Bračno pravo - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Bračno pravo predstavlja skup bračnih pravila koja pravno uređuju brak i bračne odnose, predviđa uslove za zaključivanje punovažnog braka, prava i dužnosti bračnih drugova lične i imovinske prirode, načine prestanka punovažnog braka i posljedice prestanka braka.
Predmet bračnog prava
Bračno pravo je dio porodičnog prava koji ima za cilj pravno regulisanje odnosa u braku. Bračno pravo predstavlja skup bračnih pravila koja pravno uređuju brak i bračne odnose, predviđa uslove za zaključivanje punovažnog braka, prava i dužnosti bračnih drugova lične i imovinske prirode, načine prestanka punovažnog braka i posljedice prestanka braka.
U evropskoj tzv. hrišćanskoj civilizaciji postavljeni su dosta komplikovano zahtjevi za ulazak u brak. Najveća prepreka je bila razlika vjere, u čemu su i pravoslavni i katolici bili prilično netolerantni međusobno, a naročito prema drugim religijama. Postojale su i druge bračne smetnje vjerskog karaktera koje su danas neprihvatljive.
Jedan od glavnih uslova za zaključenje braka bila je saglasnost porodica oba bračna druga, bez koje nije moglo biti braka. Kasnije je ovaj uslov znatno ublažen. Bilo je i takvih smetnji koje su bitno ograničavale lične slobode građana. Sama forma braka bila je dosta složena, vjeridba, predbračni ispit, tj. oglašavanje braka, postupak zaključenja braka itd. Sva ova ograničenja imala su za cilj da se uvede potpuna državna ili vjerska kontrola nad svakim brakom.
Bračno pravo je ranije bilo dio građanskog prava, tek u socijalističkom društvu ono se u sklopu porodičnog prava izdvaja iz građanskog prava. Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca. Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju. Svako slobodno odlučuje o zaključenju braka, zasnivanju porodice i rađanju djece.
U interesu slobodnog planiranja porodice, zaštite rađanja, razvoja i podizanja djece Republika Srpska stvara potrebne uslove, organe i kadrove za pružanje savjeta roditeljima o svim značajnim pitanjima vezanim za njihova roditeljska prava i obaveze.
I savremeno pravo traži ispunjenje određenih uslova kao garanciju za poštovanjecivilizacijskih okvira ljudskog braka. Zbog njegovog značaja za društvo, moraju biti ispunjeni minimalni uslovi da bi zajednica muškarca i žene bila pravno sankcionisana i da bi se smatrala brakom. Ni svi uslovi nisu od podjednakog značaja. Neki od njih su takve prirode da predstavljaju suštinu samog braka, a neki su uvedeni da bi se obezbijedilo veće poštovanje odnosa između bračnih drugova, iako bi brak mogao opstati i kada bi bio zaključen uprkos zakonske zabrane.
S druge strane, zakon ne priznaje kao brak svaku zajednicu muškarca i žene, već samo onu koja je zaključena pred nadležnim organom i na način koji predviđa zakon. Zakon traži, dakle, i određenu formu kao uslov za priznanje punovažnosti nekog braka, po principu: kada nema forme, nema braka. Zato bi se ovi uslovi mogli podijeliti na materijalne i formalne uslove za zaključenje braka.
Podjela bračnog prava
Bračno pravo dijeli se na:
-
Lično bračno pravo - koje se bavi pravnim uređenjem ličnih odnosa supružnika
-
Imovinsko bračno pravo - koje se bavi pravnim uređenjem imovinskog bračnog režima
Šta je brak
Brak je pravom priznata i uređena trajna zajednica života muškarca i žene. Brak je višestruka životna zajednica, biološka, psihološka, ekonomska, pravna itd, priznata od običaja ili prava. Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, zasnivanju porodice i rađanju djece. Zajednica života žene i muškarca koja nije pravno uređena na način propisan zakonom, vanbračna zajednica, izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa, pod uslovima i na način propisan zakonom.
Brak zaključuju dva lica različitog pola saglasnošću slobodno izjavljenih volja pred nadležnim opštinskim organom uprave. Ukoliko prilikom zaključenja braka nije ispunjen bilo kojih od uslova predviđenih zakonom, brak je ništav. Nema ništavosti ako nije predviđena zakonom. Pravo na tužbu za poništenje braka pripada svakom licu koje ima pravni interes i organu starateljstva. Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru u opštini u kojoj žele da zaključe brak. Uz prijavu se prilažu izvodi iz matične knjige rođenih, a kad je potrebno i druge isprave.
Brak kao životna zajednica ostvaruje tri osnovna cilja:
-
Prirodni - održavanje normalnih polnih odnosa između bračnih drugova i rađanje i podizanje djece
-
Moralni - ostvarivanje odnosa zasnovanih na međusobnoj ljubavi, poštovanju, razumijevanju, pomaganju u nevolji, čak i kad se ne ostvaruje prirodni cilj
-
Društveni - brak nije samo privatna stvar pojedinca već i društvena ustanova, brak je osnov porodice, čija je glavna funkcija podizanje zdravih, srećnih i korisnih članova društva
Brak se razlikuje od ostalih životnih odnosa muškarca i žene po trajanju, načinu zaključenja i načinu prestanka. Matičar će na osnovu izjava lica koja žele da stupe u brak, po potrebi i na drugi način, provjeriti da li su ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka.
Porodični zakon Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske broj: 17/2023
GLAVA II
Brak
Član 16 - Član 79
Uslovi za zaključenje braka
Član 16
Brak zaključuju dva lica suprotnog pola saglasnošću slobodno izjavljenih volja pred nadležnim organom lokalne samouprave.
