Imovinsko pravni odnosi između bračnih supružnika - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Za treća lica je značajno da imovinski odnosi bračnih drugova budu uređeni tako da zaključivanjem pravnih poslova sa jednim od bračnih drugova njegova prava i interesi ne budu oštećeni. Imovinski odnosi moraju, osim toga, odražavati ostale bračne odnose, ravnopravnost bračnih drugova, međusobna prava i dužnosti izdržavanja, vaspitanje i obrazovanje članova porodice, a naročito djece, razvijanje svijesti da rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka na osnovu jednakih prava i odgovornosti.
Porodični zakon Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske broj 17/2023
GLAVA X
Imovinsko-pravni odnosi bračnih supružnika
Imovinski odnosi između bračnih supružnika
Zakonski bračni imovinski režim
Član 300
Imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička.
Brak je zakonom uređena zajednica života muškarca i žene. Ako nije zaključen u cilju zajednice života bračnih drugova brak nije valjan. Zajednica života bračnih drugova ne zasniva se na određeno vrijeme niti pod uslovom nego, naprotiv, da traje duže vrijeme. Stoga ona prestaje na zakonom propisan način. Brak je, međutim, i ekonomska zajednica bračnih drugova u kojoj se, po pravilu, kroz zajedničko domaćinstvo zadovoljavaju egzistencijalne potrebe bračnih drugova i ostalih članova porodice, sve dok brak ne prestane. Za zadovoljenje tih potreba neophodno je da jedan ili oba bračna druga imaju imovinu.
Imovina se u pravnoj literaturi definiše kao skup imovinskih građanskih prava koja pripadaju jednom licu. Imovinska građanska prava imaju za objekat stvari ili radnje, imovinska mada, koje se mogu izraziti u novcu kao posebnoj generičkoj vrsti stvari. Imovinsku masu čine stvari za odijevanje, ishranu ili novac neophodan za ishranu, namještaj, pokretne i nepokretne stvari, zgrae, zemljište itd, za obavljanja zanimanja, stanovanje i tome slično.
Za treća lica je značajno da imovinski odnosi bračnih drugova budu uređeni tako da zaključivanje pravnih poslova sa jednim od bračnih drugova njegova prava i interesi ne budu oštećeni. Imovinski odnosi moraju, osim toga, odražavati ostale bračne odnose, ravnopravnost bračnih drugova, međusobna prava i dužnosti izdržavanja, vaspitanja i obrazovanja članova porodice, a naročito djece, razvijanje svijesti da rad i rezultati rada imaju određuju materijalni i društveni položaj čovjeka na osnovu jednakih prava i odgovornosti.
Zbog toga su imovinski odnosi bračnih drugova i bračnih drugova i trećih lica regulisani prinudnim normama, tako da obuhvataju sticanje imovine, zaključenje pravnih poslova, upravljanje i raspolaganje imovinom. Imperativne norme određuju sadržinu ili okvire imovinskih odnosa bračnih drugova. Njihovu primjenu bračni drugovi ne mogu otkloniti. Imperativnim propisima regulisana je ne samo zajednička nego i posebna imovina. Stoga je opravdano istaknuti da se ni režim zajedničke imovine ne može proširiti na posebnu imovinu.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, dok svojom posebnom imovinom bračni drug upravlja i raspolaže samostalno, ukoliko se bračni drugovi nisu drugačije dogovorili.
Ovim članom je određeno da imovina bračnih drugova može biti posebna i zajednička. Neku treću vrstu imovine zakon ne predviđa. Cjelokupna imovina bračnih drugova može biti posebna i zajednička, a to znači da može u braku postojati samo zajednička imovina ili pored zajedničke i posebna imovina jednog ili oba bračna druga. Nije isključena mogućnost postojanja samo posebne imovine jednog ili oba bračna druga ali bi to moglo ukazivati na okolnost da brak nije zaključen u cilju zajedničkog života bračnih drugova ili da su bračni drugovi sporazumno podijelili zajedničku imovinu u toku braka.
Zajedničku i posebnu imovinu čine: stvarna prava (pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, pravo na patent, licencu, pravo službenosti, hipoteke, zaloge, itd.), obligaciona prava nastala zaključenjem ugovora, prouzrokovanjem štete ili na osnovu zakona. Jedan bračni drug može imati i posebnu i zajedničku imovinu.
Posebna imovina bračnih supružnika
Član 301
Imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
Imovina koju bračni supružnik nakon zaključenja braka stekne diobom zajedničke imovine, poklonom (uključujući miraz), nasljeđem, ili besteretnim pravnim poslom predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Prihodi od posebne imovine koji nisu rezultat rada bračnih supružnika, predstavljaju posebnu imovinu.
Svaki bračni supružnik samostalno upravlja i raspolaže svojom posebnom imovinom.
Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika sredstvima iz posebne imovine drugog bračnog supružnika, drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom doprinosu.
Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika radom drugog bračnog supružnika ili sredstvima iz zajedničke imovine, onda drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom udjelu u zajedničkoj imovini.
Porodični zakon propisuje režim i zajedničke i posebne imovine i ne isključuje situacije da bračni drugovi imaju samo zajedničku imovinu, samo posebnu imovinu ili istovremeno zajedničku i posebnu imovinu. Ako bračni drugovi u času zaključenja braka nisu imali posebnu imovinu, a nisu je stekli ni po nekom drugom zakonskom osnovu, na primjer nasljeđem, poklonom i slično, nego jedino radom tada se između bračnih drugova uspostavlja zajednička imovina.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Bračni drugovi mogu imati samo posebne imovine kada bračni drugovi nakon zaključenja braka ne vode zajedničko domaćinstvo, u toku braka prekinu zajednicu živora prije nego što su počeli sticati zajedničku imovinu, ako zajedničku imovinu sporazumno podijele. Posebnom imovinom bračni drugovi upravljaju i raspolažu samostalno te se ovi odnosi samo u određenim elementima razlikuju, od imovinskih odnosa trećih lica. Odnosi prema posebnoj imovini vezani su za porodične odnose pa je to razlog što je i posebna imovina regulisana imperativnim propisima. Bračni drugovi dužni su da se uzajamno pomažu, izdržavaju, da izdržavaju djecu, roditelje i druge srodnike. U nedostatku zajedničke imovine bračni drug je dužan da navedene izdatke podmiruje i iz svoje posebne imovine, tako da raspolaganje posebnom imovinom, za razliku od trećih lica nije u potpunosti slobodno.
Samostalno upravljanje posebnom imovinom znači da bračni drug radnje upravljanja vrši bez saglasnosti drugog bračnog druga illi trećeg lica. Upravljanje i posebnom imovinom može se povjeriti i bračnom drugu pod istim pretpostavkama kao i trećem licu, ali se treeće lice ne može sporazumjeti samo sa jednim bračnim drugom, bez pristanka drugog, da vrši upravljanje zajedničkom imovinom. Samostalno raspolaganje posebnom imovinom je mogućnost bračnog druga da, po pravilu, bez ograničenja i saglasnosti drugog bračnog druga ili trećeg lica sa bilo kojim licem, pa i sa bračnim drugom, zaključuje ugovore kojima otuđuje dio ili svu posebnu imovinu. Posebna imovina sastoji se od apsolutnih prava, prava svojine i drugih stvarnih prava i obligacionih prava. Sačinjava ju imovina koju bračni drug ima u času zaključenja braka.
Zajednička imovina bračnih supružnika
Član 302
Imovina koju bračni supružnici steknu radom tokom trajanja zajednice života predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
Prihodi od zajedničke imovine predstavljaju zajedničku imovinu.
Dobitak od igre na sreću je zajednička imovina.
Prihodi stečeni korišćenjem prava intelektualne svojine koji su nastali za vrijeme trajanja zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu, pa i u slučaju kada se ti prihodi ostvaruju nakon prestanka braka.
Prihodi od posebne imovine jednog bračnog supružnika ostvareni njegovim radom ili radom drugog bračnog supružnika za vrijeme trajanja zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu, s tim da onom bračnom supružniku čija je posebna imovina korišćena u ostvarivanju tih prihoda pripada pravo na naknadu za korišćenje njegove posebne imovine.
Imovina koju bračni supružnik stekne tokom bračne zajednice po nekom drugom zakonskom osnovu, različitom od onih koji su propisani odredbama ovog člana, njegova je posebna imovina.
Pojedini predmeti iz imovinske mase koji ulaze u posebnu imovinu ogu postati zajednička imovina. Uspostavljanje režima zajedničke imovine na posebnoj imovini nastaje kada se vrijednost predmeta iz posebne imovine znatno uveća ulaganjima iz sredstava zajedničke imovine ili radom drugog bračnog druga. U posebnu imovinu ubraja se i pravo stečeno po osnovu nasljeđivanja. Ako testator odredi da na primjer pravo svojine nasljeđuju oba bračna druga kao zajedničku svojinu u pravnoj literaturi se opravdano ističe da taj dio zaostavštine ulazi u posebne imovine bračnih drugova, a da na tom predmetu iz zaostavštine stiču susvojinu na jednake dijelove pošto se zajednička imovina stiče jedino radom tokom bračne zajednice. Shodno tome, stvari koje ženi njeni roditelji ili druga lica daju kao miraz ili im je ona odredila takvu prirodu ostaju njena posebna imovina.
Upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom
Član 303
Bračni supružnici zajednički posjeduju i koriste zajedničku imovinu.
Zajedničkom imovinom bračni supružnici upravljaju i raspolažu sporazumno.
Smatra se da poslove redovnog upravljanja jedan bračni supružnik uvijek preduzima uz saglasnost drugog bračnog supružnika.
Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni supružnik ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, osim u korist drugog bračnog supružnika, čime je izvršena dioba zajedničke imovine.
Na zajedničkoj imovini nisu unaprijed određeni udjeli bračnih drugova ali su odredivi. Prava bračnih drugova odnose se na sva stvarna i obligaciona prava tako da jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati zajedničkom imovinom niti je opteretiti pravnim poslovima. Pravnim poslom mortis causa, testamentom, međutim, bračni drug može raspolagati iako je njegov dio neopredijeljen, ali će se veličina njegovog dijela ustanoviti u vrijeme njegove smrti.
Akti posjedovanja, korišćenja i upravljanja zajedničkom imovinom su permanentni, a akti raspolaganja povremeni. Zbog pravnih posljedica koje nastaju raspolaganjem objektima iz zajedničke imovine, akti raspolaganja imaju veći značaj u pravu. Raspolaganje znači preduzimanje pravnih radnji kojima se otuđuju ili opterećuju objekti imovine kao na primjer prodaja, poklon, razmjena, zasnivanje hipoteke, zaloge, prava službenosti itd. Objektima iz zajedničke imovine jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati. Nemogućnost samostalnog raspolaganja svojim udjelom u zajedničkoj imovini od strane jednog bračnog druga proizilazi iz neopredijeljenosti udjela bračnih drugova u toj imovini.
Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Bračni drugovi se međusobno mogu sporazumjeti da raspolaganje cjelokupnom zajedničkom imovinom ili njenim dijelovima, vrši jedan od njih. Ugovor o raspolaganju zajedničkom imovinom može raskinuti svaki bračni drug u svako doba, osim u vrijeme u koje se raskidom očigledno nanosi šteta drugom bračnom drugu.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom
Član 304
Bračni supružnici mogu zaključiti ugovor na osnovu koga će jedan od njih upravljati i raspolagati, odnosno upravljati ili raspolagati cjelokupnom zajedničkom imovinom ili nekim njenim dijelovima.
Ugovor iz stava 1. ovog člana ovog člana može se odnositi na upravljanje i raspolaganje, odnosno na upravljanje ili na raspolaganje ili samo na pojedine poslove upravljanja i raspolaganja, odnosno upravljanja ili raspolaganja.
Svaki bračni supružnik može odustati od ugovora iz stava 1. ovog člana u bilo kojem trenutku, s tim da to ne utiče na punovažnost poslova za koje je bračni supružnik ovlašćen na upravljanje i raspolaganje, odnosno upravljanje ili raspolaganje ili samo neki od poslova upravljanja i raspolaganja, odnosno upravljanja ili raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim dijelom, koji je zaključio sa trećim licem.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
U slučaju nesporazuma bračnih supružnika u vezi sa upravljanjem zajedničkom imovinom, odlučiće sud u vanparničnom postupku na prijedlog jednog od bračnih supružnika.
Ako je poslije prestanka zajednice života u braku došlo do uvećanja vrijednosti zajedničke imovine, onaj bračni supružnik koji je tome doprinio, ima pravo na potraživanje u novcu, srazmjerno svom doprinosu.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Mogućnost jednostranog raskida ugovora o raspolaganju subjektima iz zajedničke imovine će biti iskorišćena na primjer kada je bračni drug, kome je povjereno pravo da u ime i za račun drugog bračnog druga vrši akte raspolaganja, nemaran ili namjerno oštećuje interese drugog bračnog druga ili su bračni odnosi teško i trajno poremećeni te bračni drug nema povjerenja u drugog bračnog druga. U pravnoj literaturi se opravdano smatra da je ništava odredba sporazuma kojom bi se jedan bračni drug odrekao ovlašćenja da učestvuje u raspolaganju zajedničkom imovinom ili da su jednom prenijeta ovlašćenja raspolaganja neopoziva. Sporazum bračnih drugova da raspolaganje zajedničkom imovinom vrši jedan od njih ima dejstvo samo među bračnim drugovima. Sporazum bračnih drugova kojim se jedan da jedan od njih ovlašćuje da raspolaže zajedničkom imovinom predstavlja ugovor o punomoćstvu.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge iz oblasti Bračnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima za razvod braka i u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja bračne ili vanbračne zajednice. Vodimo postupke utvrđivanja materinstva i očinstva, kao i postupke priznanja materinstva i očinstva.
Za potrebe svojih klijenata u postupku razvoda braka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema tužbe, prijedloge za sporazumni razvod braka, kao i kasnije zastupanje na ročištima.
