i obaveze svojim pravnim radnjama zbog postojanja određenih pravnih smtenji, usljed nedostatka poslovne sposobnosti, a neko zbog faktičkih smetnji, odsutnost. Zato struktura modernog društva i potrebe prometa zahtijevaju u povećanoj mjeri da pravne radnje može preduzimati jedno lice, zastupnik za drugo. Tu funkciju ispunjava ustanova zastupništva.
Zastupnik je lice koje preduzima pravnu radnju u tuđe ime i za tuđ račun. Dakle, za zastupništvo je karakteristično: a) da je jedno lice ovlašćeno preduzelo pravnu radnju u tuđe ime, tj. da sve pravne posljedice iz takve radnje pogađaju neposredno lice u čije je ime radnja preduzeta, zastupanog; b) ekonomski efekti te radnje ostvaruju se ne u imovinskoj masi onoga koji je pravnu radnju obavio, već zastupanog.
Dejstva zastupanja
Član 85
(1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu.
(3) Zastupnik je dužan obavestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.
Kod zastupništva zastupnik zaključuje pravni posao. Ali, pravni posao nije njegov, nego je on zaključen za zastupanog, on nastupa u ime zastupanog u granicama datog mu ovlašćenja i sve pravne posljedice iz zaključenog ugovora pogađaju neposredno zastupano lice. Cilj zastupništva je zasnivanje ugovornog odnosa između zastupanog, lica A i trećeg X, dok nastanak ugovornog odnosa između zastupnika B i trećeg lica X nije poželjan, pošto se time postizanje ovog cilja samo odugovlači i čak ugrožava. Zato Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske izričito predviđa da ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranku.
Listing podstranica:
Prenošenja ovlašćenja
Član 86
(1) Zastupnik ne može preneti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.
(2) Izuzetno, on to može učiniti ako je sprečen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.
Prekoračenje granica ovlašćenja
Član 87
(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje.
(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i oceni, smatraće se da je odobrenje odbijeno.
(3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije.
(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.
(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja.
Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica
Član 88
(1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
(2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtevati od neovlašćeno zastupanog da se u primerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
(3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen.
(4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora.
II Punomoćje za zastupanje
Davanje punomoćja za zastupanje
Član 89
(1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku.
(2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato.
(3) Punomoćnik može biti i pravno lice.
Punomoćje je, prema terminologiji koju upotrebljava zakonodavac, pravnim poslom dodijeljeno ovlašćenje za zastupanje od strane vlastodavca punomoćniku. Često se u običnom govoru pod riječju punomoć označava i nastanaka punomoćja kao i sama isprava o punomoćju. Slijedeći zakonsku terminologiju pod riječju "punomoć" podrazumijevamo samo pravnim poslom dodijeljeno ovlašćene za zastupanje. Kako se ovlašćenje za zastupanje, punomoćje, prema ZOO, dodjeljuje pravnim poslom od strane vlastodavca punomoćniku, ono može nastati kako jednostranom izjavom volje, jednostranim poslom, tako i na osnovu ugovora. Punomoćjem punomoćnik stiče pravnu moć da pravnim poslovima koje zaključuje u ime vlastodavca ovoga neposredno ovlašćuje i obavezuje.
Posebna forma punomoćja
Član 90
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.
Savremeni princip po kome se ugovori zaključuju solo consesus, vladajući je u načelu kada je u pitanju ugovor o punomoćstvu. Ipak, u nekim slučajevima taj ugovor je formalan, kao što je slučaj sa trgovinskim zastupanjem, punomoćjem za zaključenje braka, parničnim punomoćjem, punomoćstvom za davanje nasljedničke izjave. Međutim, kada punomoćnik zaključuje u ime i za račun svoga vlastodavca jedan formalan ugovor, pitanje je da li tada ugovor o punomoćstvu izmiče domašaju pomenutog principa, pa i sam postaje formalan.
Obim ovlašćenja
Član 91
(1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen.
(2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje.
(3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.
(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti meničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade.
Zakon određuje da punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. Njegova kompetencija kod zaključivanja pravnih poslova sa vlastodavcem određena je dodijeljenim punomoćjem. Prema svom većem ili manjem obimu punomoćje može biti opšte, generalno i posebno, specijalno. Dakle, mora biti određeno kako prema sadržaju tako i prema obimu. Neodređeno punomoćje nije moguće.