Bitni uslovi za postojanje braka su: 1. različitost polova, 2. slobodan pristanak (saglasna izjava volje) i 3. nadležnost organa uprave.
1. Različitost polova
Različitost (suprotnost) polova je jedan od bitnih materijalnih (prirodnih) elemenata braka. Bez toga brak ni prividno ne postoji. Ukoliko se prihvati stav da budući bračni drugovi zaključuju ugovor o braku (contractus matrimonii) brak se prvenstveno razlikuje od ugovora obligacionog prava kod koga različitost polova nije značajna. Forma koju propisuje zakon trebalo bi da izvjesno isključi mogućnost zaključenja braka između lica istog pola.
2. Slobodan pristanak (saglasna izjava volja)
Kod utvrđivanja bitnih uslova za postojanje braka relevantna je izjavljena volja, iako to ne mora biti prava volja. Ako to nije prava volja (postoji prinuda, prijetnja, zabluda, prevara) ili ne postoji sposobnost za izjavu volje (maloljetstvo i nesposobnost za rasuđivanje) brak nije nepostojeći. Iako ne postoji sposobnost za izjavu volje (maloljetstvo i nesposobnost za rasuđivanje) brak nije nepostojeći. Iako ne postoji sposobnost za izjavu volje brak postoji jer je izjavljena saglasnost za zaključenje braka. Volja lica različitog pola mora biti izjavljena. Samo fizičko prisustvo budućih bračnih drugova nije dovoljno. Njihovo ćutanje ne znači pristanak na zaključenje braka.
3. Nadležnost organa uprave
Stvarno nadležni organ za zaključenje braka je organ lokalne samouprave nadležan za vođenje matičnih knjiga. Povreda stvarne nadležnosti, tj. zaključenje braka pred stvarno nenadležnim organom (za razliku od povrede mjesne nadležnosti) ima za posljedicu nepostojanje braka. Pored ovih uslova za postojanje braka potreban je, pored stvarne nadležnosti organa uprave, i drugi formalan uslov - sprovođenje postupka zaključenja braka propisanog Porodičnim zakonom Republike Srpske.
Neispunjenost uslova za zaključenje braka
Član 17
Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen bilo koji od uslova iz člana 16. ovog zakona, brak je ništav.
Različitost polova, suprotnost polova je jedan od bitnih materijalnih (prirodnih) elemenata braka. Bez toga brak ni prividno ne postoji. Ukoliko se prihvati stav da budući bračni drugovi zaključuju ugovor o braku, contractus matrimonii, brak se prvenstveno razlikuje od ugovora obligacionog prava kod koga različitost polova nije značajna. Forma koju propisuje zakon trebalo bi da izvjesno isključi mogućnost zaključenja braka između lica istog pola. Mogući su i slučajevi kada može biti dovedena u sumnju spolna pripadnost jednog ili oba bračna druga.
Izjavljene volje budućih bračnih drugova moraju biti jednovremene. One treba da budu date neposredno jedna poslije druge (sukcesivno) i moraju se po sadržini poklapati. Brak se ne može zaključiti saglasnim izjavama volje budućih bračnih drugova koje su date u dužim vremenskim razmacima. Izjave volje treba da se podudaraju, tj. da se slažu u pristanku na zaključenje braka. Izjave moraju biti izričite i jasne i, po pravilu, moraju biti date riječima.
Izuzetno izjave volje mogu se dati i konkludentnim radnjama (facta concludentia) tj. razumljivim znacima, ako je na primjer budući bračni drug gluvonijem kada će biti potrebno dati izjavu putem tumača koji razumije njegove znakove. U teoriji se smatra da se izjava volje može dati i pismeno ako je budući bračni drug nijem. I u tim slučajevima izjava je data jasno i izričito iako se prenosi preko tumača.
Izjave moraju biti ozbiljne i odlučne. Izjave date u šali ili na drugi neozbiljan način, praćen plačem i sličnim radnjama nisu pravno relevantne. Izjava volje za zaključenjem braka ne može biti ograničena nekim uslovom ili rokom. Uslove koje je odredio zakon nije dozvoljeno mijenjati voljom lica koja stupaju u brak.
Budući bračni drugovi ne mogu zaključiti brak pod uslovom da na primjer neće međusobno održavati polne odnose ili da zadržavaju pravo na preljubu. Brak nije dozvoljeno zaključiti na određeni rok jer je brak, po prirodi, zajednica života bračnih drugova trajnog karaktera.
Postupak za zaključenje braka
Prijava namjere za zaključenje braka
Član 18
Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru za matično područje mjesta u kojem žele brak sklopiti.
Uz prijavu iz stava 1. ovog člana se prilažu izvodi iz matične knjige rođenih, a kad je to potrebno i druge isprave.
Postupak koji prethodi zaključenju braka se pokreće podnošenjem prijave matičaru, od strane lica koja žele da zaključe brak, vjerenika. Prijava se podnosi matičaru, službenom licu opštinskog organa uprave nadležnog za vođenje matičnih knjiga, u opštini u kojoj ta lica žele zaključiti brak pismeno, a može se podnijeti i usmeno o čemu će matičar sastaviti zapisnik.
Zakonom nije određen mjesno nadležni organ za zaključenje braka. Lica koja namjeravaju da stupe u brak mogu birati mjesto u kojem će brak zaključiti. Vjerenici podnose zajedničku prijavu. Podnošenje pojedinačnih, a po sadržini saglasnih prijava vjerenika, proizvodi isto dejstvo. U prijavi vjerenici izjavljuju da žele zaključiti brak i da za to ne postoje smetnje propisane zakonom i iznose podatke o sebi značajne za zaključenje braka. Uz prijavu se prilažu izvodi iz matične knjige rođenih za oba bračna druga, a kada je to potrebno i druge isprave.