.png)
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u rješavanju odnosa u vanbračnoj zajednici vodi postupke dokazivanja postojanja vanbračne zajednice i imovinskog doprinosa svakog partnera prilikom sticanja imovine u vanbračnoj zajednici. Kod podjele imovine Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima u kojima su predmet dokazivanje postojanja i visine udjela supružnika u zajedničkoj imovini. U slučajevima osporavanja očinstva Advokatska kancelarija Topić Banjaluka može biti od pomoći kod utvrđivanja očinstva.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža usluge kod utvrđivanja alimentacije za maloljetno dijete, suprugu ili druge srodnike. U slučajevima razvoda braka sa maloljetnom djecom dajemo savjete i zastupamo klijente jer se tada radi o davanju zajedničke djece na odgoj, brigu i staranje. Pomažemo u slučajevima lišavanja poslovne sposobnosti kod osoba koje više nisu sposobne da samostalno odlučuju o svojim pravima i obavezama, a sve da ne bi napravili štetu sami sebi ili članovima najbliže porodice.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Raspolaganje nepokretnošću u zajedničkoj svojini
Član 305
Jedan bračni supružnik koji je u javne evidencije o nepokretnostima i pravima na njima upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je u zajedničkoj svojini, može raspolagati tom nepokretnošću samo uz saglasnost drugog bračnog supružnika.
U slučaju raspolaganja nepokretnošću u zajedničkoj svojini bez saglasnosti drugog bračnog supružnika, pravni posao će biti ništav, osim u slučaju kada je sticalac prava postupao u dobroj vjeri.
U slučaju iz stava 2. ovog člana, bračni supružnik bez čije saglasnosti je raspolagano zajedničkom nepokretnošću ima pravo da zahtijeva od drugog bračnog supružnika naknadu tržišne ili one vrijednosti po kojoj je nepokretnost otuđena, po svom izboru (izboru bračnog supružnika bez čije saglasnosti je raspolagano).
Dioba zajedničke imovine
Član 306
Diobom zajedničke imovine, u smislu ovog zakona, smatra se utvrđivanje udjela svakog bračnog supružnika u zajedničkoj imovini.
Dioba zajedničke imovine može se vršiti za vrijeme trajanja braka i poslije njegovog prestanka.
Sporazumna dioba zajedničke imovine
Član 307
Bračni supružnici mogu zaključiti sporazum o diobi zajedničke imovine (sporazumna dioba).
Bračni supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti na sljedeće načine:
1) da odrede dijelove u cjelokupnoj zajedničkoj imovini ili na jednom dijelu zajedničke imovine ili na pojedinoj stvari ili pravu iz zajedničke imovine,
2) da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz zajedničke imovine,
3) da se u korist jednog ili oba bračna supružnika konstituiše pravo etažne svojine na posebnom dijelu nepokretnosti,
4) da izvrše uređivanje sukorisničkih odnosa određujući obim prava svakog od bračnih supružnika,
5) da jedan bračni supružnik isplati drugom bračnom supružniku novčanu protivvrijednost njegovog udjela u zajedničkoj imovini,
6) da se izvrši prodaja cjelokupne zajedničke imovine i nakon toga obavi raspodjela ostvarene vrijednosti srazmjerno dogovorenim udjelima u zajedničkoj imovini,
7) kombinacijom navedenih načina sporazumne diobe.
Sporazum o diobi zajedničke imovine mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave.
Zajednička imovina bračnih drugova prestaje prestankom braka. Brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništavanjem braka i razvodom braka, trajnim prestankom bračne zajednice između supružnika i u slučaju kada je jednom bračnom drugu potpuno oduzeta poslovna sposobnost, a ne postoji mogućnost njenog vraćanja. Imovina i dalje postoji do diobe, ali gubi karakter zajedničke imovine i ne postoji više zajedničko sticanje, uvećanje te imovine radom bračnih drugova u toku trajanja bračne zajednice.
Diobom imovine nastupaju posljedice prestanka bračne zajednice. Imovinska masa koja se javlja prestankom zajedničke imovine supružnika ne potpada ni pod jedan imovinski bračni režim. Na nju se više ne primjenjuju pravna pravila režima zajedničke imovine, a ne mogu se primjenjivati ni pravna pravila režima odvojene imovine. Talva imovina predstavlja jedno vanredno stanje iz koga je jedini izlaz u likvidaciji imovinske mase diobom. Ovaj član se ograničava na sporazumnu podjelu zajedničke imovine samo za vrijeme trajanja bračne zajednice. Diobu imovine koja je prestankom braka izgubila svojstvo zajedničke, mogu sporazumno izvršiti raniji bračni drugovi, ne mogu punovažno prenositi na treća licašto ih može opredijeliti da svojim sporazumom izvrše konačnu likvidaciju međusobnih imovinskih odnosa i nakon prestanka bračne zajednice.