Obim punomoćja određuje se prema volji vlastodavca. Čak i kad je punomoćniku dato opšte, generalno, punomoćje, on može preduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovno poslovanje. Tako se generalno punomoćje može odnositi na upravljanje jednom radnjom ili preduzimanjem svih poslova upravljanja u vezi sa jednom kućom. Ono nikako u sebi ne sadrži i ovlašćenje da se radnja ili kuća proda. Za to je potrebno posebno, specijalno, punomoćje. U sumnji oko obima punomoćja treba prihvatiti da ono ima manji a ne veći obim. Poslovni partner punomoćnika mora uvijek polaziti od toga, da punomoćnik ima uobičajena ovlašćenja za zastupanje, koja ne prelaze obim redovnog poslovanja. Ako izdato punomoćje služi za ostvarenje određenog cilja, mogu se preduzimati samo one radnje u prometu koje su neophodne da se taj cilj ostvari.
Opozivanje i sužavanje punomoćja
Član 92
(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava.
(2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.
(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povređen ugovor o nalogu, ili ugovor o delu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.
Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima
Član 93
(1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo.
(2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo zahtevati od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpeo, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja.
(3) Isto važi i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja.
Drugi slučajevi prestanka punomoćja
Član 94
(1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika.
(3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sledbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
III Poslovno punomoćje
Ko može dati punomoćje i njegova sadržina
Član 95
(1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, preduzeće, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne delatnosti.
(2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti menične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao.
(3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.
Preduzeća, druga pravna lica u cilju zaključenja ugovora sa trećim licima služe se određenim licima koja im pomažu u zaključenju ugovora. Kad ova lica zaključuju ugovore za preduzeće, na njih se primjenjuju pravila koja važe za ugovornog zastupnika, punomoćnika, ukoliko u samom zakonu nije nešto posebno predviđeno. Da bi se obezbijedila sigurnost trgovačkog prometa, treća lica koja stupaju u ugovorne odnose sa ovakvim licima, moraju tačno znati kakav je obim njihovih ovlašćenja, pa je obim njihovih punomoćja tačno određen u zakonu. Jedno od takvih lica je poslovni punomoćnik, trgovački punomoćnik. Poslovno punomoćje može dati preduzeće i druga pravna osoba u granicama zakona i njome ovlastiti punomoćnika da sklapa ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni i u obavljanju njihove poslovne djelatnosti.
Poslovno punomoćje imaoca radnje
Član 96
(1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primenjuju na poslovno punomoćje imaoca radnje.
(2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću imaoca radnje, kao ni kad on bude lišen poslovne sposobnosti.
IV Ovlašćenja trgovinskog putnika
Član 97
(1) Trgovinski putnik preduzeća ovlašćen je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je preduzeće dalo.
(2) U slučaju neizvesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja porudžbine, ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.
(3) Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu, nije ovlašćen da naplati cenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit.
(4) Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora.
Listing podstranica:
V Ovlašćenja lica koja obavljaju određene poslove
Član 98
(1) Lica rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora.
(2) (brisano)
U ovom članu se radi o tzv. punomoćnicima po zaposlenju, čiji je status ranije bio regulisan Opštom uzansom broj 40. Punomoćnikom po zaposlenju se prema ovoj uzansi smatralo lice kome je povjereno vršenje dužnosti iz kojih, po redovnom toku stvari, proističe i ovlašćenje za zaključivanje određenih ugovora ili vršenja drugih određenih poslova u granicama tih dužnosti. Punomoćniku po zaposlenju nije bilo potrebno da ima neko posebno punomoćje, već je njegovo ovlašćenje na zastupanje proizilazilo iz radnog mjesta na kome se nalazilo. Ako je organizacija željela da skrene pažnju da trgovac u radnji ne može da vrši naplatu robe koju prodaje, stojeći iza tezge, bila je dužna da trećim licima skrene pažnju odgovarajućim napisom da se plaćanje kupljene robe vrši samo na kasi.
Odsjek 3
Tumačenje ugovora
Primjena odredaba i tumačenje spornih odredaba
Član 99
(1) Odredbe ugovora primenjuju se onako kako glase.
(2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku nameru ugovarača i odredbu tako razumeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom.
Nejasne odredbe u posebnim slučajevima
Član 100
U slučaju kad je ugovor zaključen prema unapred odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane.
U gotovo svim pravnim porecima je kod tumačenja opštih uslova poslovanja u tipskim ili formularnim ugovorima, u slučajevima kada oni sadrže nejasne odredbe, a pripremila ih je isključivo jedna ugovorna strana, postavljeno specijalno pravilo tumačenja da se takve nejasnoće tumače na štetu one strane koja ih je formulisala, a u korist druge strane ugovornice, tzv. pravilo contra preferentem, contra stipulatorem. Ovo pravilo prihvatio je i naš ZOO. Ono se primjenjuje kada je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, nije bitno da je sama strana ugovornica neposredno pripremila opšte uslove poslovanja na koje se oslanja u svojoj ugovornoj praksi, ona ih je mogla uzeti gotove, ako ih je sačinilo neko udruženje trgovaca, privrednika kome ona pripada, ili kad je ugovor na drugi način pripremila ili predložila jedna ugovorna strana.