Druge isprave koje se prilažu za zaključenje braka potvrđuju okolnosti koje se odnose na nepostojanje smetnji i zabrana za zaključenje braka. Tako se prijavi, kada je potrebno, prilaže: izvod iz matične knjige umrlih, kao dokaz da je prestao raniji brak vjerenika, pravosnažna odluka suda: da je raniji brak prestao proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem i razvodom braka, rješenje da se dozvoljava zaključenje braka srodnicima po tazbini, između svekra i snahe, zeta i tašte, očuha i pastorka i maćehe i pastorka, rješenje da se dozvoljava zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, a mlađem od 18 godina, koji ranije nije emancipacijom stekao poslovnu sposobnost, rješenje da se dozvoljava zaključenje braka između štićenika i staratelja i uvjerenje o državljanstvu.
Zakon je ograničio podnošenje dokaznih sredstava uz prijavu za zaključenje braka samo na isprave, prvenstveno javne, ali time nije isključio i privatne.
Postupanje po prijavi namjere za zaključenje braka
Član 19
Matičar će, na osnovu izjava lica koja žele da stupe u brak, po potrebi i na drugi način, provjeriti da li su ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka.
Ako utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka, matičar će usmeno saopštiti podnosiocima prijave da ne mogu zaključiti brak i o tome sačiniti službenu zabilješku.
Lica koja su podnijela prijavu za zaključenje braka, ukoliko nisu saglasna sa usmenim saopštenjem matičara o nemogućnosti zaključenja braka, mogu u roku od osam dana od dana saopštenja matičara, uložiti prigovor nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da odmah odluči o prigovoru i donese rješenje.
Matičar je dužan provjeriti da li postoji koja od bračnih smetnji ili zabrana za zaključenje braka. Iako to nije ovim članom izričito propisano podrazumijeva se da će matičar provjeriti da li su ispunjeni i bitni uslovi za postojanje braka, tj. da li su vjerenici lica različitog pola.
Provjeru ovih činjenica matičar će izvršiti: a) na osnovu izjava lica koja žele da stupe u brak, a po potrebi i na drugi način. Zakon koristi izraz "provjeriti". Pravnotehnički ispravan izraz bi bio "utvrditi" pošto se relativne činjenice iz stava 1. ovog člana utvrđuju dokazima u skladu sa odredbama ZUP-a.
Radi utvrđivanja postojanja bračnih smetnji ili zabrana matičar može pozvati jednog ili oba vjerenika da daju izjavu na zapisnik, ako na primjer prema izvodima iz matičnih knjiga rođenih proizilazi da lica koja žele zaključiti brak imaju isto prezime ili isto ime i prezime jednog ili oba roditelja i slično, saslušati svjedoke, vještaka medicinske struke ili, po službenoj dužnosti, pribaviti odgovarajuće javne isprave, uvjerenja i slično.
Kada matičar na osnovu navedenih dokaza utvrdi da postoji koja od bračnih smetnji ili zabrana za zaključenje braka, on će saopštiti podnosiocima prijave da nisu ostvarene pretpostavke za zaključenje braka. U tom slučaju dužan je sačiniti službenu zabilješku. Službena zabilješka ima karakter upravnog akta pošto njome matičar, u upravnoj stvari, neposredno primjenjujući odredbe propisa, rješava o pravima lica koja namjeravaju stupiti u brak.
Takvim aktom, mogu, ipak biti povrijeđena prava i na zakonu zasnovani interesi tih lica. Zbog toga je matičar dužan o tome sačiniti službenu zabilješku, koja ima karakter upravnog akta. Time će se izbjeći kasniji nepotrebni sporovi o sadržini usmenog saopštenja matičara. Ovim članom omogućeno je licima koja su podnijela prijavu na zaključenje braka da, ukoliko nisu saglasna sa usmenim saopštenjem matičara da ne mogu zaključiti brak, ulože prigovor u roku od 8 dana od dana saopštenja, nadležnom opštinskom organu uprave. Naime, usmenom saopštenju matičara se u principu ne može dati karakter upravnog akta, od koga bi se, shodno zakonskoj odredbi, trebalo računati rok za ulaganje prigovora. Suprotno tome službena zabilješka je po sadržini upravni akt.
Podnosioci prijave mogu izjaviti prigovor i na zapisnik pred matičarom. Prigovor se ulaže nadležnom opštinskom organu uprave, a predaje se matičaru koji ispituje da li je dopušten, pravovremen i izjavljen od ovlašćenog lica. Prigovor se izjavljuje u roku od 8 dana od dana saopštenja. Koji organ je nadležan za odlučivanje o prigovoru određuje se opštim aktom opštinske skupštine. Nadležni organ dužan je da prigovor odmah razmotri i donese rješenje.
Savjetovanje i međusobno informisanje budućih bračnih supružnika
Član 20
Matičar će preporučiti licima koja namjeravaju zaključiti brak da se, prije dana određenog za sklapanje braka, uzajamno informišu o stanju zdravlja, te da posjete porodično savjetovalište i upoznaju se o uslovima i pretpostavkama za razvoj skladnih bračnih i porodičnih odnosa i mogućnostima i oblicima planiranja porodice. Matičar će upoznati supružnike o mogućnosti da svoje imovinske odnose urede bračnim ugovorom u skladu sa odredbama člana 314. do 327. Porodičnog zakona Republike Srpske.
