Porodično pravo - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Predmet porodičnog prava je pravno uređenje porodice i porodičnih odnosa, braka, bračnih odnosa, odnosa između roditelja i djece i između ostalih srodnika. Osnovni zadatak porodičnog prava je zaštita porodice i obezbjeđenje uređenja skladnih odnosa između članova porodice.
Predmet porodičnog prava
Predmet porodičnog prava je pravno uređenje porodice i porodičnih odnosa, braka, bračnih odnosa, odnosa između roditelja i djece, usvojioca i usvojenika, staraoca i štićenika i odnosi između srodnika u bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi sa porodičnim odnosima i starateljstvom.
Osnovni zadatak porodičnog prava je zaštita porodice i obezbjeđenje uređenja skladnih odnosa između članova porodice, jer zdrava i usklađena porodica predstavlja čvrstu osnovu za pravilan razvoj društva u sklopu naprednog ekonomskog i društveno-političkog poretka.
.png)
Najznačajnija i još uvijek aktuelna sociološka podjela porodice je na patrijarhalnu i demokratsku. Pravno određenje patrijarhalne porodice učinjeno je još u rimskom pravu. Karakteriše je autoritet i vlast oca kao starješine porodice i nepovoljniji položaj žene i ženske djece u odnosu na muža i mušku djecu. U demokratskoj porodici muž i žena su ravnopravni, a umjesto vlasti oca, kao starješine porodice, postoje uzajamna prava i dužnosti roditelja i djece. Porodični zakon porodicu određuje u širem smislu pošto, pored životne zajednice roditelja i djece, obuhvata i njihove srodnike.
Pored zajednice života bračnih odnosno vanbračnih drugova porodicu čini i zajednica djece i drugih srodnika. To je prvenstveno zajednica emocionalnog i polnog života, zajednica rađanja, podizanja, vaspitanja i izdržavanja članova porodice, stanovanja itd. Porodicu čine krvni, tazbinski i adoptivni srodnici bez obzira na stepen srodstva. To su, uglavnom članovi porodice koji među sobom ne mogu zaključiti brak: krvni srodnici u pravoj liniji, a u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, sa kojima su izjednačena lica iz potpunog usvojenja, srodnici po tazbini do prvog stepena i srodnici iz nepotpunog usvojenja, prvi stepen ushodne i neograničeno nishodne prave linije. Za pojam porodice je bez značaja koliko je lica sačinjava.
Porodično pravo je istovremeno i nauka koja se bavi proučavanjem uređenja pravnih odnosa u porodici, kao osnovnoj društvenoj grupi koju sačinjavaju lica vezana brakom i srodstvom. Porodično pravo i odnosi koji se uređuju ovom granom prava su: zaključenje braka, lična prava i dužnosti bračnih supružnika, prestanak braka, odnosi roditelja i djece i drugih srodnika, usvojenje, starateljstvo, izdržavanje, imovinski odnosi između bračnih, vanbračnih supružnika, i drugih srodnika i određeni oblici pravne zaštite porodice.
Podjela porodičnog prava
Porodično pravo dijeli se na:
-
Bračno pravo - koje se bavi pravnim uređenjem braka, ličnih i imovinskih odnosa bračnih drugova i načina prestanka braka
-
Roditeljsko pravo - koje se bavi pravnim uređenjem odnosa između roditelja i djece - bračne, vanbračne, i usvojene - i između srodnika
-
Starateljsko pravo - koje se bavi pravnim uređenjem staranja o maloljetnicima koji se nalaze pod roditeljskim staranjem i drugim licima koja ne mogu da se staraju o sebi i svojim pravnim interesima.
Porodica, kao specifična društvena grupa, od nastanka u prastarim vremenima trpjela je burne promjene koje nisu okončane ni danas. Mnoštvo uzroka i uslova utiču na obilježja porodice tako da i danas, u istom društvu, regiji, gradu, selu ili ulici egzistiraju različiti tipovi porodica. Zbog toga je teško pouzdano odrediti nepomjenjljiva i univerzalna suštinska obilježja porodice. Sociološka porodica se, uopšte, određuje kao istorijski promjenjljiva grupa koja počiva na heteroseksualnim vezama, zasniva sistem srodničkih odnosa, razvija socijalne i individualne osobine ličnosti i obezbjeđuje obavljanje određenih ekonomskih djelatnosti u okviru porodice.
Pravno određenje porodice redukuje neka sociološka obilježja na ona koja su regulisana normama porodičnog prava. U pravnom smislu porodicu čine lica vezana brakom i srodstvom između kojih su zakonom ustanovljena prava i dužnosti. Pravna tipologija porodice se, u pravnoj literaturi, vrši s obzirom na veličinu porodice i pravnu osnovu iz koje nastaje. Prema veličini postoji porodica u užem smislu ili mala, inokosna, nuklearna i u širem smislu ili velika porodica, zadruga, kuća. S obzirom na pravnu osnovu iz koje nastaje porodica se dijeli na bračnu, vanbračnu i adoptivnu.
Kao složeno pravo, slobodno roditeljstvo se sastoji iz slijedećih posebnih prava: pravo na izbor načina planiranja porodice, pravo na slobodan izbor polnog partnera, pravo na sprečavanje začeća, pravo na oplođenje, pravo na prekid trudnoće, pravo rađanje djeteta. Pravo na izbor planiranja porodice se ne ostvaruje samo rađanjem, tj. ne samo prirodnim putem. Ova odredba je mnogo šira. Planiranje porodice može se najprije vršiti rađanjem i nerađanjem djece. Pored prirodnog načina planiranja porodice, moguće je odlučiti se i za druge oblike kao što su: vještačko oplođenje - začeće vještačko-rađanje prirodno, potpuno usvojenje, nepotpuno usvojenje, staranje o tuđoj djeci bez zasnivanja srodničkih odnosa.
Polno partnerstvo je neophodno samo kod prirodnog načina ostvarivanja prava na slobodno roditeljstvo. U pravnoj i sociološkoj teoriji ovo pravo se još označava kao pravo na slobodnu ljubav. Bračni drug kao polni partner. To je u praksi najčešća situacija. Samim pristankom na brak i njegovim sklapanjem stvara se prećutna bračna konvencija o polnom partnerstvu. Sem toga, skoro svi zakoni u svijetu i kod nas zahtijevaju obavezu polne vjernosti.
Vanbračni drug kao polni partner. Ustav dopušta potpuno slobodno partnerstvo i između vanbračnih drugova. Pri tome nema nikakvog značaja da li se slobodno roditeljstvo ostvaruje u trajnoj ili privremenoj zajednici ili je rezultat samo jednog polnog odnosa. Važna je namjera usmjerena na rađanje djeteta. Ako takve namjere nema, rađanje djeteta je slučajan proizvod polnog odnosa i nije "željeno" dijete.
Treće lice kao polni partner jednog bračnog druga. Ovdje riječ o bračnom drugu, koji se nalazi u bračnoj zajednici, a ostvaruje svoje pravo na slobodno roditeljstvo sa trećim licem, sa kojim nije u braku. Međutim, postavlja se pitanje da li se na ovakav način može planirati porodica? Jedni autori odgovaraju da može, drugi da ne može. Nema nikakvih smetnji da se takav brak razvede i da se poslije toga ostvari pravo na slobodno roditeljstvo, jer se time ne vrijeđa nijedno društveno, moralno i pravno pravilo našeg društva.
Ostvarivanje prava na slobodno roditeljstvo bez polnog partnera. Kao što postoji pravo na slobodan izbor polnog partnera, tako postoji i pravo na samostalno ostvarivanje ovog prava. To će biti u slučaju planiranja porodice bez muškarca: vještačkim oplođivanjem, usvojenjem, staranjem o tuđem djetetu itd. Ali, moguća je i situacija da žena izabere polnog partnera samo radi oplođenja i da ne želi više nikakve obaveze prema njemu. Ovakva feministička praksa je poznata, ali je štetna za dijete.
Iako starateljstvo kod nas nije ustanova porodičnog već društvenog karaktera ono se tradicionalno smatra dijelom porodičnog prava, jer služi prije svega da se obezbijedi staranje i potrebna zaštita maloljetnicima bez roditeljskog staranja i tako zamijeni porodica.
Principi porodičnog prava
Naše porodično zakonodavstvo zasniva se na slijedećim principima:
-
porodica kao značajna društvena ustanova nalazi se pod zaštitom društva, u okviru porodice, majka i dijete uživaju posebnu društvenu zaštitu
-
posebna zaštita djece i maloljetnika
-
pravno uređenje braka, bračnih i porodičnih odnosa nalazi se u nadležnosti društvene zajednice
-
potpuna ravnopravnost vanbračne djece sa bračnom
-
slobodno odlučivanje o rađanju djece, s tim što se ovo pravo može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.