Dopunsko pravilo u tumačenju ugovora
Član 101
Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.
U ovom slučaju sadržano je pravilo kako treba tumačiti nejasne odredbe u ugovorima bez naknade, a kako te iste odredbe treba protumačiti kod teretnih ugovora. Pravilo opšte hermeneutike postavljeno još kod Justinijana u Digestama je "Kad se jedna izjava može shvatiti na dva načina, treba prihvatiti onaj koji više odgovara poslu koji se obavlja". Dakle, nejasne odredbe treba tumačiti onako kako to odgovara ekonomskim i drugim interesima stranaka u konkretnom poslu u pitanju. Polazeći od toga saznanja i od principa ekvivalencije prestacija u ugovoru, sasvim je opravdano posebno pravilo da kod dobročinih ugovora, nejasne odredbe treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a kod teretnog ugovora nejasne odredbe treba tumačiti u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja ugovornih strana.
Vansudsko tumačenje ugovora
Član 102
(1) Ugovorne strane mogu predvideti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor.
(2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da dâ tumačenje ugovora.
Jedan od osnovnih principa u ZOO je i princip o rješavanju sporova na miran način među učesnicima obligacionog odnosa. Konkretizaciju ovog principa predstavlja dispozitivna norma člana 102. koja predviđa mogućnost da same stranke učesnice odrede bilo već pri zaključenju ugovora ili kasnije kad dođe do spora oko tumačenja ugovora, da taj spor riješe na miran način tako što će prepustiti trećem licu, nepristrasnoj stručnoj osobi, da van suda protumači spornu sadržinu cijelog ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Naravno da ih ovo tumačenje pravno ne obavezuje, i stranka koja je njim nezadovoljna, može da se obrati sudu i da traži da on protumači ugovor, jer se kod tumačenja ugovora uvijek radi o pravnoj vještini par exellence, koja i podleže reviziji višeg suda. Samo u takvom slučaju kad su stranke predvidjele da im tumačenje ugovora izvrši treće lice, one se najprije moraju obratiti za to tumačenje, pa tek ako ih ovo lice odbije da da traženo tumačenje, ili ga ne da u odgovarajućem roku koje su stranke odredile u poziv za tumačenje, one mogu zahtijevati od suda da on izvrši tumačenje spornog ugovora.
Listing podstranica:
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge u oblasti Obligacionog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima vezanim za nastanak, kršenje ili prestanak ugovora kao i prouzrokovanje štete.
Za potrebe svojih klijenata Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravnu pomoć u slijedećih pet oblasti obligacionog prava:
-
ugovori
-
prouzrokovanje štete
-
sticanje bez osnova
-
poslovodstvo bez naloga
-
jednostrane izjave volje.
.png)
U oblasti ugovornog prava Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente i daje pravne savjete vezane za različite vrste ugovora kao što su: promet nepokretnosti, ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu, raskid ugovora, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o diobi, ugovor o posredovanju itd.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima vezanim za nastanak materijalne i nematerijalne štete, naknade štete zbog povrede na radu, zastupa klijente prilikom raskida ili poništenja ugovora.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
U slučajevima naplate potraživanja Advokatska kancelarija Topić Banjaluka ima veliki iskustvo. Naplata potraživanja u BiH može se podijeliti u dvije faze ili u dva dijela postupka. U prvoj fazi pokušava se naplatiti potraživanje vansudskim putem, u vidu sporazuma o plaćanju na rate ili na neki drugi način koji bi zadovoljio obe ugovorne strane. U drugoj fazi naplata potraživanja se vrši sudskim putem, procedura se vrši pred nadležnim sudom u BiH.
Za svoje klijente vršimo naplatu potraživanja sudskim i vansudskim putem, takođe vršimo i druge radnje usmjerene ka naplati potraživanja. Naplata potraživanja u BiH zavisi od više faktora kao što su likvidnost i solventnost dužnika, rokova zastare, uslova ugovora i volje i mogućnosti da se ugovorne strane dogovore i usaglase. Vansudskim putem se obično potraživanja brže naplaćuju. Sudski postupak može da traje relativno kratko, a može da traje i duže vrijeme, s tim da naravno sudski postupak povećava troškove.
Po okončanju redovnih sudskih postupaka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u slučajevima kada dužnik odbija da postupi po sudskoj odluci, zastupa klijente u sudskim postupcima izvršenja. U oblasti prinudne naplate potraživanja u sudskom postupku pružamo pravnu pomoć na različitim predmetima i sredstvima izvršenja, pokretne i nepokretne stvari, novčana sredstva, udjeli u privrednim društvima i tome slično. Naše klijente savjetujemo i pomažemo u kreiranju ugovora o vansudskom postupku naplate potraživanja.