Matičar, po prijemu prijave za zaključenje braka, pristupa njenoj provjeri i provjeri priložene dokumentacije. Nakon toga, a imajući u vidu ličnost lica koja žele zaključiti brak, matičar im može dati preporuke određene ovim članom. Preporuke se daju usmeno. Jedino na taj način matičar ih može uvjeriti u njihovu opravdanost. Naime, iz izraza preporučiti proizilazi da ona ima značaj sugestije, a ne obaveze za lica koja žele zaključiti brak. ako ova lica ne prihvate preporuke matičar mora uzeti u postupak prijavu za zaključenje braka i, ako nema bračnih smetnji ili zabrana za zaključenje braka, odrediti dan za zaključenje braka.
Ukoliko lica koja žele zaključiti brak prihvate preporuku matičara zaključenje braka se odlaže za vrijeme potrebno da postupe po preporuci. U određenim slučajevima i matičar može dati preporuku i odrediti zaključenje braka.
Vrijeme i mjesto zaključenja braka
Član 21
Dan za zaključenje braka određuje matičar u sporazumu s licima koja žele stupiti u brak.
Zaključenje braka vrši se na svečan način u za to određenoj prostoriji, a može se obaviti i na nekom drugom mjestu, kada za to postoje opravdani razlozi.
Zaključenje braka u određenoj formi trebalo bi da onemogući brzopleto i nepromišljeno sklapanje braka. Forma zaključenja braka izdvaja ga od drugih kratkotrajnih imovinsko pravnih poslova koji su, uglavnom, privatna stvar pojedinca. Brak, osim za pojedince, ima i društveni značaj. Stoga svečana forma zaključenja braka ima za cilj da zaštiti društveni interes onih brakova koji su sa stanovišta društvenih ciljeva opravdani (forma ad solemnitatem).
Zaključenje braka se vrši na svečan način i u naročito određenoj prostoriji. Svečan način označava da bi naročito za to određena prostorija trebalo da bude odgovarajuće opremljena namještajem, ukrasima i drugim predmetima tako da se izdvaja od drugih prostorija. Svečan način zaključenja braka ispoljava se i u odjeći lica koja prisustvuju vjenčanju i njihovom ozbiljnom i dostojanstvenom ponašanju.
Od ovog pravila, da se brak zaključuje u naročito određenoj prostoriji, postoji izuzetak. Ako to bračni drugovi traže i za to navedu opravdane razloge, zaključenje braka se može obaviti i na drugom mjestu, izvan prostorija. Drugo mjesto, prema tome, ne mora biti i prostorija. Opravdani razlozi mogu biti: bolest jednog od budućih bračnih supružnika zbog koje nije u mogućnosti da dođe u prostoriju određenu za zaključenje braka, pa se u tom slučaju brak može zaključiti u stanu, u bolnici i slično, izdržavanje kazne zatvora, kada se brak može zaključiti i u kazneno popravnoj ustanovi. Prostorija mora biti odgovarajuća za tako svečani čin.
Prikladna prostorija, u tom smislu, nije na primjer gostionica, kafana, i slično. Ukoliko se povrijedi ova formalnost, u pogledu prostorije i svečanog načina zaključenja braka, to ne proizvodi štetne posljedice, nije razlog za poništenje braka. Brak se zaključuje javno, a to znači da zaključenju braka mogu prisustvovati i druga lica osim budućih bračnih supružnika, određenog delegata lokalne samouprave, dva svjedoka i matičara.
Učesnici u postupku zaključenja braka
Član 22
Zaključenju braka prisustvuju budući supružnici, gradonačelnik grada, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik, dva svjedoka i matičar.
Zaključenje braka preko punomoćnika
Član 23
U naročito opravdanim slučajevima, nadležni opštinski organ uprave može rješenjem dozvoliti da se brak zaključi uz prisustvo samo jednog od budućih supružnika i punomoćnika drugog bračnog supružnika.
U punomoći koja mora biti ovjerena, moraju biti tačno označeni lični podaci davaoca punomoći, punomoćnika i lica s kojim davalac punomoći namjerava da zaključi brak i datum izdavanja punomoći.
Punomoć iz stava 2. ovog člana se ovjerava pred notarom.
Punomoć iz prethodnog stava važi 90 dana od dana ovjeravanja pred notarom.
Ovim članom regulisan je izuzetak od pravila da zaključenju braka prisustvuju lično oba buduća bračna druga. Sklapanje braka preko punomoćnika, prema tome, nije redovan način zaključenja braka. Zaključenje braka putem punomoćnika dozvoljava nadležni opštinski organ uprave nadležan za vođenje matičnih knjiga.
Zahtjev da se dozvoli zaključenje braka putem punomoćnika podnosi bračni drug odnosno njegov punomoćnik nadležnom organu uprave. Povodom podnesenog zahtjeva organ uprave donosi rješenje kojim može dozvoliti da se brak zaključi uz prisustvo jednog od budućih bračnih drugova i punomoćnika drugog bračnog druga. Ako zahtjev bude odbijen stranka protiv takvog rješenja ima pravo žalbe drugostepenom organu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
Organ uprave može rješenjem dozvoliti zaključenje braka preko punomoćnika u naročito opravdanim slučajevima. Da li postoje opravdani slučajevi procjenjuje organ uprave. Zaključenje braka putem punomoćnika neće biti potrebno ako je npr. jedan od budućih bračnih drugova bolestan pa se nalazi u stanu bolnici i slično tome. Naročito opravdan slučaj npr. predstavlja i okolnost da se ne može obezbijediti lično prisustvo oba buduća bračna druga ili bi insistiranje na tome izazvalo nesrazmjerno velike troškove ili jedan od budućih bračnih drugova boravi u inostranstvu i spriječen je da dođe, a drugi bračni drug može da ga posjeti samo u svojstvu bračnog druga.