Sporazumnom diobom zajedničke imovine u toku trajanja braka ne likvidiraju se u potpunosti imovinski odnosi bračnih drugova i ne zadire u imperativnim propisima određeni režim ove imovine. Dijeliti se može samo zajednička imovina koju su bračni drugovi stekli do trenutka diobe. Stvarna i obligaciona prava koja bračni drugovi budu ubuduće sticali radom u toku trajanja bračne zajednice činiće i dalje njihovu zajedničku imovinu. U pogledu buduće stečene zajedničke imovine bračni drugovi ne mogu odrediti drugačiji režim prije nego što su je stekli. Takav stav je potrebno ipak elastičnije tumačiti tako da bračni drugovi na primjer prilikom kupovine određenih stvari mogu već tada sporazumno odrediti svoje udjele u tako stečenoj stvari.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Režim zajedničke imovine, određen imperativnim propisima je obavezan u vrijeme sticanja te imovine, ali nakon sticanja imovine mogu je bračni drugovi sporazumno podijeliti. Razlog za diobu može biti postojanje obaveze jednog bračnog druga koju je imao prije stupanja u brak, a ne može ju namiriti iz svoje posebne imovine ili zbog nesaglasnosti u raspolaganju, upravljanju i korišćenju zajedničkom imovinom. Sporazumnom diobom zajednička imovina ulazi u sastav posebnih imovina bračnih drugova.
Porodični zakon se ne izjašnjava da li je za punovažnost sporazuma o diobi zajedničke imovine bračnih supružnika neophodna forma. Sporazum o diobi ima opšte karakteristike ugovora sa nužnim ograničenjima koja proizilaze iz prinudnog režima zajedničke imovine i drugih prinudnih propisa. Tako, sporazum o diobi može biti sklopljen pod raskidnim uslovom, bračni drugovi mogu odrediti ko će od njih zadržati stanarsko pravo, ali ne i da jedan bračni drug stiče stanarsko pravo na ime udjela u zajedničkoj imovini. Od sporazuma o diobi jedan bračni drug može jednostrano odustati ako ne postoje opšte pretpostavke.
Pravo na sudsku diobu zajedničke imovine
Član 308
Pravo na diobu zajedničke imovine imaju: bračni supružnici, nasljednici umrlog bračnog supružnika i povjerioci onog bračnog supružnika iz čije se posebne imovine nisu mogla namiriti njihova potraživanja.
Pravo na diobu zajedničke imovine ne zastarijeva, što ne utiče na primjenu pravila o održaju i o zastarjelosti potraživanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Sudska dioba zajedničke imovine
Član 309
Ako se bračni supružnici ne sporazumiju o diobi zajedničke imovine, svakome od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine.
Svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od polovine zajedničke imovine koja mu pripada i taj bračni supružnik u sudskom postupku dokazuje da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
U slučajevima iz stava 2. ovog člana, sud određuje veličinu udjela bračnog supružnika prema njegovom doprinosu u sticanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o ličnom dohotku i zaradi svakog bračnog supružnika, već i o pomoći jednog bračnog supružnika drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi u vezi sa vaspitanjem i podizanjem djece, kao i o svakom drugom vidu rada, doprinosa i saradnje, sticanju, upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Veći udio jednog bračnog supružnika u sticanju pojedinog prava iz zajedničke imovine može se utvrditisamo ako je to pravo ekonomski samostalno u odnosu na ostala prava iz zajedničke imovine, a bračni supružnik je u sticanju tog prava učestvovao i prihodima od svoje posebne imovine, što mora dokazati bračni supružnik koji to zahtijeva.
Bračni supružnik čiji je udio u sticanju zajedničke imovine znatno manji od udjela drugog bračnog supružnika, ili kada to opravdavaju posebne okolnosti, može tužbom zahtijevati diobu zajedničke imovine tako da sud obaveže drugog bračnog supružnika da mu naknadi protivvrijednost njegovog udjela u novcu, srazmjerno vrijednosti zajedničke imovine na dan donošenja presude.
Privilegovane stvari
Član 310
Iz zajedničke imovine izdvojiće se i predati bračnom supružniku, pored njegovog dijela, i one stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi, ako njihova vrijednost nije nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost zajedničke imovine i vrijednost stvari za ličnu upotrebu drugog bračnog supružnika.
Ako je vrijednost stvari iz stava 1. ovog člana nesrazmjerno velika, one pripadaju u isključivu svojinu bračnom supružniku čijoj ličnoj upotrebi služe, sa uračunavanjem u njegov dio.
Prilikom diobe zajedničke imovine, na zahtjev bračnog supružnika, u njegov će se dio prvenstveno unijeti oni predmeti iz zajedničke imovine koji služe za obavljanje njegovog zanimanja.
Ako je vrijednost stvari iz stava 3. ovog člana nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost cjelokupne zajedničke imovine, izvršiće se dioba i tih stvari, osim ako bračni supružnik koji bi te stvari trebalo da dobije ne naknadi drugom bračnom supružniku odgovarajuću vrijednost ili ne ustupi drugom bračnom supružniku, po njegovom pristanku, druge stvari. Predmeti domaćinstva na kojima jedan bračni supružnik nakon prestanka zajednice života u braku ima državinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isključivu svojinu sa uračunavanjem u njegov dio, ukoliko ih on zahtijeva.