Društveni odnosi sve više razgrađuju patrijarhalnu porodicu kao relikt prošlosti. Zakonodavstva izjednačuju bračnu i vanbračnu djecu, i određuju principe na kojima se zasniva demokratska porodica. Odnosi u porodici zasnivaju se na međusobnim pravima i obavezama njenih članova. Osnov porodice je brak u kome su muž i žena ravnopravni i dužni su da se uzajamno poštuju i pomažu.
Iz principa ravnopravnosti bračnih drugova izvire i njihovo pravo da sporazumno određuju mjesto stanovanja, sporazumno odlučuju o podizanju zajedničke djece i kako će urediti odnose u porodičnoj zajednici, sporazumno određuju prezime prilikom zaključenja braka, ravnopravni su u vršenju roditeljskog prava, tj. vrše ga sporazunmo i zastupanju maloljetne djece, i muž i žena mogu biti usvojioci, nepotpuno usvojenje, a potpuno mogu usvojiti samo oba bračna druga, itd.
Značajna je uloga porodice, a naročito roditelja, prema djeci u izdržavanju, vaspitavanju i obrazovanju. Tako, roditelji imaju dužnost i pravo da izdržavaju svoju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti; da se staraju o obrazovanju djece i brinu o redovnom osnovnom školovanju svoje djece, te da im prema svojim prilikama omoguće dalje školovanje.
Roditelji su dužni izdržavati dijete nakon punoljetstva, a najdalje do navršene 27. godine života, osim ako redovno školovanje nije u tom periodu završeno iz opravdanih razloga, ako se nalazi na redovnom školovanju, kao i punoljetno dijete koje je zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, sve dok ta nesposobnost traje.
Dijete koje je navršilo 15 godina života i radom ostvaruje prihode dužno je da doprinosi i za izdržavanje članova porodice u kojoj živi. Maloljetno dijete, bez obzira da li je starije ili mlađe od 15 godina, koje ima imovinu i prihode od te imovine dužno je doprinositi za svoje izdržavanje i izdržavanje roditelja i ostalih članova porodice. Međusobno izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo.
Članovi porodice međusobnim izdržavanjem doprinose srazmjerno svojim mogućnostima i sposobnostima, u skladu sa potrebama lica kojem se daje izdržavanje. Pravo na izdržavanje ostvaruje se onim redom kojim su davaoci izdržavanja pozvani na nasljeđivanje, a ako pada na više lica zajedno ona se dijeli prema njihovim mogućnostima.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Porodičnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima za razvod braka i u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja bračne ili vanbračne zajednice.
Vodimo postupke utvrđivanja materinstva i očinstva, osporavanja očinstva i materinstva kao i postupke priznanja materinstva i očinstva.
Za potrebe svojih klijenata u postupku razvoda braka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema tužbe, prijedloge za sporazumni razvod braka, kao i kasnije zastupanje na ročištima.
.png)
Kod podjele imovine Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima u kojima su predmet dokazivanje postojanja i visine udjela supružnika u zajedničkoj imovini.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u rješavanju odnosa u vanbračnoj zajednici vodi postupke dokazivanja postojanja vanbračne zajednice i imovinskog doprinosa svakog partnera prilikom sticanja imovine u takvoj zajednici.
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
U slučajevima osporavanja očinstva Advokatska kancelarija Topić Banjaluka može biti od pomoći. Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja braka ili prije isteka 300 dana od prestanka braka, ako smatra da mu nije otac. Ako je mužu potpuno oduzeta poslovna sposobnost, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov staratelj s odobrenjem organa starateljstva.
Tužba radi osporavanja očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da tužilac nije otac djeteta, ali najkasnije do navršene desete godine života djeteta. U slučaju da je muž osporavao očinstvo djeteta nasljednici muža nisu ovlašćeni da podnesu tužbu radi osporavanja očinstva, ali mogu nastaviti započeti postupak.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža usluge kod utvrđivanja alimentacije za dijete, suprugu ili druge srodnike.
Pomažemo u slučajevima lišavanja poslovne sposobnosti kod osoba koje više nisu sposobne da samostalno odlučuju o svojim pravima i obavezama, a sve da ne bi napravili štetu sami sebi ili članovima najbliže porodice.
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Porodični zakon Republike Srpske
(Službeni glasnik Republike Srpske broj: 17/2023)
Osnovne odredbe o porodici i braku
Osnovne odredbe o porodici i braku
Član 1
Ovim zakonom uređuju se porodično pravni odnosi između bračnih supružnika, roditelja i djece, usvojioca i usvojenika, staraoca i štićenika i odnosi između srodnika u bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi s porodičnim odnosima i starateljstvom.
Porodica i odnosi u porodici
Član 2
Porodica, u smislu ovog zakona, je životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.
Porodično pravni odnosi koje ovaj zakon uređuje su: zaključenje braka, lična prava i dužnosti bračnih supružnika, prestanak braka, odnosi roditelja i djece i drugih srodnika, usvojenje, starateljstvo, izdržavanje, imovinski odnosi između bračnih, vanbračnih supružnika, i drugih srodnika i određeni oblici pravne zaštite porodice.
Posebna zaštita porodice
Član 3
Republika Srpska obezbjeđuje posebnu zaštitu porodici, majci i djetetu u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Brak
Član 4
Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.
Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju.
Sloboda odlučivanja o planiranju porodice i rađanju djece
Član 5
Svako slobodno odlučuje o zaključenju braka, zasnivanju porodice i rađanju djece.
U interesu slobodnog planiranja porodice, zaštite rađanja, razvoja i podizanja djece Republika stvara potrebne uslove, organe i kadrove za pružanje savjeta roditeljima o svim značajnim pitanjima vezanim za njihova roditeljska prava i obaveze.
Dužnosti roditelja prema djeci
Član 6
Roditelji su dužni da se staraju o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju, vaspitanju i obrazovanju.
Dužnosti djece prema roditeljima
Član 7
Djeca su dužna da se staraju o svojim roditeljima, da se prema njima odnose s poštovanjem i da ih pomažu kada je to potrebno.
Posebna zaštita djeteta
Član 8
U svim pitanjima koja se tiču djeteta, svako je dužan da se rukovodi i postupa u skladu sa najboljim interesima djeteta.
Izjednačenost bračne i vanbračne djece
Član 9
Prava i dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci, kao i prava i dužnosti djece prema roditeljima i srodnicima jednaka su, bez obzira da li su djeca rođena u braku ili van braka.
Izdržavanje
Član 10
Obaveza izdržavanja između roditelja i djece i drugih srodnika, kao i bračnih i vanbračnih supružnika, izraz je porodične solidarnosti i u interesu je društvene zajednice.
Izdržavanje se, u pravilu, određuje prema potrebama primaoca izdržavanja i mogućnostima davaoca izdržavanja.
Osnovne odredbe o usvojenju, starateljstvu, vanbračnoj zajednici
i organu starateljstva
Usvojenje
Član 11
Usvojenjem između usvojioca i usvojenika uspostavljaju se odnosi koji postoje između roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.
Starateljstvo
Član 12
Republika Srpska starateljstvom pruža posebnu zaštitu maloljetnoj djeci koja nemaju roditeljskog staranja i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili nisu u mogućnosti starati se sami o svojim pravima i interesima.
Vanbračna zajednica
Član 13
Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca (vanbračnih partnera) između kojih nema bračnih smetnji i koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.
Vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom u pravima i obavezama na međusobno izdržavanje, imovinsko-pravnim odnosima, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
Organ starateljstva
Član 14
Poslove zaštite i pružanja pravne pomoći porodici i njenim članovima na način i po postupku određenim zakonom obavlja opštinski organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite, ukoliko odlukom nadležnog organa lokalne samouprave vršenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom organu ili organizaciji (u daljem tekstu: organ starateljstva).
Svi organi, organizacije i fizička lica su dužni bez odlaganja obavijestiti organ starateljstva u pogledu djetetovih prava, naročito nasilju, zlostavljanju, polnim zloupotrebama i zlostavljanju djeteta.
Zabrana nasilja u porodici
Član 15
Zabranjeno je nasilje u porodici.
Svaki član porodice ima pravo na zaštitu od nasilja.
Brak
Član 16 - Član 79
Lična prava i dužnosti bračnih supružnika
Član 38 - Član 42
Prestanak braka
Član 43 - Član 63
GLAVA V
Porodični zakon Republike Srpske
Postupak u bračnom sporu
Član 64 - Član 79
Odnosi roditelja i djece
Član 80 - Član 162
Usvojenje
Član 163 - Član 208
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Starateljstvo
Član 209 - Član 263
Organ za vršenje poslova starateljstva
Član 209
Poslove starateljstva vrši organ starateljstva iz člana 14. ovog zakona.