Svjedok pri zaključenju braka
Član 24
Svjedok pri zaključenju braka može biti svako punoljetno lice koje ima poslovnu sposobnost.
Izvještaj matičara
Član 25
Zaključenje braka počinje izvještajem matičara da su zaključenju braka pristupili budući supružnici i svjedoci i da su ispunjene pretpostavke za zaključenje braka.
Upoznavanje budućih bračnih supružnika sa odredbama porodičnog zakona
Član 26
Nakon što gradonačelnik ili načelnik opštine, odnosno delegirani odbornik utvrdi da na izvještaj matičara nema prigovora, upoznaće buduće supružnike s odredbama ovog zakona o ličnim pravima i dužnostima supružnika, upoznajući ih naročito sa sadržajem odredaba iz člana 38. do 42. porodičnog zakona.
Zaključenje i upis braka
Član 27
Poslije upoznavanja budućih bračnih supružnika sa odredbama ovog zakona, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik će svakog od budućih bračnih supružnika ponaosob upitati da li pristaju da jedan s drugim zaključe brak.
Izjave budućih bračnih supružnika kojima oni pristaju da zaključe brak, matičar upisuje u matičnu knjigu vjenčanih, u koju se, nakon toga, potpisuju bračni supružnici, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik, svjedoci i na kraju matičar.
Nakon čina potpisivanja u matičnu knjigu vjenčanih gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik proglašava brak zaključenim
Nakon što budući bračni drugovi izjave da pristaju međusobno zaključiti brak, matičar će tu činjenicu upisati u matičnu knjigu vjenčanih, na način određen Zakonom o matičnim knjigama i Uputstvom o vođenju matičnih knjiga u koju će se zatim, potpisati bračni drugovi, delegat skupštine opštine, svjedoci i matičar. U slučajevima kada se brak zaključuje uz prisustvo samo jednog od budućih bračnih drugova i punomoćnika drugog bračnog druga potpisaće se jedan braćni drug i punomoćmok drugog bračnog druga.
Posljednja službena radnja u postupku je, prema odredbama ovog člana, objavljivanje, oglašavanje od strane delegata skupštine opštine da je brak zaključen. Prema jednom shvatanju akt predsjednika odnosno delegata skupštine opštine ima konstitutivno dejstvo i brak nastaje u momentu izjave predsjednika ili delegata da je brak zaključen. Brak se ne smatra zaključenim iako su prije toga budući bračni drugovi dali saglasni izjavu za zaključenje braka. Brak se smatra nepostojećim, odnosno ništavim ako je predsjednik ili delegat propustio da proglasi da je brak zaključen, jer za nastanak braka nije ispunjen jedan od bitnih zahtjeva forme.
Izvod iz matične knjige vjenčanih
Član 28
Odmah po zaključenju braka, bračnim supružnicima organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove matičnih knjiga izdaje izvod iz matične knjige vjenčanih.
Smetnje za zaključenje braka
Zajednica života kao smetnja za zaključenje braka
Član 29
Brak se zaključuje s ciljem uspostavljanja i vođenja zajednice života.
Brak nije valjan ako nije zaključen s ciljem zajednice života bračnih supružnika.
Brak iz stava 1. ovog člana neće se poništiti ako su bračni supružnici uspostavili zajednicu života nakon njegovog zaključenja.
Mane volje kao smetnja za zaključenje braka
Član 30
-
Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom.
-
Brak nije valjan ako je njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini.
-
Zabluda o ličnosti bračnog supružnika postoji kad je bračni supružnik mislio da stupa u brak s jednim licem, a stupio je u brak s drugim.
-
Zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kada se radi o osobini odnosno o okolnosti koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem, nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz nečasnih pobuda.
Brak je zajednica života bračnih drugova koja se zasniva na saglasnosti volja, slobodnom pristanku. Stoga se na postizanje saglasnosti volja primjenjuju određena pravila ugovornog prava. Za saglasnost volja, concursus voluntatum, značajnija je teorija izjave. U životu se dešava da izvjesno lice zaključi brak i ako nije imalo namjeru da, uopšte, zaključi brak ili nije imalo namjeru da brak zaključi sa određenom ličnošću ili je brak zaključilo u zabludi o bitnim osobinama bračnog druga.
Takve izjavljene volje ne predstavljaju pravu volju bračnih drugova te, u ovim situacijama, dolazi do izražaja i teorija volje. Okolnosti koje utiču na postojanje nesaglasnosti između stvarne i izjavljene volje bračnih drugova, nedostaci volje, predstavljaju smetnje za zaključenje braka. Porodični zakon Republike Srpske predviđa dva nedostatka volje: 1. prijetnju i 2. zabludu.
Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni drug pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom. Sa više argumenata se može braniti shvatanje da termin prinuda obuhvata fizičku prinudu: silu i psihičku prinudu ili prijetnju. Fizička prinuda, sila, nasilje, vrši pritisak na volju jednog bračnog druga upotrebom fizičke sile, vis absoluta, u momentu davanja izjave, a ispoljava se u fizičkom mučenju, nanošenju tjelesnih povreda, zlostavljanju, lišenju slobode, hipnozi i slično.
Dok se kod prijetnje stavlja u izgled neko zlo, kod fizičke prinude se izvršava u momentu zaključenja braka. Postupak zaključenja braka je takav da skoro onemogućava zaključenje braka putem fizičke prinude. Ipak, i ova mogućnost je predviđena u Porodičnom zakonu Republike Srpske, jer se upotreba sile prilikom prinude ranije ispoljavala u vidu otmice.