Stvari namijenjene djetetu
Član 311
(1)Stvari koje služe samo djetetu ili su namijenjene samo njegovoj neposrednoj upotrebi čine zajedničku svojinu bračnih supružnika (i nakon prestanka bračne zajednice ili razvoda braka) i dodjeljuju se bračnom supružniku koji samostalno vrši roditeljsko pravo, odnosno bračnom supružniku sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava.
(2) Raspolaganje stvarima iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom.
Stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihovoj neposrednoj upotrebi su, po pravilu, pokretne stvari, dječiji namještaj, dječija kolica, odjeća, obuća, hrana, dječije igračke, školski pribor, knjige i drugi predmeti za njihovu zaštitu, obrazovanje i vaspitanje, stečene radom bračnih drugova u toku trajanja bračne zajednice. Prilikom diobe zajednički stečene imovine bračnom drugu kojem se povjeravaju zajednička djeca na zaštitu i vaspitanje, daju se navedene stvari pored njegovog dijela. Stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihvoj neposrednoj upotrebi, iako potiču iz zajedničke imovine, postaju posebna imovina bračnog druga kome su djeca povjerena na zaštitu i vaspitanje i ne uračunavaju se u njegov dio iz zajedničke imovine.
Dugovi po osnovu zajedničkog sticanja
Član 312
Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom supružniku uračunati u njegov dio srazmjerna vrijednost onog što se duguje po osnovu zajedničkog sticanja u bračnoj zajednici.
Kao dugovanja u smislu stava 1. ovog člana uračunaće se i potraživanja trećih lica koja su nastala radi povećanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, a ta potraživanja terete samo jednog bračnog supružnika.
Pravo preče kupovine
Član 313
Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari iz zajedničke imovine radi namirenja udjela jednog bračnog supružnika, taj bračni supružnik ima pravo preče kupovine tih stvari.
Bračni ugovor
Pojam i sposobnost za zaključenje bračnog ugovora
Član 314
Bračni ugovor je ugovor kojim budući bračni supružnici (lica koja su namjeru za zaključenje braka prijavila nadležnom organu) i bračni supružnici mogu urediti svoje imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini.
Bračni ugovor može zaključiti i budući bračni supružnik koji je maloljetan, ako je dobio dozvolu suda da zaključi brak prije punoljetstva.
Ako je bračnom supružniku potpuno ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost, bračni ugovor u njegovo ime može zaključiti njegov staratelj uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Forma bračnog ugovora
Član 315
Bračni ugovor zaključuje se u formi notarski obrađene isprave i činjenica zaključenja bračnog ugovora upisuje se u javnu evidenciju nepokretnosti i prava na njima u vezi sa onim nepokretnostima koje su upisane kao svojina jednog ili oba bračna supružnika.
Notar je obavezan da prilikom notarske obrade bračnog ugovora pouči stranke o pravnim posljedicama bračnog ugovora, posebno o sadržaju i pravnim dejstvima odredaba bračnog ugovora definisanih u skladu sa odredbama čl. 327. do 336. ovog zakona.
Centralni registar bračnih ugovora
Član 316
Bračni ugovor se u elektronskoj formi pohranjuje u Centralni registar bračnih ugovora koji vodi Notarska komora Republike Srpske.
Uspostavljanje i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana detaljnije se propisuje Pravilnikom o Centralnom registru bračnih ugovora, koji donosi ministar.
Notar pred kojim je zaključen ugovor iz stava 1. ovog člana dužan je da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona dostavi bračni ugovor u Centralni registar bračnih ugovora.
Zabrana ugovaranja prava strane države
Član 317
Bračni supružnici ne mogu ugovarati primjenu prava strane države na svoje imovinsko-pravne odnose.
Predmet bračnog ugovora
Član 318
Bračni supružnici mogu bračnim ugovorom urediti međusobne imovinsko-pravne odnose u skladu sa odredbama čl. 329. do 336. ovog zakona.
Ugovaranje posebne imovine bračnih supružnika
Član 319
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu isključiti zakonski imovinski režim zajedničke imovine i predvidjeti da sve što jedan bračni supružnik stekne tokom braka predstavlja njegovu posebnu imovinu, bez obzira na način sticanja
Ugovaranje zajedničke imovine
Član 320
Bračnim ugovorom može biti ugovoreno spajanje cjelokupne ili dijela posebne imovine bračnih supružnika sa njihovom zajedničkom imovinom stečenom tokom bračne zajednice.
Dioba imovine iz stava 1. ovog člana izvršiće se u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na zajedničku imovinu bračnih supružnika, osim ako se bračni supružnici u bračnom ugovoru ne sporazumiju drugačije.
Ugovaranje udjela u zajedničkoj imovini
Član 321
Bračnim ugovorom mogu biti određeni udjeli bračnih supružnika u zajedničkoj imovini.