Starateljstvo je skup mjera i aktivnosti koje preduzima društvena zajednica preko određenog organa neposredno ili staraoca radi zaštite fizičkih lica koja nisu u mogućnosti da se staraju o sebi, svojim pravima i interesima. U principu starateljstvom društvena zajednica obezbjeđuje posebnu zaštitu: maloljetnoj djeci koja nisu pod roditeljskim staranjem, punoljetnim licima kojima je potpuno ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost, poslovno sposobnim licima koja zbog određenih okolnosti nisu u mogućnosti da se sama staraju o svojoj ličnosti i pravima i interesima i nepoznatom vlasniku imovine.
Poslove zaštite i pomoći porodici i druge poslove određene Porodičnim zakonom Republike Srpske vrši opštinski organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite, ako odlukom skupštine opštine vršenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom organu, organizaciji, odnosno zajednici. Iako je organ starateljstva organ uprave zakon ga je obavezao na saradnju sa odgovarajućim organima, organizacijama, zajednicama, radnim ljudima i građanima.
Neposredno i posredno starateljstvo
Član 210
Organ starateljstva iz člana 14. ovog zakona poslove starateljstva vrši preko postavljenog staratelja ili neposredno.
Posredno starateljstvo organ starateljstva vrši postavljanjem staratelja. Licu pod starateljstvom organ starateljstva postavlja staraoca ukoliko ne odluči da dužnost staraoca vrši neposredno. Staratelj je fizičko lice. Između štićenika i organa starateljstva je staralac i takvo starateljstvo je posredno.
Neposredno starateljstvo organ starateljstva vrši ukoliko ne odluči da dužnost staratelja vrši neposredno. Na taj način organ starateljstva vrši i funkciju staraoca i dužnost nadzornog organa. Dužnost staratelja je dobrovoljna pa jedno lice ili sva lica od kojih je tražen pristanak mogu odbiti da je vrše. Zbog toga bi štićenik ostao bez zaštite. U tim slučajevima ili kada želi da se o štićeniku staraju stručna lica organa starateljstva, organ starateljstva će odlučiti da dužnost staratelja vrši neposredno.
Organ starateljstva dužnost staratelja može neposredno vršiti u punom obimu ili rješenjem ograničiti ovlašćenja staratelja i odlučiti da pojedine poslove staratelja vrši neposredno, djelimično posredno starateljstvo. U ovom slučaju i staratelj i štićenik i organ starateljstva, s obzirom na vrstu poslova, vrše poslove starateljstva. Organ starateljstva može pojedine poslove povjeriti stručnim licima da ih vrši u njegovo ime i pod njegovim nadzorom.
Poslovi i cilj starateljstva
Član 211
Organ starateljstva preduzima potrebne mjere da se na najbolji način ostvari svrha starateljstva.
Organ starateljstva u pripremanju, donošenju i sprovođenju svojih rješenja, odnosno pojedinih mjera, koristi sve oblike socijalne zaštite, metode socijalnog i drugog stručnog rada, kao i usluge socijalnih, zdravstvenih, obrazovno-vaspitnih i drugih ustanova.
Organ starateljstva može osnovati stručno radno tijelo sastavljeno od odgovarajućih stručnjaka (ljekara, pedagoga, pravnika, psihologa, socijalnog radnika i drugih), sa zadatkom da razmatra stručna pitanja i daje organu starateljstva prijedloge za preduzimanje pojedinih ciljeva starateljstva.
Svrha starateljstva je pružanje posebne zaštite maloljetnoj djeci koja nisu pod roditeljskim staranjem i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili koja nisu u mogućnosti da se sama staraju o svojoj ličnosti, pravima i interesima. Organ starateljstva je dužan da po slobodnoj ocjeni preduzima sve potrebne mjere kojima se u konkretnom slučaju na najbolji način ostvaruje svrha starateljstva, o čemu se vodi računa po službenoj dužnosti.
U ostvarivanju svojih zadataka organ starateljstva je dužan sarađivati sa organima, organizacijama i drugim zajednicama navedenim u Porodičnom zakonu Republike Srpske. Kada organ starateljstva u upravnom postupku priprema, donosi ili izvršava svoja rješenja ili preduzima pojedine mjere koristi: sve oblike socijalne zaštite, metode socijalnog i drugog stručnog rada i usluge socijalnih, zdravstvenih, obrazovno-vaspitnih i drugih organizacija.
Oblici socijalne zaštite prema Zakonu o socijalnoj zaštiti su: materijalna pomoć, osposobljavanje za rad, smještaj u organizaciju socijalne zaštite ili drugu porodicu, kućna njega i pomoć u kući, pomoć u dnevnom zbrinjavanju, usluge socijalnog i drugog stručnog rada i drugi oblici socijalne zaštite utvrđeni opštim aktima odgovarajućih ustanova i organizacija.
Organ starateljstva može osnovati stručno tijelo. Ono se sastoji od stručnjaka raznih profila, ljekara, pedagoga, pravnika, psihologa, socijalnog radnika i drugih. Ukoliko je stručno tijelo osnovano organ starateljstva će od njega prije donošenja rješenja, odnosno preduzimanja mjera prethodno tražiti prijedlog mjera u svakom pojedinom slučaju. Prijedlog stručnog tijela predstavlja nalaz i mišljenje koje se daje na način propisan zakonom. Prijedlog stručnog tijela nema jaču dokaznu snagu od drugih dokaznih sredstava. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlašteno službeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive procjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
Posebna zaštita lica pod roditeljskim staranjem
Član 212
Organ starateljstva pruža posebnu društvenu zaštitu i licima koja se nalaze pod roditeljskim staranjem, pod uslovima i na način određen ovim zakonom i drugim propisima.
Organ starateljstva brine se o primjeni vaspitne i druge mjere izrečene od sudova i drugih nadležnih organa, radi vaspitanja i obrazovanja maloljetnika i drugih lica na koje se ove mjere odnose i vrši druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.
Ovim članom je određeno pravo i dužnost organa staratekljstva da pored navedenih poslova, pruža i posebnu zaštitu licima koja se nalaze pod roditeljskim staranjem, na način određen Porodičnim zakonom i drugim propisima. Tako, u slučaju neslaganja roditelja u vršenju roditeljskog prava odlučuje organ starateljstva, ako se roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ne slaže s nekim postupkom ili mjerom roditelja koji to pravo vrši, može obavijestiti organ starateljstva koji će o o tome odlučiti.
Roditelji mogu povjeriti dijete na zaštitu i vaspitanje trećim licima ili organizaciji samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva. Ako roditelji, prije razvoda braka, žive odbojeno, a ne mogu se sporazumjeti kod koga će od njih dijete ostati na zaštiti i vaspitanju ili ako njihov sporazum ne odgovara interesima djeteta, odluku o tome donosi organ starateljstva. Organ starateljstva ima pravo i dužnost da u bračnom sporu stavi prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece i preduzima odgovarajuće parnične radnje. Ukoliko dijete ne živi u zajednici sa oba roditelja, a roditelji se ne mogu sporazumjeti o načinu održavanja ličnih odnosa s djetetom, odluku o tome donosi organ starateljstva.
Staratelj
Uslovi za izbor staratelja
Član 213
Licu pod starateljstvom organ starateljstva postavlja staratelja, ukoliko ne odluči da dužnost staratelja vrši neposredno.
Za staratelja se postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti staratelja, a koje prethodno dâ pristanak da bude staratelj.
Pri postavljanju staratelja, organ starateljstva uzeće u obzir i želje štićenika ako je štićenik u stanju da ih izrazi, kao i želje bliskih srodnika štićenika.
Po pravilu, za staratelja će biti postavljen najbliži krvni srodnik u pravoj liniji ili pobočnoj liniji, koji inače ispunjava i sve druge potrebne uslove za vršenje dužnosti staratelja.
Staratelj za više štićenika
Član 214
Isto lice može se postaviti za staratelja i za više štićenika ako to nije u suprotnosti sa interesima pojedinih štićenika i ako to lice na to pristane
Staratelj štićenika koji je smješten u ustanovu
Član 215
Licu pod starateljstvom koje je smještano u vaspitno-obrazovnu, socijalnu ili drugu sličnu ustanovu, organ starateljstva postavlja staratelja za vršenje onih poslova starateljstva koje ta ustanova ne vrši u okvirima svoje redovne djelatnosti.
Podijeljeno starateljstvo
Član 216
Organ starateljstva može rješenjem ograničiti ovlašćenje staratelja i odlučiti da pojedine poslove staratelja organ starateljstva vrši neposredno.
Ako organ starateljstva vrši dužnost staratelja u smislu stava 1. ovog člana, može da pojedine poslove povjeri stručnim licima da ih vrše u njegovo ime i pod njegovim nadzorom.