Postoji prijetnja ako se pritisak na volju jednog bračnog druga vrši psihičkim putem, vis compulsiva, stavljanjem u izgled nekog zla. Izjavljenja volja nije slobodna jer je data u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom. Strah je prouzrokovan ozbiljnom prijetnjom. On, zatim, odlučujuće utiče na bračnog druga da pristaje stupiti u brak. Izjavljena volja je posljedica straha od zla koje se ozbiljnom prijetnjom stavlja u izgled. Između prijetnje, kao vidljive, spoljne radnje, i straha - unutrašnje duševno stanje bračnog druga, mora postojati uzročna veza.
Prijetnja koja izaziva strah, mora biti ozbiljna da bi bila pravno relevantna, a strah mora odlučujuće uticati na izjavu volje za zaključenje braka. Ako nije odlučujuće uticala na izjavu volje za zaključenje braka, ne postoji bračna smetnja nedostatka volje bračnih drugova. Prijetnja mora biti ozbiljna. Odlučujuće utiče na izjavu volje za zaključenje braka samo ona prijetnja koja je ozbiljna. Zlo koje se stavlja u izgled po veličini i težini treba da je znatno odnosno da ima veće razmjere. Ono može biti stavljeno u izgled činjenjem ili nečinjenjem. Bez značaja je ko vrši prijetnju, budući bračni drug ili neko treće lice, otac trudne vjerenice, prijatelj jednog bračnog druga i slično i da li je prijetnja izjavljena neposredno bračnom drugu, kome se stavlja u izgled neko zlo, ili je takva prijetnja izrečena pred drugim licima pa ju je neposredno saznao bračni drug na koga je usmjerena.
Brak zaključen pod prijetnjom je relativno ništav i može se poništiti samo po tužbi zaintereseovanih lica. Prema odredbama Porodičnog zakona Republike Srpske poništenje braka zaključenog u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom može tražiti samo bračni drug koji je bio prinuđen. Tužba se može podnijeti u roku od jedne godine od dana kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala. Prijetnja je usmjerena na zaključenje braka i nastupanjem ove činjenice i prestaje. Stoga zakon pravilno određuje računanje roka od dana kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala jer može postojati opasnost da će prijetnja biti izvršena i nakon zaključenja braka. Iako je brak zaključen pod prijetnjom može doći do promjene u osjećanjima naročito kada su bračni drugovi živjeli zajedno.
Bračnost kao smetnja za zaključenje braka
Član 31
Brak se ne može zaključiti dok drugi brak ne prestane.
Bračna smetnja, predviđena u ovom članu, izvire iz načela monogamije. U današnjim društvima, pored formalne monogamije, koja predstavlja moralnu osnovu naše civilizacije, postoji i formalna bigamija odnosno formalna poligamija bez obzira da li se ispoljava kao bigamija odnosno poliginija, kao biandrija, zabranjen brak jedne žene sa dva muža u isto vrijeme ili kao poliandrija, bračna veza ili odnos jedne žene sa više muževa.
Naše zakonodavstvo kao i većina zakonodavstava savremenog svijeta prihvatilo je monogamiju. U pitanju je formalna monogamija, jedan muškarac i jedna žena, jer postojanje vanbračne zajednice u vrijeme zaključenog braka ne predstavlja bračnu smetnju, nego samo postojanje ranijeg braka. Ova smetnja se u pravnoj literaturi naziva i bračnost. Bračnost kao smetnja za zaključenje braka uvedena je u skladu sa ustavnim načelom ravnopravnosti polova i građana u našem društvu.
Bračnost kao bračna smetnja nastaje samo ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: a) da se jedno lice u momentu zaključenja braka već nalazi u braku sa licem suprotnog pola i b) da taj, raniji brak nije prestao do trenutka zaključenja novog braka. Brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem i razvodom braka. Ako je bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom kjim je po pravosnažnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti. Brak prestaje poništenjem kada presuda o poništenju odnosno razvodu braka postane pravosnažna. Ova bračna smetnja postoji bez obzira da li su bračni drugovi, ili jedan od njih, znali ili nisu znali za postojanje ranijeg braka.
Nesposobnost za rasuđivanje kao smetnja za zaključenje braka
Član 32
Brak ne može zaključiti lice koje zbog duševne bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje.
Krvno srodstvo i srodstvo po usvojenju kao smetnja za zaključenje braka
Član 33
Brak ne mogu zaključiti među sobom: krvni srodnici u pravoj liniji bez ograničenja i krvni srodnici u pobočnoj liniji zaključno do četvrtog stepena srodstva.
Odredba is stava 1. ovog člana primjenjuje se i na odnose potpunog usvojenja.
Smetnja za zaključenje braka je postojanje krvnog srodstva, u pravoj liniji i pobočnoj liniji do četvrtog stepena, između određenih srodnika, zaključno i građanskog srodstva zasnovanog potpunim usvojenjem. Brak ne mogu zaključiti, prema odredbama ovog člana, lica u odgovarajućem krvnom srodstvu. Krvno srodstvo je biološka veza između dva ili više lica koja nastaje rađanjem kao prirodnim događajem. Ali time se zasniva društveni odnos u savremenim društvima pa je krvno srodstvo ujedno i pravni odnos.