Određivanjem udjela u zajedničkoj imovini, izvršena je njena dioba.
Ugovaranje prava izbora kod diobe zajedničke imovine
Član 322
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu predvidjeti da jedan od njih ili oba imaju pravo izbora predmeta iz zajedničke imovine koji će mu pripasti u slučaju diobe zajedničke imovine sa uračunavanjem u njegov udio.
Ugovaranje ulaganja u posebnu imovinu jednog bračnog supružnika
Član 323
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog bračnog supružnika ili sredstava iz zajedničke imovine u posebnu imovinu drugog bračnog supružnika drugačije nego što je predviđeno odredbama ovog zakona.
Ugovaranje ulaganja u zajedničku imovinu
Član 324
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog od bračnih supružnika ili oba bračna supružnika u zajedničku imovinu drugačije nego što je predviđeno odredbama ovog zakona.
Ugovaranje upravljanja i raspolaganja zajedničkom imovinom
Član 325
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti način upravljanja ili raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim dijelom
Nevažeće odredbe bračnog ugovora
Član 326
Nevažeće su odredbe bračnog ugovora:
1) kojima se uređuju lični odnosi bračnih supružnika,
2) kojima se bračni supružnici odriču prava na supružansko izdržavanje ili izdržavanje djece,
3) kojima bračni supružnici uređuju prava i obaveze na supružansko izdržavanje ili izdržavanje djece suprotno odredbama ovog zakona,
4) kojima se bračni supružnici sporazumijevaju o odgovornosti za dugove prema trećim licima suprotno odredbama ovog zakona,
5) kojima se predviđa raspolaganje porodičnim domom suprotno odredbama ovog zakona.
Bračni ugovor zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona
Član 327
Bračni ugovor koji je zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona i koji ispunjava uslove za punovažnost u skladu sa odredbama zakona koji je važio u vrijeme njegovog zaključenja je punovažan.
Notari pred kojima su zaključeni bračni ugovori prije stupanja na snagu ovog zakona, dužni su dostaviti te ugovore u elektronskom obliku radi njihovog pohranjivanja u Centralni registar bračnih ugovora.
Odgovornost bračnih supružnika za dugove prema trećim licima
Individualna odgovornost bračnih supružnika
Član 328
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brak, ne odgovara drugi bračni supružnik.
Za obaveze iz stava 1. ovog člana bračni supružnik odgovara svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedničkoj imovini.
Tužbu za utvrđenje dijela bračnog supružnika u zajedničkoj imovini može podići i povjerilac bračnog supružnika.
Zajednička odgovornost
Član 329
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna supružnika, odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
Pravo regresa
Član 330
Ako je radi namirenja zajedničkih obaveza iz dijela jednog od bračnih supružnika u zajedničkoj imovini ili iz njegove posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni supružnik ima prema drugom bračnom supružniku pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela, odnosno iz njegove posebne imovine.
Vraćanje poklona bračnih supružnika
Vraćanje poklona bračnih supružnika
Član 331
U slučaju razvoda ili poništenja braka, uobičajeni pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom prije zaključenja braka ili u toku braka, ne vraćaju se.
Pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom tokom braka, a koji su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju se poklonodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka.
Poklon iz stava 2. ovog člana nije dužan da vrati bračni supružnik ako bi to značilo očitu nepravdu za njega ili ako bi ga to dovelo u teške materijalne prilike.
Vrijednost otuđenih ili uništenih poklona
Član 332
Umjesto poklona koji su otuđeni, vraćaju se novčane vrijednosti ili za njih primljene stvari.
Vrijednost u novcu utvrđuje se, prema izboru poklonodavca, u visini za koju je otuđena poklonjena stvar ili u vrijednosti koju je imala poklonjena stvar u vrijeme otuđenja.
Ako je poklonjena stvar otuđena ili uništena u zloj namjeri, poklonoprimac je dužan da poklonodavcu naknadi vrijednost stvari po tržišnoj cijeni u vrijeme kada je stvar trebalo vratiti.
Odredbe člana 341. ovog zakona, kao i st. 1. do 3. ovog člana, primjenjuju se i u slučaju utvrđenja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka.
Imovinsko-pravni odnosi vanbračnih partnera
Zajednička imovina vanbračnih partnera
Član 333
Imovina stečena radom vanbračnih partnera u toku zajednice života kao i zajednička imovina stečena na način propisan članom 312. ovog zakona smatra se njihovom zajedničkom imovinom.
Na imovinsko-pravne odnose između vanbračnih partnera povodom imovine iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona o zajedničkoj imovini bračnih supružnika (sticanje, upravljanje i raspolaganje, dioba).
Odredbe o vraćanju poklona između bračnih supružnika iz člana 341. i člana 342 st. 1. do 3. ovog zakona primjenjuju se i na vraćanje poklona između vanbračnih partnera.