Smetnje za postavljanje staratelja
Član 217
Za staratelja se ne može postaviti lice:
1) kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
3) čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, odnosno koje ne pruža dovoljno jemstva da će štićenika vaspitati i odgajati tako da postane odgovoran član društvene zajednice,
4) koje je upisano u Registar lica osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorišćavanja djeteta,
5) od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje vladanje, lična svojstva i odnose sa štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staratelja.
Smetnje za postavljanje staratelja
Član 218
Organ starateljstva, rješenjem kojim postavlja staraoca, određuje njegove družnosti i obim njegovih ovlašćenja.
Organ starateljstva, prije donošenja rješenja iz prethodnog stava, upoznaje staraoca sa značajem starateljstva, njegovim pravima i dužnostima i sa drugim važnijim podacima potrebnim za vršenje dužnosti staraoca.
Obavještenje o postavljanju staratelja
Član 219
O stavljanju pod starateljstvo i o prestanku starateljstva organ starateljstva obavještava nadležnog matičara u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja.
Ako lice stavljeno pod starateljstvo ima nepokretnu imovinu, organ starateljstva obavještava nadležni organ radi upisa starateljstva u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
Rješenje o postavljanju staratelja dostavlja se djetetu koje se stavlja pod starateljstvo i koje je navršilo 14 godina, licu koje se stavlja pod starateljstvo ukoliko je djelimično lišeno poslovne sposobnosti, roditeljima djeteta, odnosno srodnicima lica koji su u postupku postavljanja staratelja izrazili spremnost da vrše dužnost staratelja, licu koje je označeno kao staratelj u anticipiranoj izjavi, kao i postavljenom staratelju.
Dužnosti staratelja
Član 220
Staralac je dužan da se savjesno stara o ličnosti, pravima, obavezama i interesima štićenika i upravljanju njegovom imovinom.
Staranje o imovini štićenika
Član 221
Ako štićenik ima imovinu, organ starateljstva preduzima mjere da se ta imovina popiše, procijeni i preda staraocu na upravljanje.
Popis imovine štićenika
Član 222
Popisu imovine, pored članova komisije koju formira organ starateljstva, prisustvuju staratelj, štićenik, ako je u stanju da shvati značaj radnje, i držalac imovine štićenika.
Ministar zdravlja i socijalne zaštite donosi Pravilnik o načinu rada i sastavu komisije za popis i procjenu štićenikove imovine.
Obezbjeđenje imovine štićenika
Član 223
Organ starateljstva, nakon što je pokrenut postupak da se neko lice stavi pod starateljstvo, može popisati i procijeniti njegovu imovinu i preduzeti druge mjere za osiguranje te imovine i prije donošenja rješenja o stavljanju toga lica pod starateljstvo.
U slučaju neposredne opasnosti po interes štićenika u vezi sa njegovom nepokretnom imovinom, organ starateljstva može i prije popisa i procjene imovine zatražiti od nadležnog organa zabilježbu u javnoj evidenciji o nepokretnostima i pravima na njima o pokretanju postupka za stavljanje toga lica pod starateljstvo.
Mjere u interesu štićenika
Član 224
Staratelj je dužan da uz pomoć organa starateljstva preduzme sve potrebne mjere da se pribave sredstva neophodna za sprovođenje mjera koje je u interesu štićenika odredio organ starateljstva.
Pri pribavljanju sredstava za ostvarivanje pojedinih mjera koje se preduzimaju u interesu štićenika, staratelj je dužan da koristi izvore prihoda redoslijedom navedenim u članu 262. ovog zakona
Upravljanje imovinom štićenika
Član 225
(1) Staratelj samostalno, u ime štićenika i za njegov račun, vrši poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom.
(2) Pri preduzimanju svakog važnijeg posla staratelj će se, kada je to moguće, posavjetovati sa štićenikom, ako je štićenik u stanju da razumije o čemu se radi.
Raspolaganje imovinom štićenika
Član 226
(1) Staratelj ne može bez prethodne saglasnosti organa starateljstva preduzimati poslove koji prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja štićenikovom imovinom.
(2) Staratelj može samo sa odobrenjem organa starateljstva, u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom i pravima štićenika, preduzimati sljedeće poslove: otuđiti ili opteretiti nepokretnu imovinu štićenika, otuđiti iz imovine štićenika pokretne stvari veće i posebne lične vrijednosti ili raspolagati imovinskim pravima veće vrijednosti, odreći se nasljedstva ili legata, ili odbiti poklon i preduzimati druge mjere određene zakonom.
(3) Organ starateljstva, u postupku davanja odobrenja staratelju u raspolaganju i upravljanja imovinom, odnosno pravima štićenika, određuje namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu upotrebu.
Zastupanje štićenika
Član 227
(1) Staratelj zastupa štićenika.
(2) Organ starateljstva zastupa štićenika ako dužnost staratelja taj organ vrši neposredno ili ako je ograničio ovlašćenje staratelja i odlučio da štićenika sam zastupa.
Pravni posao sa štićenikom
Član 228
(1) Staratelj može da zaključi pravni posao sa štićenikom samo ako organ starateljstva utvrdi da to zahtijevaju interesi štićenika i ako to prethodno odobri.
2) Staratelj ne može da obavezuje štićenika kao jemca.
Izvještaj staratelja
Član 229
(1) Staratelj je dužan da podnese organu starateljstva izvještaj i položi račun o svom radu svake godine, kao i kad to zatraži organ starateljstva.
(2) U slučaju neposrednog starateljstva, izvještaj je dužan da podnese radnik organa starateljstva ili drugo lice koje u ime organa starateljstva vrši poslove starateljstva, a izvještaj se podnosi u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik.
(3) Iz izvještaja se mora vidjeti kako se staratelj ili drugo stručno lice koje vrši poslove starateljstva brine o ličnosti štićenika, a naročito o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, kao i o svemu drugom što je od značaja za ličnost štićenika.
(4) Izvještaj mora sadržavati i podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom i o svim štićenikovim prihodima i rashodima u protekloj godini i konačnom stanju štićenikove imovine.
(5) Organ starateljstva dužan je da savjesno razmotri izvještaj staratelja i da po potrebi preduzme odgovarajuće mjere da se zaštite interesi štićenika.
(6) Pored kontrole rada staratelja prihvatanjem izvještaja o njegovom radu, organ starateljstva dužan je i da povremeno, ličnim uvidom, kontroliše kako staratelj vrši svoje dužnosti prema štićeniku.
(7) Organ starateljstva dužan je da svake dvije godine preispita potrebu za starateljskom zaštitom štićenika, o čemu sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja svim licima koja imaju pravni interes da se upoznaju sa nalazom i mišljenjem.
Naknada troškova i nagrada za staratelja
Član 230
(1) Staratelj vrši svoju dužnost, po pravilu, bez nagrade.
(2) Organ starateljstva može odrediti staratelju nagradu ako se posebno zalagao i istakao u vršenju dužnosti.
(3) Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih u vršenju svojih dužnosti.
(4) Visinu naknade troškova staratelju utvrđuje organ starateljstva.
(5) Nagradu i naknadu troškova odobrava organ starateljstva iz prihoda štićenika, a ukoliko bi ta isplata išla na štetu izdržavanja štićenika, ti troškovi padaju na teret sredstava jedinice lokalne samouprave.
Odgovornost staratelja za štetu
Član 231
(1) Staratelj odgovara štićeniku za štetu koju je skrivio u obavljanju dužnosti staratelja.
(2) Organ starateljstva utvrđuje iznos štete i poziva staratelja da u određenom roku štetu naknadi, a ukoliko staratelj ne naknadi utvrđenu štetu u određenom roku, organ starateljstva neposredno nadoknađuje štetu štićeniku.
(3) Organ starateljstva može kod nadležnog suda zahtijevati od staratelja naknadu isplaćenog iznosa iz stava 2. ovog člana, ako je tu štetu staratelj počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
(4) Radi obezbjeđenja prava štićenika, koja su povrijeđena nepravilnim radom staratelja, organ starateljstva dužan je prema staratelju preduzeti i druge mjere predviđene zakonom.
Smrt ili spriječenost staratelja
Član 232
Ako staralac umre ili samovoljno prestane da vrši dužnost staraoca, ili ako nastanu takve okolnosti koje sprečavaju staraoca da vrši svoju dužnost, organ starateljstva dužan je da bez odlaganja preduzme mjere za zaštitu interesa štićenika do postavljanja novog staratelja.
Razrješenje staratelja
Član 233
(1) Organ starateljstva razriješiće staratelja od dužnosti ako utvrdi da je u vršenju dužnosti staratelja nemaran, da zloupotrebljava svoja ovlašćenja, da se njegovim radom ugrožavaju interesi štićenika, ili ako smatra da bi za štićenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staratelj.
(2) Organ starateljstva razriješiće staratelja od dužnosti kad staratelj sam to zatraži, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Organ starateljstva mora istovremeno preduzeti sve potrebne mjere za zaštitu interesa štićenika.
(4) Staratelj kome je prestala dužnost staratelja dužan je da podnese izvještaj i položi račun o svom radu organu starateljstva.
Podnošenje izvještaja i predaja imovine štićenika u slučaju trajnog prestanka starateljstva
Član 234
(1) U slučaju trajnog prestanka starateljstva, organ starateljstva poziva staratelja da u određenom roku podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine, i da preda svu imovinu na upravljanje štićeniku, odnosno roditelju ili usvojiocu.
(2) Predaja imovine se vrši u prisustvu staratelja, štićenika, odnosno roditelja ili usvojioca i predstavnika organa starateljstva.
Starateljstvo nad maloljetnim licima
Maloljetni štićenik
Član 235
Pod starateljstvo staviće se maloljetno lice:
1) čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od godinu dana,
2) čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo,
3) čijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koji još nisu stekli poslovnu sposobnost ili im je poslovna sposobnost ograničena,
4) čiji su roditelji duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece,
5) čiji su roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno brinu o svome djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staratelja.
Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece. Ova prava i dužnosti postoje za djecu rođenu u braku i van braka. U slučajevima kada maloljetna djeca ostanu bez roditeljskog staranja dužnost je društvene zajednice da starateljstvom pruži posebnu zaštitu maloljetnoj djeci.
Starateljstvo nad maloljetnikom i roditeljski odnos su slični ali i različiti. Odnosi između roditelja i djece uspostavljaju se rođenjem djeteta, tj. biološkom činjenicom. To je trajni i prirodni odnos za razliku od starateljstva nad maloljetnim djetetom koji se zasniva na odgovarajućim pravnim aktom za određeni period, do punoljetstva djeteta, emacipacije, usvojenja ili prestanka razloga zbog koga je starateljstvo uspostavljeno. Stavljanjem pod starateljstvo ne uspostavlja se odnos srodstva između staratelja i štićenika, za razliku od roditeljskog odnosa i potpunog usvojenja. Maloljetna djeca imaju pravo žive zajedno sa svojim roditeljima, roditelji imaju dužnost i pravo da svoju maloljetnu djecu izdržavaju.
Između djece i roditelja postoji zakonsko nasljeđivanje, a štićenik može živjeti kod roditelja, drugih lica i organizacija, staratelj nije dužan štićenika izdržavati, ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih u vršenju svojih dužnosti, a može mu se odrediti i nagrada, te ukoliko staralac i štićenik nisu srodnici isključena je mogućnost međusobnog zakonskog nasljeđivanja i imovinske, porodične zajednice.
Pod starateljstvo se stavlja lice zbog činjenice maloljetnosti, a ne zbog toga što mu je oduzeta poslovna sposobnost jer je nije ni steklo. Maloljetno lice koje je zaključenjem braka steklo poslovnu sposobnost ne može se, u tom smislu, staviti pod starateljstvo, a ako je prije toga i bilo stavljeno pod starateljstvo ono prestaje zaključenjem braka. Razlozi za stavljanje maloljetnog lica pod starateljstvo postoje:
-
Ako su njegovi roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od jedne godine
-
Ako je roditeljima maloljetnog lica oduzeto roditeljsko pravo
-
Ako je roditeljima maloljetnog lica oduzeta poslovna sposobnost, odnosno ako još nisu stekli poslovnu sposobnost ili im je ona ograničena
-
Ako su roditelji maloljetnog lica kroz duže vrijeme zanemarivali čuvanje i vaspitanje djece
-
Ako su roditelji maloljetnog djeteta odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o svom djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca.
Staranje o ličnosti štićenika
Član 236
Staratelj maloljetnog štićenika dužan je da se kao roditelj brine o njegovoj ličnosti, a naročito o zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i rad.
Poslovi starateljstva, stvarna i mjesna nadležnost organa starateljstva i prava i dužnosti staratelja zajednički su urađena za sve vrste starateljstva, te važe i za starateljstvo nad maloljetnim licem. Tako se za staratelja može postaviti lice koje ima lična svojstva i sposobnosti za vršenje dužnosti staratelja, a koje prethodno da pristanak da bude staratelj. Staratelj zastupa štićenika i za njegov račun vrši poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom: dužan je da podnese organu starateljstva izvještaj i položi račun o svom radu svake godine kao i kad to zatraži organ starateljstva.
Ovim članom su regulisane specifične dužnosti i prava staraoca maloljetnog štićenika. Pod starateljstvo se stavlja maloljetno lice nad kojim roditelji ne vrše roditeljsko pravo i staralac nad maloljetnim štićenikom treba da zamijeni roditelje, pa to opredjeljuje i njegove dužnosti i prava. Dužnosti i prava staratelja nad maloljetnim štićenikom u pogledu staranja ličnosti maloljetnika, a naročito o njegovom zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i rad, su izjednačena sa dužnostima i pravima roditelja.
Kao najznačajnije, ali ne jedine dužnosti staranja o ličnosti maloljetnika zakon izdvaja staranje: 1) o zdravlju, 2) vaspitanju, 3) obrazovanju i 4) osposobljavanju za samostalan život i rad.
Ograničenja u zastupanju štićenika
Član 237
(1) Staratelj je ovlašćen da u ime i za račun štićenika zaključuje pravne poslove, a za one pravne poslove koje staratelj, u smislu ovog zakona, ne može sam zaključivati, potrebno je odobrenje organa starateljstva.
(2) Maloljetni štićenik koji je navršio 15 godina života može, uz prethodnu saglasnost roditelja, zasnovati radni odnos i raspolagati ličnim dohotkom i imovinom stečenom po osnovu rada, pri čemu je dužan doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje.
Mjere prema štićeniku uz dozvolu organa starateljstva
Član 238
Staratelj može samo sa odobrenjem organa starateljstva:
- smjestiti maloljetnika u vaspitnoobrazovnu ustanovu i povjeriti ga drugom licu na čuvanje i vaspitanje,
- prekinuti školovanje maloljetnika ili promijeniti vrstu škole,
- odlučiti o izboru, vršenju ili promjeni zanimanja maloljetnika,
- preduzimati i druge mjere određene zakonom.
Povjeravanje štićenika drugom licu
Član 239
Organ starateljstva može maloljetnog štićenika povjeriti drugom licu na čuvanje i vaspitanje, ako nađe da za to postoje opravdani razlozi.
Smještaj maloljetnog štićenika na čuvanje i vaspitanje kod drugog lica treba da odgovara, ukoliko je moguće, načinu i uslovima čuvanja i vaspitanja maloljetnika pod roditeljskim staranjem.
Dužnost obavještavanja staratelja organa starateljstva
Član 240
(1) Organ starateljstva može odlučiti da se maloljetni štićenik povjeri drugom licu na čuvanje i vaspitanje, ako nađe da za to postoje opravdani razlozi.
(2) Smještaj maloljetnog štićenika na čuvanje i vaspitanje kod drugog lica treba da odgovara, ukoliko je moguće, načinu i uslovima čuvanja i vaspitanja maloljetnika pod roditeljskim staranjem.
Prestanak starateljstva
Član 241
(1) Starateljstvo nad maloljetnim štićenikom prestaje njegovim punoljetstvom, zaključenjem braka, njegovim usvojenjem ili kada prestanu neki od razloga navedenih u članu 235. ovog zakona.
(2) Organ starateljstva će nastaviti da pruža odgovarajuće oblike socijalne i druge zaštite licu nad kojim je prestalo starateljstvo zbog nastupanja punoljetstva, ako se ono do tog vremena nije uspjelo osposobiti za samostalan život i rad.
Nesposobnost štićenika da brine o sebi nakon punoljetstva
Član 242
Ako i po nastupanju punoljetstva, zbog psihofizičkih nedostataka, štićenik nije sposoban da se brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima, staralac, uz odobrenje organa starateljstva ili organ starateljstva neposredno, pokreće kod nadležnog suda postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti štićenika, u cilju ponovnog stavljanja pod starateljstvo.
Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost
Štićenik kome je oduzeta poslovna sposobnost
Član 243
(1) Lice kome je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost, organ starateljstva staviće pod starateljstvo.
(2) Pravosnažnu odluku o oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti sud je dužan da bez odlaganja dostavi nadležnom organu starateljstva, koji će u roku od 30 dana od dana prijema te odluke, lice kome je oduzeta poslovna sposobnost staviti pod starateljstvo.
Privremeni staratelj
Član 244
(1) Sud kod koga je pokrenut postupak da se nekom licu oduzme ili ograniči poslovna sposobnost dužan je da odmah izvijesti o tome organ starateljstva koji će, ako je potrebno, tome licu postaviti privremenog staratelja.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona o starateljstvu nad maloljetnicima koji su navršili 14 godina života, ali organ starateljstva može, ako je potrebno, proširiti na njega odredbe o starateljstvu nad maloljetnicima koji nisu navršili 14 godina života.
(3) Dužnost privremenog staratelja prestaje kad se postavi stalni staratelj ili kad odluka suda kojom se utvrđuje da nema mjesta oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti postane pravosnažna.
Staranje o ličnosti štićenika
Član 245
Staratelj lica kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost dužan je naročito da se brine o njegovoj ličnosti, vodeći računa o uzrocima zbog kojih mu je oduzeta, odnosno ograničena poslovna sposobnost, i nastojati da se ti uzroci otklone i to lice osposobi za samostalan rad.
Obim ovlašćenja staratelja
Član 246
(1) Staratelj lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, u dužnostima i pravima izjednačen je sa starateljem maloljetnog lica koje nije navršilo 14 godina života.
(2) Staratelj lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost ima dužnosti i prava staratelja maloljetnog lica koje je navršilo 14 godina života, ali organ starateljstva može, kad je to potrebno, odrediti poslove koje lice sa djelimično oduzetom poslovnom sposobnošću može preuzimati samostalno
Anticipirana izjava
Član 247
(1) Ako je lice prije oduzimanja, odnosno ograničenja poslovne sposobnosti u formi notarski obrađene isprave odredilo drugo lice za koje bi htjelo da se imenuje za njegovog staratelja (anticipirana izjava), organ starateljstva će to lice imenovati za staratelja davaocu izjave, ako su ispunjeni ostali uslovi za imenovanje staratelja u skladu sa ovim zakonom.
(2) Registar anticipiranih izjava u kojem se čuvaju anticipirane izjave u elektronskoj formi vodi Notarska komora Republike Srpske.
(3) Sadržaj i način vođenja Registra anticipiranih izjava propisuje se Pravilnikom o Registru anticipiranih izjava, koji donosi ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Prestanak starateljstva
Član 248
(1) Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta, odnosno ograničena poslovna sposobnost prestaje kada im se odlukom suda donesenom u vanparničnom postupku vrati poslovna sposobnost.
(2) Pravosnažnu odluku o vraćanju poslovne sposobnosti sud odmah dostavlja organu starateljstva
Staratelji za posebne slučajeve
Staratelj nad odsutnim licem
Član 249
(1) Organ starateljstva postaviće staratelja za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova odsutnom licu čije je boravište nepoznato a koje nema zastupnika, nepoznatom vlasniku imovine kada je potrebno da se neko o toj imovini brine, kao i u drugim slučajevima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa određenog lica.
(2) Licima iz stava 1. ovog člana može, pod uslovima određenim zakonom, postaviti staratelja i organ pred kojim se vodi postupak, a taj organ dužan je da o tome bez odlaganja obavijesti nadležni organ starateljstva.
(3) Organ starateljstva ima prema staratelju postavljenom u smislu stava 2. ovog člana sva ovlašćenja kao i prema staratelju koga je sam postavio.
Poseban staratelj
Član 250
(1) Poseban staratelj postaviće se licu nad kojim roditelji ili usvojioci vrše roditeljsko pravo za vođenje spora između njega i njegovih roditelja ili usvojioca, za zaključenje pojedinih pravnih poslova između njih, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti.
(2) Licu pod starateljstvom postaviće se poseban staratelj za vođenje spora između njega i staratelja, za zaključenje pravnih poslova, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti.
(3) Kada među maloljetnicima nad kojima isto lice vrši roditeljsko pravo ili među licima koja imaju istog staratelja treba da se vodi spor ili zaključi pravni posao u kome su interesi maloljetnika, odnosno štićenika u suprotnosti, postaviće se svakom od njih poseban staratelj za vođenje spora, odnosno zaključenja posla.
(4) Kada roditelji, usvojioci, staratelji ili pojedini organi, odnosno ustanove u vršenju svojih poslova ili ovlašćenja saznaju za slučajeve iz st. 1. do 3. ovog člana, dužni su da o tome obavijeste nadležni organ starateljstva.
Poseban staratelj
Član 251
Ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, organ starateljstva u slučajevima predviđenim ovim zakonom preduzima potrebne mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa stranog državljanina, dok organ države čiji je on državljanin ne donese potrebnu odluku i ne preduzme određene mjere.
Određivanje obima dužnosti i prava staratelja
Član 252
Pri postavljanju staratelja za posebne slučajeve, organ starateljstva određuje i obim dužnosti i prava staratelja imajući u vidu okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Nadležnost i postupak
Mjesna nadležnost kod stavljanja pod starateljstvo
Član 253
(1) Mjesna nadležnost organa starateljstva određuje se prema prebivalištu, a ako se prebivalište ne može utvrditi, prema boravištu lica koje treba staviti pod starateljstvo.
(2) Prebivalište, odnosno boravište određuje se prema vremenu kada su se stekli uslovi za stavljanje određenog lica pod starateljstvo.
(3) Ne mijenja se nadležnost organa starateljstva za vrijeme dok se štićenik nalazi privremeno van područja tog organa, zbog školovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne ili zdravstvene zaštite ili iz sličnih razloga.
Promjena prebivališta štićenika
Član 254
(1) Ako se promijeni prebivalište štićenika mijenja se i nadležnost organa starateljstva.
(2) Novi nadležni organ starateljstva odlučiće da li će se mijenjati mjere koje je odredio raniji organ starateljstva.
(3) U slučaju sukoba nadležnosti u vezi sa promjenom prebivališta štićenika, organ starateljstva nadležan za štićenika do pokretanja postupka o sukobu nadležnosti, dužan je i dalje da se u svemu brine o štićeniku do donošenja pravosnažnog rješenja u tom postupku.
Pokretanje postupka za stavljanje pod starateljstvo
Član 255
(1) Postupak za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva pokreće se i vodi po službenoj dužnosti.
(2) Postupak za stavljanje nekog lica pod starateljstvo ili da se na njega primijeni neki drugi oblik zaštite koju pruža organ starateljstva, pokreće organ starateljstva na osnovu neposrednog saznanja ili povodom obavijesti koju mu dostave: 1) matičar, organi uprave i drugi državni organi kada u vršenju svojih dužnosti saznaju za takav slučaj, 2) bračni supružnik i ostali srodnici, članovi domaćinstva i druga lica koja imaju uvid u životne prilike takvog lica.
(3) Postupak iz stava 2. ovog člana je hitan.
Privremene mjere
Član 256
(1) Kada organ starateljstva sazna da neko lice treba staviti pod starateljstvo, preduzima odmah potrebne mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa tog lica, te pokreće postupak za njegovo stavljanje pod starateljstvo.
(2) Organ starateljstva, u slučaju iz stava 1. ovog člana, dužan je da, prema potrebi, odredi odgovarajuće privremene mjere koje smatra neophodnim.
(3) Prilikom odlučivanja o obliku zaštite koji će se primijeniti na štićenika, organ starateljstva će se rukovoditi prvenstveno interesima štićenika i materijalnim mogućnostima koje su mu na raspolaganju, primjenjujući pritom odgovarajuće metode socijalnog i drugog stručnog rada.
Mišljenje za određivanje mjera
Član 257
Kod određivanja mjera, u smislu člana 256. ovog zakona, organ starateljstva dužan je da pribavi mišljenje odgovarajućih organizacija, odnosno stručnjaka i da, radi što potpunije zaštite ličnosti, prava i interesa štićenika i njegove porodice, sarađuje sa odgovarajućim organizacijama i organima.
Staranje o imovini štićenika
Član 258
(1) Ako lice pod starateljstvom ima nepokretnu imovinu na području drugog organa starateljstva, nadležni organ starateljstva može tu imovinu povjeriti na staranje organu starateljstva na čijem se području nalazi ta imovina.
(2) Odobrenje za raspolaganje imovinom daje organ starateljstva nadležan za cjelokupno staranje o štićeniku.
Primjena pravila upravnog postupka
Član 259
(1) Organ starateljstva postupa u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku kad odlučuje o stavljanju nekog lica pod starateljstvo, kad postavlja ili razrješava od dužnosti staratelja, kad odlučuje o obimu ovlašćenja staratelja i o pravima i pravnim interesima štićenika.
(2) Organ starateljstva može mijenjati svoja ranije donesena rješenja kada to zahtijevaju interesi štićenika, ako se time ne vrijeđaju prava trećih lica.
Prigovor na rad staratelja
Član 260
Štićenik, njegovi srodnici, službena i odgovorna lica u svim organima vlasti u Republici Srpskoj, javne službe, vladine i nevladine organizacije, kao i svaki građanin, mogu uložiti prigovor na rad staratelja i organa starateljstva.
Ispitivanje prigovora
Član 261
(1) Prigovor u smislu člana 260. ovog zakona može se podnijeti:
1) nadležnom organu starateljstva – na rad staratelja,
2) organu nadležnom za rješavanje u drugom stepenu u upravnim stvarima starateljstva- na rad organa starateljstva. (2) Organ starateljstva ispituje prigovore koji su mu podneseni i ako utvrdi da su osnovani, određuje mjere koje će se preduzimati.
(3) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prigovor osnovan, daje uputstva organu starateljstva kako da postupi.
(4) Organ starateljstva, po primljenom uputstvu iz stava 3. ovog člana, odlučuje koje će mjere preduzeti i o tome obavještava drugostepeni organ.
Izvori sredstava za sprovođenje mjera
Član 262
Izdaci za sprovođenje određenih mjera koje se preduzimaju u interesu štićenika, podmiruju se iz:
1) prihoda štićenika,
2) sredstava dobijenih od lica koja su obavezna da daju za izdržavanje štićenika,
3) ostale imovine štićenika,
4) sredstava dobijenih za štićenika po osnovu socijalne zaštite,
5) drugih izvora.
Registar lica stavljenih pod starateljstvo
Član 263
(1) Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju o licima stavljenim pod starateljstvo, o preduzetim mjerama starateljstva i o imovini štićenika.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije o licima stavljenim pod starateljstvo, uređuje se Uputstvom o vođenju evidencije i čuvanju dokumentacije o licima stavljenim pod starateljstvo, koje donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
GLAVA IX
Porodični zakon Republike Srpske
Izdržavanje
Član 264 - Član 299
Dužnost izdržavanja i doprinos za izdržavanje
Član 264
(1) Međusobno izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo.
(2) U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje članova porodice ili drugih srodnika ne može ostvariti u cjelini ili djelimično, Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave pruža, pod uslovima određenim zakonom, neobezbijeđenim članovima porodice sredstva neophodna za izdržavanje.
(3) Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog učinka
Doprinos za izdržavanje
Član 265
(1) Međusobnom izdržavanju članovi porodice i drugi srodnici doprinose, srazmjerno svojim mogućnostima i sposobnostima, u skladu s potrebama lica kojem se daje izdržavanje.
(2) Roditelji su prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti.
Izdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika
Izdržavanje djece
Član 266
(1) Ako se djeca nalaze na redovnom školovanju, roditelji su dužni da im prema svojim mogućnostima obezbijede izdržavanje i nakon punoljetnosti, a najdalje do navršenih 26 godina života, osim ako redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.
(2) Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni da ga izdržavaju dok ta nesposobnost traje.
Doprinos maloljetnika za svoje izdržavanje i izdržavanje članova porodice
Član 267
(1) Dijete koje je navršilo 15 godina života i radom ostvaruje prihode, dužno je, u skladu sa članom 265. ovog zakona, da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje članova porodice u kojoj živi.
(2) Maloljetno dijete koje ima imovinu i prihode od te imovine, dužno je, u skladu sa članom 264. ovog zakona, da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje porodice u kojoj živi.
Nemogućnost oslobađanja od obaveze izdržavanja
Član 268
Roditelj kome je oduzeto roditeljsko pravo ne oslobađa se od dužnosti izdržavanja svoje maloljetne djece.
Izdržavanje roditelja
Član 269
Dijete je dužno da izdržava svoje roditelje koji su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine.
Dijete se može osloboditi dužnosti izdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije izdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obaveza.
Izdržavanje pastoraka
Član 270
(1) Očuh i maćeha dužni su da izdržavaju svoje maloljetne pastorke, ako ti maloljetni pastorci nemaju srodnika koji su ih po odredbama ovog zakona dužni da izdržavaju.
(2) Obaveza očuha i maćehe da izdržavaju svoje maloljetne pastorke ostaje i nakon smrti roditelja djeteta, ako je u času smrti postojala porodična zajednica između očuha i maćehe i pastoraka.
(3) Ako je brak između roditelja i očuha, odnosno maćehe i djeteta poništen ili razveden ili je utvrđeno da brak ne postoji, obaveza izdržavanja očuha, odnosno maćehe prema pastorcima prestaje.
Izdržavanje očuha i maćehe
Član 271
(1) Pastorak je dužan da, u skladu sa članom 265. ovog zakona, izdržava očuha, odnosno maćehu, ako su duže vremena izdržavali pastorka i brinuli se o njemu.
(2) Ako očuh, odnosno maćeha imaju i svoju djecu, dužnost izdržavanja je zajednička za djecu i pastorke.
Izdržavanje krvnih srodnika
Član 272
Obaveza izdržavanja postoji i između ostalih krvnih srodnika u pravoj liniji, kao i između rođene braće i sestara kao i braće i sestara po ocu, odnosno majci u odnosu na maloljetna lica, a u odnosu na punoljetna lica samo pod uslovima iz člana 266. stav 2. ovog zakona.
Redoslijed ostvarivanja prava na izdržavanje
Član 273
(1) Pravo na izdržavanje ostvaruje se onim redom kojim su davaoci izdržavanja pozvani na nasljeđivanje.
(2) Ako obaveza izdržavanja pada na više lica zajedno, ona se dijeli među njima prema njihovim mogućnostima.
Izdržavanje bračnog supružnika
Uslovi za izdržavanje
Član 274
Bračni supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima.
Kada se može podnijeti zahtjev za izdržavanje
Član 275
(1) Ako je u toku parnica za razvod ili za poništenje braka, zahtjev za izdržavanje bračnog supružnika može se podnijeti najkasnije do zaključenja glavne rasprave.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, bračni supružnik može posebnom tužbom, u roku od godinu dana od dana prestanka braka a nakon prestanka braka, tražiti izdržavanje samo ako su uslovi za izdržavanje, koji su definisani u članu 274. ovog zakona, postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje.
Odbijanje zahtjeva za izdržavanje
Član 276
(1) Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako izdržavanje traži bračni supružnik koji se bez ozbiljnog povoda od strane drugog bračnog supružnika grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu, za drugog bračnog supružnika.
(2) Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako su bračni supružnici, kroz duži period odvojenog života, potpuno samostalno obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje, ili ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni supružnik koji zahtijeva izdržavanje, prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme, nije doveden u teži materijalni položaj od onog u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.
Očita nepravda za davaoca izdržavanja
Član 277
Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje postavljen u parnici za poništenje braka ili nakon što je brak poništen, ako bi obaveza za izdržavanje predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog supružnika.
Izdržavanje bračnog supružnika na određeno vrijeme
Član 278
(1) Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog supružnika traje određeno vrijeme, naročito u slučajevima kada je brak trajao kraće vrijeme ili kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.
(2) U opravdanim slučajevima sud može obavezu plaćanja izdržavanja produžiti.
(3) Tužba za produženje davanja izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje određeno.
Član 279
Pravo na izdržavanje prestaje ako razvedeni bračni supružnik ili bračni supružnik iz poništenog braka koji to pravo koristi, zaključi novi brak, zasnuje vanbračnu zajednicu ili ako sud utvrdi da je postao nedostojan tog prava.
Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice
Uslovi za izdržavanje
Član 280
(1) Ako je prestala vanbračna zajednica iz člana 13. ovog zakona, vanbračni partner koji ispunjava uslove iz člana 274. ovog zakona, ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera.
(2) Tužba za izdržavanje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana prestanka vanbračne zajednice.
Odbijanje zahtjeva
Član 281
Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako izdržavanje traži lice koje se bez ozbiljnog povoda od strane drugog lica grubo ili nedolično ponašalo u vanbračnoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za drugo lice.
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Izdržavanje na određeno vrijeme
Član 282
(1) Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.
(2) U opravdanim slučajevima sud može obavezu izdržavanja produžiti.
(3) Tužba za produženje prava na izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje određeno.
Prestanak prava na izdržavanje
Član 283
Pravo na izdržavanje prestaje ako lice koje to pravo koristi, stupi u brak, uđe u vanbračnu zajednicu ili je postalo nedostojno tog prava
Izdržavanje majke i vanbračnog djeteta
Član 284
Vanbračni otac dužan je da, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržava majku svog vanbračnog djeteta tri mjeseca prije porođaja i godinu dana nakon porođaja, ako majka nema dovoljno sredstava za život.
Određivanje izdržavanja
Kriterijumi za određivanje izdržavanja
Član 285
(1) Prilikom utvrđivanja potreba lica koje traži izdržavanje, sud će uzeti u obzir njegovo imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njegovih potreba.
(2) Kada se izdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za njegovo školovanje i druge razvojne potrebe.
(3) Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njegove vlastite potrebe i zakonske obaveze po osnovu izdržavanja.
Doprinos za izdržavanje roditelja koji vrši roditeljsko pravo, odnosno sa kojim dijete živi
Član 286
U sporu roditelja o izdržavanju djeteta sud će, roditelju koji samostalno vrši roditeljsko pravo, odnosno roditelju sa kojim dijete živi kada roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo posebno cijeniti kao doprinos za izdržavanje djeteta, rad i brigu tog roditelja koju ulaže u vaspitanje i podizanje djeteta.
Nemogućnost roditelja da izdržavaju dijete
Član 287
Kada sud utvrdi da roditelji ni zajednički nisu u mogućnosti da podmiruju potrebe izdržavanja djeteta, obavještava o tome organ starateljstva radi obezbjeđenja sredstava za izdržavanje djeteta.
Ovlaštenje organa starateljstva u pogledu zaštite prava djeteta na izdržavanje
Član 288
(1) Organ starateljstva može u ime maloljetnog djeteta pokrenuti spor o izdržavanju, odnosno za povećanje izdržavanja, kada roditelj kod koga se dijete nalazi na zaštiti i vaspitanju bez opravdanih razloga ne koristi to pravo.
(2) Ako roditelj ne traži izvršenje dosuđenog izdržavanja, organ starateljstva je ovlašćen da u ime maloljetnog lica podnese sudu prijedlog za izvršenje.
Sporazum roditelja o izdržavanju djeteta
Član 289
(1) Sud će nastojati da se roditelji sporazumiju o izdržavanju djeteta, odnosno o povećanju doprinosa za izdržavanje djeteta kada to zahtijevaju povećane potrebe djeteta ili to omogućavaju bolje materijalne prilike roditelja.
(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana, kada ocijeni da je to u najboljem interesu djeteta, sud unosi u izreku svoje odluke.
(3) Organ starateljstva vodi evidenciju o izdržavanju djece i roditelja.
(4) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stava 3. ovog člana propisuje se Uputstvom o vođenju evidencije o izdržavanju djece i roditelja, koje donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Pokretanje postupka za izdržavanje od strane organa starateljstva
Član 290
Organ starateljstva može, u svojstvu punomoćnika, uz prethodnu saglasnost starih i samohranih lica, da u njihovo ime pokrene i vodi parnicu za ostvarivanje prava na izdržavanje prema srodnicima koji su po odredbama ovog zakona dužni ih izdržavati.
Određivanje izdržavanja
Član 291
(1) Izdržavanje se određuje u fiksnom novčanom iznosu na mjesečnom nivou.
(2) Ako se plata, penzija ili stalna novčana renta, iz kojih se alimentira izdržavanje ostvaruje u inostranstvu, plaćanje budućih mjesečnih iznosa može se odrediti i u valuti u kojoj se ti prihodi ostvaruju
Minimalan i maksimalan iznos izdržavanja
Član 292
(1) Iznos izdržavanja određen u skladu sa odredbama ovog zakona ne može biti manji od 15% od prosječne neto plate u Republici Srpskoj za svako izdržavano lice, niti veći od 50% od ukupnih mjesečnih prihoda davaoca izdržavanja za sva lica koja traže izdržavanje.
(2) Izdržavanje se dosuđuje od momenta podnošenja zahtjeva.
Promjena iznosa izdržavanja
Član 293
(1) Zainteresovano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom presudom ako su se bitno izmijenile okolnosti na osnovu kojih je donesena ranija presuda.
(2) Prava i obaveze utvrđene izmijenjenom odlukom iz stava 1. ovog člana ne mogu djelovati prije podnošenja zahtjeva.
Naknada iznosa izdržavanja
Član 294
Organi uprave, organi jedinica lokalne samouprave, javne ustanove, vladine i nevladine organizacije, odnosno svako lice koje je imalo troškove radi izdržavanja nekog lica, može tražiti naknadu tih troškova od lica koje ga je po ovom zakonu dužno da izdržava, ako su učinjeni troškovi bili opravdani.
Postupak u sporovima za izdržavanje
Odlučivanje suda po službenoj dužnosti
Član 295
(1) Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djece kada odlučuje o vršenju roditeljskog prava ili o povjeravanju djeteta nekom drugom licu ili odgovarajućoj organizaciji ili ustanovi.
(2) Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djeteta kada u sporu za utvrđivanje očinstva utvrdi da je tuženi otac djeteta.
Privremene mjere
Član 296
(1) U sporovima o izdržavanju maloljetne djece ili punoljetne djece nad kojima je produženo roditeljsko pravo, sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja.
(2) U ostalim sporovima o izdržavanju sud će odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja.
(3) Privremene mjere odrediće se ako se učini vjerovatnim da postoje činjenice od kojih zavisi pravo na izdržavanje, a u sporovima za utvrđivanje očinstva i ako se učini vjerovatnim da je tuženi otac djeteta.
Učešće organa starateljstva u postupku
Član 297
(1) Ako se u parnici odlučuje o izdržavanju maloljetne djece ili punoljetne djece iz člana 266. ovog zakona, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece, sa ovlašćenjima iz ovog zakona.
(2) Sud koji odlučuje u parnici o izdržavanju iz stava 1. ovog člana obavijestiće organ starateljstva o postupku i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u postupku.
Dužnost organa starateljstva
Član 298
Organ starateljstva dužan je da na zahtjev suda pribavi sve podatke od značaja za donošenje odluke o izdržavanju.
Pravo djeteta na besplatnu pravnu pomoć
Član 299
Dijete ima pravo na besplatnu pravnu pomoć bez obzira na socijalni status u svim slučajevima u postupcima za ostvarivanje prava na izdržavanje.
GLAVA X
Porodični zakon Republike Srpske
Imovinsko-pravni odnosi
Imovinski odnosi između bračnih supružnika
Član 300 - Član 333
Imovinski-pravni odnosi roditelja i djece
Član 334 - Član 341
GLAVA XI
Porodični zakon Republike Srpske
Prelazne i završne odredbe
Regulisanje odnosa nastalih prije stupanja na snagu ovog zakona
Odnosi nastali prije stupanja na snagu ovog zakona
Član 342
Odredbe ovog zakona o pravima i dužnostima bračnih supružnika, roditelja i djece, usvojilaca i usvojenika, staratelja i štićenika, davalaca i primalaca izdržavanja, kao i o prestanku tih odnosa, primjenjivaće se i u slučajevima kada su ti odnosi nastali prije stupanja na snagu ovog zakona, osim u slučaju kada su pravosnažno raspravljeni prije stupanja na snagu ovog zakona.
Postupci koji su započeti a nisu okončani
Član 343
U predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona nije donesena pravosnažna odluka, a koji se odnose na brak i odnose u braku, odnose roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo i izdržavanje, primjenjuju se odredbe ranije važećeg zakona.
Okončani postupci
Član 344
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena pravosnažna odluka pred sudom, dalji postupak nastaviće se po ranije važećem zakonu.
(2) Ako poslije stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, dalji postupak sprovešće se prema odredbama ovog zakona.
(3) Odredbe ovog zakona o mirenju u postupku za razvod braka neće se primjenjivati ako je postupak radi pokušaja mirenja sproveden prije stupanja na snagu ovog zakona.
Nevažeći brak po ranijim propisima
Član 345
Brak zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona koji po ranije važećem zakonu ne bi bio valjan, ne može se poništiti, ako razlog za poništenje nije predviđen ovim zakonom.
Imovinsko-pravni odnosi nastali prije stupanja na snagu ovog zakona
Član 346
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na imovinsko-pravne odnose bračnih supružnika iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu ovog zakona, ako zahtjevi stranaka nisu pravosnažno riješeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Donošenje podzakonskih akata i prestanak važenja ranijeg propisa
Donošenje podzakonskih akata
Član 347
(1) Ministar zdravlja i socijalne zaštite, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi:
1) Program pripreme za usvojenje (član 173. stav 3),
2) Pravilnik o jedinstvenom ličnom registru usvojenja (član 193. stav 6),
3) Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci (član 201. stav 2),
4) Pravilnik o načinu rada i sastavu komisije za popis i procjenu štićenikove imovine (član 222. stav 2),
5) Uputstvo o vođenju evidencije i čuvanju dokumentacije o licima stavljenim pod starateljstvo (član 263. stav 2),
6) Uputstvo o vođenju evidencije o izdržavanju djece i roditelja (član 289. stav 4).
(2) Ministar, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi:
1) Pravilnik o Registru anticipiranih izjava (član 247. stav 3),
2) Pravilnik o Centralnom registru bračnih ugovora (član 316. stav 2).
Prestanak važenja ranijeg propisa
Član 348
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Porodični zakon („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/02, 41/08, 63/14 i 56/19 – Odluka Ustavnog suda Republike Srpske).
Stupanje na snagu
Član 349
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. septembra 2023. godine.