U užem smislu pod krvnim srodstvom se smatra odnos lica koja proističu jedno od drugog, ili koja potiču od zajedničkog pretka. Srodstvo se zasniva rađanjem pa srodnike bliskim čini krvna veza. Svi srodnici nemaju istu količinu zajedničke krvi i da bi se utvrdila bliskost krvnih srodnika moraju se odrediti pravila za njeno izračunavanje. Danas je u upotrebi tzv. linijski sistem računanja i utvrđivanja krvnog srodstva. Linije sadrže i loze, mušku i žensku. Linija grafički predstavlja niz krvnih srodnika vezanih rođenjem. Linija se ispoljava kao prava i pobočna.
Prava linija, linea recta, obuhvata krvne srodnike koji proističu jedan od drugog neposredno, roditelji i djeca, ili posredno, djed, baka i unuci. Prva linija je ushodna, ascendentna, okrenuta prošlosti, ako se računanje vrši od potomaka prema precima, sin, otac, djed, pradjed, čukundjed, odnosno kći, majka, baba, prababa, čukunbaba. Ako se računanje vrši od predaka prema potomcima, čukundjed, pradjed, djed, otac, sin, unuk, obrnutim smjerom od ushodne linije to je prava nishodna linija, descendentna. Ona je, za razliku od ushodne linije, okrenuta budućnosti. Obje linije, u stvari, predstavljaju jednu pravu liniju koja ima dva smjera.
Tazbinsko srodstvo kao smetnja za zaključenje braka
Član 34
Brak ne mogu zaključiti među sobom svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka i maćeha i pastorak, bez obzira da li je prestao brak usljed čijeg su zaključenja došli u ovo srodstvo.
Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka srodnicima po tazbini iz stava 1. ovog člana.
Prije donošenja odluke, sud će pribaviti mišljenje organa starateljstva.
Maloljetstvo kao smetnja za zaključenje braka
Član 35
Brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života.
Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka.
Prijedlog za dozvolu za zaključenje braka iz stava 2. ovog člana može podnijeti sudu zainteresovano maloljetno lice.
Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje nadležnog organa starateljstva.
Zabrane zaključenje braka
Nepotpuno usvojenje kao razlog zabrane zaključenja braka
Član 36
Brak ne mogu zaključiti usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenja.
Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz stava 1. ovog člana, na njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a nepotpuno usvojenje prestaje.
Starateljstvo kao razlog zabrane zaključenja braka
Član 37
Brak ne mogu zaključiti štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva.
Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz prethodnog stava, na njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a starateljstvo prestaje.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Bračnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima za razvod braka i u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja bračne ili vanbračne zajednice.
Vodimo postupke utvrđivanja materinstva i očinstva, kao i postupke priznanja materinstva i očinstva.
Za potrebe svojih klijenata u postupku razvoda braka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema tužbe, prijedloge za sporazumni razvod braka, kao i kasnije zastupanje na ročištima.
.png)
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u rješavanju odnosa u vanbračnoj zajednici vodi postupke dokazivanja postojanja vanbračne zajednice i imovinskog doprinosa svakog partnera prilikom sticanja imovine u vanbračnoj zajednici. Kod podjele imovine Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima u kojima su predmet dokazivanje postojanja i visine udjela supružnika u zajedničkoj imovini. U slučajevima osporavanja očinstva Advokatska kancelarija Topić Banjaluka može biti od pomoći kod utvrđivanja očinstva.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža usluge kod utvrđivanja alimentacije za maloljetno dijete, suprugu ili druge srodnike. U slučajevima razvoda braka sa maloljetnom djecom dajemo savjete i zastupamo klijente jer se tada radi o davanju zajedničke djece na odgoj, brigu i staranje. Pomažemo u slučajevima lišavanja poslovne sposobnosti kod osoba koje više nisu sposobne da samostalno odlučuju o svojim pravima i obavezama, a sve da ne bi napravili štetu sami sebi ili članovima najbliže porodice.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
GLAVA III
Lična prava i dužnosti bračnih supružnika
Ravnopravnost u braku
Ravnopravnost u braku
Član 38
Bračni supružnici su ravnopravni u braku.
Bračni supružnici sporazumno odlučuju o podizanju zajedničke djece i o tome kako će urediti odnose i obavljati poslove koji se tiču bračne, odnosno porodične zajednice.
Lična prava i dužnosti bračnih drugova mogu se podijeliti na ona koja proizvode dejstvo imperativne prirode i dispozitivne prirode. Lična prava i dužnosti bračnih supružnika imperativne prirode su: zajednica života bračnih supružnika, ravnopravnost bračnih supružnika, obaveza uzajamnog pomaganja i poštovanja i sloboda izbora rada i zanimanja.
Obaveza vjernosti bračnih drugova nije izričito određena Porodičnim zakonom Republike Srpske, kao lična dužnost bračnog druga, ani kao apsolutni uzrok za razvod braka. Ako su zbog nepoštovanja dužnosti vjernosti, bračni odnosi trajno i teško poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv, bračni drug može tražiti razvod braka. Izostavljanje dužnosti vjernosti bračnog druga i krivice za razvod braka u Porodičnom zakonu Republike Srpske znači raskid sa klasičnim obrascima u ovoj oblasti.
To ne znači da bračni drugovi ne moraju biti više vjerni. Naprotiv, shodno načelu monogamije, vjernost bračnih drugova, iako nije izričito propisana, u skladu sa sadržinom bračnih odnosa, se podrazumijeva. Obaveza vjernosti ima u vidu, prvenstveno, polnu, seksualnu vjernost, koja se ispoljava u isključivoj obavezi međusobnih polnih odnosa bračnih drugova i obaveze bračnog druga da se suzdržava od polnih odnosa sa trećim licima, bez obzira da li se ispoljava kao prirodni oblik nevjerstva, polni odnos sa licem suprotnog pola ili neprirodni, lezbijska ljubav, homoseksualizam i dr.