Imovinsko-pravni odnosi roditelja i djece
Imovina maloljetnika
Član 334
(1) Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju steknu radom, ili je dobiju nasljedstvom, poklonom ili po nekom drugom zakonskom osnovu.
(2) Dijete samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju je steklo svojim radom.
(3) Imovinom djeteta, osim one koju je maloljetnik stekao svojim radom, do njegove punoljetnosti, u njegovom interesu, upravljaju roditelji maloljetnika, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
Korišćenje prihoda i raspolaganje imovinom maloljetnika
Član 335
(1) Prihode iz imovine maloljetnog djeteta roditelji prvenstveno mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje, samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su dužna da izdržavaju dijete.
(2) Roditelji mogu prihode iz stava 1. ovog člana koristiti i za izdržavanje članova porodice, u skladu sa članom 267. ovog zakona.
(3) Nepokretnosti, novčana sredstva, prava veće vrijednosti i vrednije stvari iz imovine maloljetnika (glavnica imovine) mogu se otuđiti ili opteretiti samo radi izdržavanja ili liječenja maloljetnog djeteta i samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su dužna da izdržavaju dijete.
(4) Glavnicom imovine maloljetnog djeteta roditelji mogu raspolagati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva u formi rješenja donesenog u upravnom postupku
Forma pravnih poslova između članova porodice
Član 336
(1) Pravni poslovi o regulisanju imovinsko-pravnih odnosa između bračnih supružnika, kao i između lica koja žive u vanbračnoj zajednici i pravni poslovi o raspolaganju imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica moraju biti notarski obrađeni.
(2) Pravni poslovi koji su zaključeni suprotno stavu 1. ovog člana su ništavi.
Primjena stvarnopravnih i obligacionih propisa
Član 337
Na imovinsko-pravne odnose bračnih supružnika, vanbračnih partnera, djeteta i roditelja koji nisu drugačije uređeni ovim zakonom, supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o stvarnim pravima i odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Porodični dom
Pojam, upravljanje i raspolaganje porodičnim domom
Član 338
(1) Porodični dom je nepokretnost (kuća, stan ili druga stambena jedinica) u kojoj stanuju roditelji i njihova maloljetna ili usvojena djeca.
(2) Bračni supružnik ne može za vrijeme trajanja braka otuđiti ili opteretiti porodični dom koji predstavlja zajedničku imovinu, bez saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi notarski obrađene isprave.
(3) Pravni posao zaključen suprotno stavu 2. ovog člana je ništav, bez obzira na postupanje trećeg lica u dobroj vjeri.
Pravo stanovanja u porodičnom domu
Član 339
(1) U slučaju odvojenog života roditelja tokom braka, odnosno u slučaju prestanka zajednice života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu pravo lične službenosti stanovanja u porodičnom domu, koji predstavlja zajedničku svojinu (prije diobe zajedničke imovine), odnosno koji je u suvlasništvu roditelja (nakon diobe zajedničke imovine), ukoliko taj roditelj i dijete nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na nekom drugom odgovarajućem stanu.
(2) Dijete i roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava imaju pravo lične službenosti stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj, ako nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na nekom drugom odgovarajućem stanu.
(3) Pravo lične službenostistanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana traje do punoljetstva najmlađeg zajedničkog ili usvojenog deteta.
(4) Kada odlučuje o pravu stanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana, sud će odrediti roditelju koji sa djetetom ostaje stanovati u porodičnom domu obavezu plaćanja režijskih troškova porodičnog doma, odnosno sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji sa djetetom ostaje stanovati u porodičnom domu i obavezu plaćanja paušalnog iznosa zakupnine drugom roditelju.
(5) Sud je dužan da odluku o ustanovljavanju lične službenosti na nepokretnosti koja predstavlja porodični dom dostavi nadležnom organu radi upisa u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
(6) Nemaju pravo stanovanja dijete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo, ako bi prihvatanje njihovog zahtjeva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja.
Zakup porodičnog doma
Član 340
(1) Ako je jedan bračni supružnik zakupac nepokretnosti koja je porodični dom, on ne može otkazati ugovor o zakupu stana bez pismene saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi notarski obrađene isprave.
(2) Kada je porodični dom predmet zakupa, u slučaju odvojenog života roditelja tokom braka, odnosno u slučaju prestanka zajednice života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu poziciju zakupca.
Sudska odluka kao zamjena za saglasnost bračnog supružnika
Član 341
(1) Ako jedan bračni supružnik bez opravdanog razloga odbije dati drugom bračnom supružniku saglasnost iz člana 338. stav 2. i člana 340. stav 1. ovog zakona, sud može na prijedlog bračnog supružnika u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje zamjenjuje saglasnost drugog bračnog supružnika.
(2) Sud je pritom dužan voditi računa o stambenim potrebama oba roditelja i djece koja sa njima stanuju, o imovinskim prilikama oba roditelja, te o drugim okolnostima slučaja.