Navedena lična prava i dužnosti bračni drugovi ne mogu mijenjati svojom voljom jer su uređena prinudnim propisima, ius cogens, i na taj način se štiti i javni poredak. Zaključenjem braka bračni drugovi su ovlašćeni da međusobno zahtijevaju izvršenje ličnih prava koja nastaju iz tako uređenih odnosa. Povredu tih prava i dužnosti sankcionisana je indirektn, pravom na podizanje tužbe za razvod braka ako su, usljed toga, bračni odnosi teško i trajno poremećeni.
Uzajamno poštovanje i pomaganje bračnih supružnika
Član 39
Bračni supružnici su dužni da se uzajamno poštuju i pomažu.
Brak se zaključuje u cilju mnogostruke zajednice života bračnih supružnika. Takva zajednica nužno podrazumijeva dužnost uzajamnog poštovanja i pomaganja muža i žene. to su značajne pretpostavke na kojima se zasniva brak, au funkciji su razvijanja pravilnih i skladnih odnosa bračnih drugova. Stoga je međusobno poštovanje i uzajamno pomaganje bračnih drugova jedno od osnovnih načela Porodičnog zakona Republike Srpske.
Pomaganje obuhvata pružanje raznih vidova pomoći bračnom drugu kome je pomoć potrebna. Dužnost pomaganja je lična i neimovinska i proističe iz osjećajne veze bračnih drugova. Stoga je ona neimovinskog, moralnog karaktera i obuhvata moralnu podršku koju bračni drugovi pružaju jedan drugom u teškim trenucima, zbog pretrpljenog bola, i drugim životnim iskušenjima, ali i vaspitnu, stručnu, profesionalnu i sličnu pomoć. U tom smislu dužnost pomaganja bračnom drugu postoji i pri vaspitanju i obrazovanju djece bračnog druga iz ranijeg braka, vanbračne ili usvojene.
Sloboda izbora rada i zanimanja bračnih supružnika
Član 40
Bračni supružnici su ravnopravni slobodno i nezavisno odlučuju o izboru rada i zanimanja.
Mjesto stanovanja i izbor prezimena bračnih supružnika
Mjesto stanovanja bračnih supružnika
Član 41
Bračni supružnici sporazumno određuju mjesto stanovanja.
Iz načela ravnopravnosti bračnih drugova proizilazi i njihovo pravo da sporazumno određuju mjesto stanovanja ali i dužnost bračnih drugova da zajednički stanuju. U zakonodavstvima u kojima žena ima potčinjen položaj ona nema prava na voljno određivanje svog domicila. Domicil bračnih drugova u našem pravunije određen zakonom. Bračni drugovi domicil određuju svojom voljom - sporazumno. Zajedničko stanovanje bračnih drugova je pravilo u bračnom životu. Na taj način se manifestuje zajednica života bračnih drugova koja je osnovna pretpostavka braka. Brak nije valjan ako nije zaključen u cilju zajednice života bračnih drugova.
Odvojeno stanovanje bračnih drugova, zbog zaposlenja jednog bračnog druga u jednom mjestu, odlaska na rad ili specijalizacija u stranoj zemlji ili na služenje vojnog roka i slično, može imati samo privremeni karakter i u ovim slučajevima se bračni drugovi unaprijed sporazumijevaju. Ako se na taj način i pored odvojenog stanovanja održavaju zajednički kontakti iz kojih se može izvesti zaključak da se i pored prostorne udaljenosti osjećaju kao bračni drugovi, takav sporazum je punovažan.
Mjesto stanovanja u užem smislu znači stanovanje u jednom određenom stanu, kući, a u širem, geografskom smislu ima u vidu određeni grad, selili naselje. Mjesto u kome su bračni drugovi nastanjeni s namjerom da u njemu stalno žive je prebivalište, a mjesto u kome privremeno borave je boravište.
Sporazum bračnih drugova može biti izričit, prećutan, bračni drugovi žive zajeno sa širom porodicom muža - njegovim roditeljima, braćama i sestrama i može se mijenjati zavisno od izmjene okolnosti. Kada jedan bračni drug neosnovano odbije da zasnuje bračnu zajednicu odnosno koji takvu zajednicu napusti izložen je posrednoj sankciji - razvodu braka. Suprug koga je drugi suprug napustio može tražiti razvod braka kada su zbog toga bračni odnosi teško i trajno poremećeni usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.
Ako se bračni drugovi ne mogu sporazumjeti o mjestu zajedničkog stanovanja to ne može biti razlog za intervenciju suda ili drugog organa i za donošenje odluke kojom bi bračne drugove prisilio na zajedničko življenje i na življenje u određenom mjestu. Nesporazum o mjestu zajedničkog stanovanja može samo imati za posljedicu nastanak uzroka za razvod braka.
Izbor prezimena bračnih supružnika
Član 42
Bračni supružnici mogu se sporazumjeti da im prezime bude prezime jednog od njih, a svako od njih može i zadržati svoje prezime.
Svaki bračni supružnik može svom prezimenu dodati prezime svog bračnog supružnika.
Svaki bračni supružnik može uzeti prezime svog bračnog supružnika i tom prezimenu dodati svoje prezime. Bračni supružnici su dužni da se prilikom zaključenja braka izjasne o svom prezimenu.
Izjave bračnih supružnika o njihovom prezimenu upisuju se u matičnu knjigu vjenčanih.
Ako bračni supružnici nemaju isto prezime, sporazumno će odrediti prezime zajedničkog djeteta, a ako se o tome ne sporazumiju, o prezimenu njihovog zajedničkog djeteta odlučuje organ starateljstva.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail: