Razvod braka - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Razvod braka je pravni prestanak punovažno zaključenog braka za vrijeme života bračnih drugova, na zahtjev oba ili jednog od njih, zbog zakonom određenih pravno relevantnih činjenica, uzroka, nastalih nakon zaključenja braka, odlukom nadležnog državnog organa, suda, poslije sprovedenog zakonom određenog postupka.
Porodični zakon Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske broj: 17/2023
Glava IV
Prestanak braka
Razvod braka - Republika Srpska
Brakorazvodni uzroci
Član 52
Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.
Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako je njegov bračni supružnik nestao i o njemu nema nikakvih vijesti u periodu od dvije godine.
Razvod braka je pravni prestanak punovažno zaključenog braka za vrijeme života bračnih drugova, na zahtjev oba ili jednog od njih, zbog zakonom određenih pravno relevantnih činjenica (uzroka), nastalih nakon zaključenja braka, odlukom nadležnog državnog organa (suda) poslije sprovedenog zakonom određenog postupka.
Shodno navedenoj definiciji razvod braka karakterišu sljedeća suštinska obilježja: razvod braka je pravni prestanak punovažnog braka, brak se može razvesti za vrijeme života bračnih drugova, brak se može razvesti samo po tužbi jednog ili oba bračna druga, brak se razvodi iz uzroka koje zakon unaprijed određuje, uzroci za razvod braka su činjenice koje nastaju nakon zaključenja braka, odluku o razvodu donosi nadležni državni organ (sud).
Razvod braka je pravni prestanak punovažnog braka. Smrt je jedini prirodni način prestanka braka. Suprotno tome, razvod braka je pozitivnim pravnim normama predviđeni način prestanka braka kada se za to steknu pravom određene pretpostavke. Samo se punovažan brak može razvesti. Ako istovremeno postoji razlog za poništenje braka, odnosno ako je on nepostojeći, brak se tada oglašava ništavim odnosno nepostojećim. To se može učiniti i nakon prirodnog i pravnog prestanka braka, na primjer razvodom, jer su težom sankcijom pogođeni ništavi i nepostojeći brakovi i izazivaju jača pravna dejstva, te čine bespredmetnim uzrok za razvod braka. Jedan uzrok ne može prestati istovremeno po dva osnova. Oglašavanje braka ništavim ili nepostojećim, po pravilu djeluje retroaktivno zbog čega se i razvedeni brak može poništiti.
Brak se može razvesti za vrijeme života bračnih drugova. Brak prirodno prestaje smrću bračnog druga. Ako je jedan od bračnih drugova, ili oba, na primjer komorijenti, umro brak se ne može razvoditi. U vrijeme podnošenja tužbe za razvod braka i u vrijeme nastupanja pravosnažnosti presude kojom se izriče razvod braka, potrebno je da su u životu oba bračna druga. Ukoliko bračni drug umre poslije izrečene presude o razvodu braka, prije nego što je postala pravosnažna, takva presuda, po stavu sudske prakse, gubi pravno svojstvo.
U tom smislu je izraženo da pravo na tužbu ne prelazi na nasljednike. Izuzetak je predviđen u slučaju da je bračni drug podnio tužbu. Tako, nasljednici mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za razvod braka istican do časa smrti tužioca. Izuzetak ima za cilj poštovanje volje umrlog bračnog druga, jer je podnošenjem tužbe za razvod braka htio spriječiti nastupanje određenih prava u korist bračnog druga.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Ako se utvrdi da je tužba za razvod braka koju je podnio umrli bračni drug osnovana, brak ne prestaje razvodom, pošto je smrću tog bračnog druga brak već prestao, ali nastupaju posljedice prestanka braka razvodom. Prestanak braka smrću izaziva povoljnje posljedice za preživjelog bračnog druga nego razvod braka. Preživjeli bračni drug stiče nasljedna prava na zaostavštini umrlog bračnog druga. Međutim, ukoliko nasljednici bračnog druga koji je podnio tužbu, nastave započeti postupak, pa se dokaže da je tužba bila osnovana, preživjeli bračni drug, čiji je brak prestao smrću drugog bračnog druga, gubi nasljedna prava na zaostavštini. Time gubi i druga prava, na primjer pravo na porodičnu penziju.
Brak se može razvesti samo po tužbi jednog ili oba bračna druga. Pravilo je da se brak može oglasiti nepostojećim odnosno ništavim po prijedlogu organa starateljstva, javnog tužioca ili trećeg lica. Nasuprot tome brak se ne može razvesti po tužbi ovih lica. Dužina trajanja braka isključivo zavisi od volje bračnih drugova, izuzev nastupanja činjenice smrti. Tužba za razvod braka je strogo lične prirode i toga prava bračni drugovi se ne mogu odreći. Zakonsko zastupanje je isključeno u podnošenju tužbe za razvod braka. Izuzetak postoji u slučaju duševne bolesti bračnod druga kada tužbu podnosi staralac za taj slučaj, koga odredi organ starateljstva.
Brak se razvodi iz uzroka koje zakon unaprijed određuje. Uzroke za razvod braka bračni drugovi ne mogu sami birati. Odredbe zakona kojima se propisuju uzroci za razvod braka su imperativne prirode i ne mogu biti otklonjeni voljom bračnih drugova. Bračni drugovi samo mogu isticati, u svom zahtjevu, jedan ili, eventualno, više uzroka za razvod braka koji su unaprijed predviđeni zakonom, a ne neke druge.
U tom smislu dopušteni način razvoda braka je i razvod braka na osnovu sporazuma bračnih drugova. Iako bračni drugovi o zaključenju braka odlučuju svojom voljom, uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavki, takva volja, po pravilu, nije dovoljna za razvod braka. Pored ove volje potrebno je da postoji i objektivna pretpostavka za prestanak braka razvodom.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Teška i trajna poremećenost bračnih odnosa. Bilo kakva poremećenost bračnih odnosa ne može prouzrokovati nepodnošljivost zajedničkog života. Bračni odnosi moraju biti teško i trajno poremećeni da bi predstavljali uzrok za razvod braka. Teško poremećeni su oni bračni odnosi koji zadiru u suštinu bračnih odnosa pa se bračni drugovi uzajamno ne poštuju i ne pomažu, ne mogu se sporazumjeti o podizanju zajedničke djece i obavljanju poslova koji se tiču odnosa u porodičnoj zajednici, u pravom smislu više ne postoji zajednica života jer svaki bračni drug ostvaruje samo svoje interese, ne vode normalan porodični život, ne održavaju polne odnose i slično.
Poremećenost je relevantna samo ako je trajna. Poremećenost bračnih odnosa koja nije trajna nego prolazna i ne predstavlja poremećenost koja može dovesti do razvoda braka pa makar prolazni poremećaj i bio težak. Trajna poremećenost karakteriše se relativno dužim vremenskim trajanjem tako da poremećenost bračnih odnosa postaje uobičajena i svakodnevna pojava u životu bračnih drugova.
Da bi poremećenost mogla dovesti do razvoda braka mora biti i teška i trajna. Zakon nije naveo uzroke zbog kojih bračni odnosi mogu postati teško i trajno poremećeni. Svaka činjenica, a prvenstveno nesaglasnost naravi, neuklonjivo neprijateljstvo, preljuba, teške uvrede, nečastan život, duševna bolest i tome slično, mogu teško i trajno poremetiti bračne odnose.
Teška i trajna poremećenost bračnih odnosa su uzrok za razvod braka samo ako uzrokuju nepodnošljivost zajedničkog života. Nepodnošljivost zajedničkog života je subjektivan element. On predstavlja osjećaj na strani jednog ili oba bračna drug, koji se ispoljava u negodovanju, odsustvu ljubavi koja prerasta u mržnju prema drugom bračnom drugu, netolerantnosti i slično. Između bračnih drugova ne samo da ne postoji više privlačnost, nego prisustvo jednog bračnog druga kod drugoga ili oba izaziva prigovore, gnjev, svadljivost, nezadovoljstvo i slično. Po pravilu bračni drugovi prekidaju seksualne odnose ili zajednicu života itd.
Dovoljno je da nepodnošljivost postoji na strani samo jednog bračnog druga. To proizilazi iz upotrebe jednine u ovom članu - bračni supružnik. Teška i trajna poremećenost i nepodnošljivost zajedničkog života moraju postojati istovremeno. Obje ove pretpostavke, objektivna i subjektivna, su u tijesnoj vezi i one moraju obilježavati uzrok za razvod braka. U svakom konkretnom slučaju sud mora, na nesumnjiv način, utvrditi tešku i trajnu poremećenost bračnih odnosa, koji su prouzrokovali nepodnošljiv zajednički život.
Brak se zaključuje u cilju zajednice života bračnih drugova. Ako nije zaključen u tom cilju brak nije valjan. Kada je bračna zajednica prestala zato što je jedan bračni drug nestao prestaje se ostvarivati i svrha braka koji više nije opravdan ni za bračne drugove, a ni za društvo. Stoga je nestalost apsolutni brakorazvodni uzrok za razvod braka. Teška i trajna poremećenost bračnih odnosa usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv se, kod nestalosti, ne utvrđuje.
Nestanak bračnog druga je prestanak zajednice života bračnih drugova radnjom jednog bračnog druga. Ona se može ispoljiti u odlasku od drugog bračnog druga u udaljeni dio grada, ali najčešće u drugo mjesto, stranu zemlju, tj. u promjeni boravišta odnosno prebivališta. Prebivalište je mjesto u kome se građanin nastani s namjerom da u njemu stalno živi, a boravište je mjesto u kome građanin privremeno boravi.
Pored fizičke promjene prebivališta, odnosno boravišta neophodno je, da bi se bračni drug smatrao nestalim, da se o takvom njegovom prebivalištu, odnosno boravištu, o životu i smrti ništa ne zna odnosno da o njemu nema nikakvih vijesti. Izraz nikakvih vijesti ne znači da nema lažnih a ni istinitih vijesti o nestalom bračnom drugu. Odlučno je da nema uvjerljivih i konkretnih vijesti o prebivalištu odnosno boravištu i životu nestalog bračnog druga koje bi saznao drugi bračni drug, njegovi rođaci, prijatelji, komšije, druga lica ili državni organi.
Lažne vijesti o životu i smrti nestalog bračnog druga nisu relevantne za utvrđivanje postojanja ovog brakorazvodnog uzroka. Nestali bračni drug je onaj čijij je život, s obzirom na nepoznato boravište odnosno prebivalište i ostale okolnosti doveden u sumnju. Bračni drug za koga se pouzdano zna da je živ, na primjer redovno lično piše i šalje pisma drugom bračnom drugu, ali se ne zna njegovo prebivalište, mijenja boravište, a pisma ne šalje poštom nego preko poznanika, je samo odsutno lice. Da li je nestanak bračnog druga skrivljen ili neskrivljen, odnosno opravdan ili neopravdan, je irelevantno za postojanje ovog uzroka za razvod braka.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Da bi se jedan bračni drug smatrao nestalim potrebno je da je od dana njegovog nestanka proteklo najmanje dvije godine i da se za to vrijeme nestali bračni drug nije nijedanput javio, odnosno da nije bilo nikakvih vijesti o njegovom prebivalištu i životu ili smrti, zbog čega se sumnja da je u životu. Rok od dvije godine, koji se računa od nestanka bračnog druga, je jedinstven i važi u miru i ratu. Ukoliko su ispunjene pretpostavke da se nestalo lice proglasi i umrlim, bračni drug može da bira da li će podnijeti sudu prijedlog za proglašenje nestalog lica umrlim, vanparnični postupak, ili tužbu osnovnom sudu, da se, zbog nestalosti bračnog druga, u parničnom postupku, brak razvede.
I jednim i drugim zahtjevom postiže se ista svrha. Iako brak pravno prestaje u oba slučaja različite su posljedice prestanka braka. Ako je bračni drug proglašen umrlim, preživjeli bračni drug ima pravo nasljeđivanja na zaostavštinu bračnog druga koji je proglašen umrlim. Razvodom braka, zbog nestalosti bračnog druga, bračni drug, po čijoj tužbi je brak razveden gubi pravo nasljeđivanja na zaostavštini nestalog bračnog druga, pa su ove posljedice prestanka braka nepovoljnije.
U slučaju da se tuženik pojavi pred sudom u toku postupka, prije pravosnažnosti presude o razvodu braka i traži da se tužba odbije, brak se ne može razvesti zbog nestalosti bračnog druga, nego samo po nekom drugom pravnom osnovu. Brak prestaje poništenjem i razvodom kad presuda suda o poništenju odnosno razvodu braka postane pravosnažna, pa povratak nestalog bračnog druga ne dovodi do prestanka braka.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge u oblasti Bračnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima za razvod braka i u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja bračne ili vanbračne zajednice. Vodimo postupke utvrđivanja materinstva i očinstva, kao i postupke priznanja materinstva i očinstva.
Za potrebe svojih klijenata u postupku razvoda braka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema tužbe za razvod braka, prijedloge za sporazumni razvod braka, kao i kasnije zastupanje na ročištima.
.png)
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u rješavanju odnosa u vanbračnoj zajednici vodi postupke dokazivanja postojanja vanbračne zajednice i imovinskog doprinosa svakog partnera prilikom sticanja imovine u vanbračnoj zajednici. Kod podjele imovine Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima u kojima su predmet dokazivanje postojanja i visine udjela supružnika u zajedničkoj imovini. U slučajevima osporavanja očinstva Advokatska kancelarija Topić Banjaluka može biti od pomoći kod utvrđivanja očinstva.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža usluge kod utvrđivanja alimentacije za maloljetno dijete, suprugu ili druge srodnike. U slučajevima razvoda braka sa maloljetnom djecom dajemo savjete i zastupamo klijente jer se tada radi o davanju zajedničke djece na odgoj, brigu i staranje. Pomažemo u slučajevima lišavanja poslovne sposobnosti kod osoba koje više nisu sposobne da samostalno odlučuju o svojim pravima i obavezama, a sve da ne bi napravili štetu sami sebi ili članovima najbliže porodice.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Zajednički prijedlog za razvod braka
Član 53
Bračni supružnici koji imaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, mogu podnijeti zajednički prijedlog da se, iz razloga navedenih u članu 52. ovog zakona, razvede njihov brak.
Zajednički prijedlog za razvod braka sadrži sporazum roditelja o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
Sporazum roditelja iz stava 2. ovog člana unosi se u izreku presude o razvodu braka ukoliko sud procijeni da je taj sporazum u skladu sa najboljim interesom djeteta.
Ako sud ocijeni da sporazum iz stava 2. ovog člana nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, sud će razvesti brak i po službenoj dužnosti odlučiti o vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
Pravilo je da se parnični postupak radi razvoda braka pokreće tužbom. Izuzetno, postupak za razvod braka može se pokrenuti zajedničkim prijedlogom bračnih drugova ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Bračni drugovi mogu odnijeti zajednički prijedlog za razvod braka ako imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo. Ako nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, brak se može razvesti na osnovu sporazuma bračnih drugova.
Potrebno je da djeca budu zajednička odnosno da su bračni drugovi roditelji te djece. Ove pretpostavke nisu ostvarene ako je samo jedan bračni drug roditelj djeteta, a drugi nije. Zakon predviđa da to mogu biti samo maloljetna djeca. To znači da su isključena punoljetna djeca odnosno ona koja su navršila 18 godina života. Sa rođenom zajedničkom djecom bračnih drugova izjednačena su zajednički usvojena djeca. Irelevantno je da li je u pitanju potpuno ili nepotpuno usvojenje. Pošto se usvojenje između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao i kada se radi o krvnom srodstvu, kod potpunog usvojenja, usvojenik ne može imati povoljiji tretman od zajedničke djece bračnih drugova.
Zajednički prijedlog za razvod braka podnosi se i kada su zajednička ili usvojena djeca punoljetna ali je nad njima produženo roditeljsko pravo rješenjem suda u vanparničnom postupku ako dijete zbog tjelesnog ili duševnog nedostatka nije sposobno da se samo stara o sebi i svojim pravima i interesima. Zajednički prijedlog da se brak razvede bračni drugovi mogu podnijeti samo iz razloga da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv. Ukoliko ove pretpostavke nisu ostvarene isključena je mogućnost podnošenja zajedničkog prijedloga za razvod braka.
Zajednički prijedlog za razvod braka je specifična parnična radnja kojom se pokreće parnica. Bračni drugovi su u takvoj parnici predlagači. Oba saglasno zahtijevaju razvod braka, tj. postavljaju identičan tužbeni zahtjev, da se njihov brak razvede. Zahtjev se zasniva na istom činjeničnom pravnom osnovu i sve njihove parnične radnje su saglasne, podudarne. Bračni drugovi su u zajedničkom prijedlogu za razvod braka, da bi bio uredan, dužni navesti okolnosti i dokaze koji ukazuju na teško i trajno poremećene bračne odnose usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv. Na osnovu prijedloga sud će izvesti predložene dokaze, i one koji su među strankama nesporni, a zatim donijeti presudu, tj. odbiti zajednički prijedlog ili brak razvesti.
Kada jedan bračni drug jednostrano odustane od zajedničkog prijedloga za razvod braka on po sadržini ne predstavlja više identični i saglasni zahtjev za donošenje presude za razvod braka pa će se smatrati tužbom za razvod braka. Na primjer, ako je jedan bračni drug upoznat sa podneskom drugog bračnog druga, pošto mu je podnesak sud dostavio, da odustaje od zajedničkog prijedloga za razvod braka, smatra se da od zahtjeva nije odustao sve dok to izričito ne izjavi u podnesku ili na zapisniku pred sudom. Zato, nije potrebna izričita izjava bračnog druga da ostaje pri zahtjevu za razvod braka. Po tom zahtjevu sud je dužan odlučiti s tim što bračni drug koji je ostao pri zahtjevu za razvod braka, odnosno od njega nije odustao, ima položaj tužioca, a stranka koja je odustala od zajedničkog prijedloga položaj tuženika. On gubi karakter prijedloga i smatra se tužbom. Tužilac tužbu može povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog bračnog druga, a sa pristankom dok postupak nije pravosnažno završen.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Zahtjev za sporazumni razvod braka
Član 54
Sud će razvesti brak na osnovu zahtjeva za sporazumni razvod braka bračnih supružnika, ako oni nemaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.
Ako prije donošenja prvostepene presude o razvodu braka jedan od bračnih supružnika odustane od zahtjeva za sporazumni razvod, postupak se obustavlja.
Sporazum bračnih drugova, na osnovu koga će sud razvesti brak, isključen je ako oni imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo. Ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv, bračni drugovi mogu podnijeti zajednički prijedlog da se razvede njihov brak.
Ako bračni drugovi nemaju zajedničku maloljetnu djecu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo brak će sud razvesti na osnovu sporazuma bračnih drugova bez ikakvog ograničenja. Za razliku od zajedničkog prijedloga za razvod braka koga sud može odbiti, sporazum bračnih drugova dostavlja se sudu u formi zahtjeva za sporazumni razvod braka. Zahtjev sud ne može odbiti ako bračni drugovi nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.
Zahtjev za sporazumni razvod braka potpisuju oba bračna druga i u postupku imaju položaj učesnika. Njihova procesna uloga u parnici nije suprotna. Dovoljno je da zahtjev za sporazumni razvod braka sadrži samo jedan zahtjev - da sud donese presudu o razvodu braka. Bračni drugovi nisu dužni da sporazumom regulišu izdržavanje neobezbijeđenog bračnog druga, podjelu zajedničke imovine i stanarsko pravo. Potrebno je da se bračni drugovi, koji nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, samo postignu sporazum o razvodu braka.
Time je ustanovu braka, u ovom slučaju, zakon sveo na ugovorne odnose što nije svojstveno ni zakonodavstvima koja prihvataju koncepciju sporazumnog razvoda. Razvod braka na osnovu sporazuma zavisan je od sporazumne volje stranaka. Takav način prestanka braka, prostim sporazumom bračnih drugova, odudara od forme zaključenja braka. Sud nije ovlašten da odlučuje da li su odnosi teško ili trajno poremećeni, i da li je, usljed toga, zajednički život bračnih drugova postao nepodnošljiv. Stoga je sud dužan da utvrdi samo činjenicu da lil su podnosioci zahtjeva zaista bračni drugovii da nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, izvodom iz matične knjige rođenih i vjenčanih, pa ako su ove pretpostavke ispunjene dužan je usvojiti zahtjev stranaka i njihov brak razvesti.
U bračnim sporovima činjenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev sud može utvrđivati i kada te činjenice nisu među strankama sporne. Činjenice navedene u zahtjevu za sporazumni razvod braka mužno moraju biti nesporne, podudarne da bi ispunjavale formalne pretpostavke urednog podneska. Ako bi se ove odredbe do krajnosti primijenile stranke bi u zahtjevu mogle navesti i lažne podatke, da nemaju zajedničke maloljetne djece, a u stvari imaju takvu djecu, da su zajednička djeca punoljetna, a u stvari su maloljetna i sl, a sud bi njima bio vezan ako bismo ove odredbe restriktivno tumačili. Time bi se došlo u sukob sa jednim od osnovnih načela parničnog postupka - načelom materijalnosti.
Po prijemu zahtjeva za razvod braka na osnovu sporazuma sud neće zatražiti od nadležnog organa starateljstva da pokuša mirenje bračnih drugova i u tom cilju neće mu dostaviti primjerak zahtjeva. Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazuma bračnih drugova može se pobijati zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod braka na osnovu sporazuma dat u zabludi ili pod uticajem sile ili prevare, kao i u slučaju ako za donošenje presude nije bilo uslova određenih Porodičnim zakonom.
Ako nakon podnošenja zahtjeva za razvod braka na osnovu sporazuma jedan od bračnih drugova odustane od sporazuma prije donošenja prvostepene presude sed će donijeti rješenje o obustavljanju postupka. Odustanak može biti dat u posebnom podnesku i na zapisniku pred sudom. Zahtjev za sporazumni razvod braka oba bračna druga mogu povući dok postupak nije pravosnažno završen. Ukoliko je zahtjev za sporazumni raskid braka povučen nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog učinka i da se postupak obustavlja. Tako će sud postupiti i kada je od zahtjeva za sporazumni razvod braka odustao samo jedan od bračnih drugova.
Prezime nakon razvoda braka
Član 55
U slučaju razvoda braka, svaki od bračnih supružnika može zadržati prezime koje je imao u vrijeme razvoda braka.
Posljedica razvoda braka na prezime bivših bračnih drugova zavisi od njihove volje. Prilikom zaključenja braka bračni drugovi se mogu sporazumjeti da promijene prezime na način određen zakonom. Ako je jedan ili oba, bračna druga promijenila prezime u slučaju razvoda braka svaki od bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u vrijeme razvoda braka. Pravne posljedice razvoda braka nastupaju kada presuda o razvodu braka postane pravosnažna i od toga momenta lica iz braka nisu bračni drugovi. Bilo bi pravilnije da je zakon upotrijebio sintagmu raniji ili bivši bračni drugovi umjesto bračni drugovi, pošto im to svojstvo prestaje razvodom braka.
Bračni drug nije dužan tražiti promjenu prezimena. On ima samo pravo na promjenu prezimena, pa se o tome ne može odlučivati po službenoj dužnosti. Ukoliko raniji bračni drug, nakon razvoda braka, odluči da promijeni prezime koje je imao u vrijeme razvoda braka o tome nije stvarno nadležan da odlučuje sud. Prema Zakonu o ličnom imenu po zahtjevu za promjenu ličnog imena rješava nadležni opštinski organ unutrašnjih poslova na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište. Rješenje o promjeni ličnog imena dostavlja se odmah po pravosnažnosti nadležnom matičaru i drugim organima koji vode evidencije o građanima.
Na pravo ranijeg bračnog druga da traži promjenu prezimena, odnosno da ga zadrži ne utiče okolnost da raniji bračni drugovi imaju ili nemaju zajedničke djece, kao ni krivica za razvod braka. Činjenicom razvoda braka, raniji bračni drug nema pravo na promjenu prezimena ukoliko prilikom razvoda braka nije promijenio lično ime. Pravo na promjenu prezimena raniji bračni drug, u tom slučaju može tražiti samo po odredbama Zakona o ličnom imenu.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Mirenje bračnih supružnika
Obaveznost mirenja bračnih supružnika
Član 56
Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, supružnici koji imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo su obavezni da pred nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak mirenja.
Brak nije ugovor građanskog prava u kome, sa određenim ograničenjima, važi autonomija volje stranaka. Stoga je za zaključenje i prestanak braka određena stroga forma. Brak prestaje samo na način određen Porodičnim zakonom Republike Srpske. Kada je podnesena tužba za razvod braka odnosno zajednički prijedlog za razvod braka, pod određenim pretpostavkama, pokušaće se mirenje. To je logična posljedica ustavnog i zakonskog načela da društvo obezbjeđuje zaštitu porodice. Očuvanje zdravog i stabilnog braka je pretpostavka za očuvanje porodice, pa se u cilju održanja braka mora pokušati mirenje kako bi, eventualno, došlo do povlačenja tužbe odnosno zajedničkog prijedloga za razvod braka.
Ukoliko se bračni drugovi ne izmire pred organom starateljstva sud je u toku cijelog postupka dužan nastojati da dođe do izmirenja bračnih drugova. Mirenje bračnih drugova ne predstavlja vansudsko odnosno sudsko poravnanje i ne može se sa njime dovoditi u vezu. Razlike između poravnanja i mirenja su višestruke. Kada se u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici izmire, smatraće se da je tužba povučena, pa to nije presuđena stvar. Bračni drug može i nakon toga podnijeti tužbu. Suprotno tome, zaključenjem poravnanja parnica prestaje teći i između istih stranaka nije dopuštena nova parnica sa istim predmetom spora, o čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti.
Kada osnovni sud primi tužbu ili zajednički prijedlog za razvod braka zatražiće od nadležnog organa starateljstva da pokuša mirenje bračnih supružnika. To će sud učiniti samo ako bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo. Ako bračni drugovi nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, sud neće zatražiti od nadležnog organa starateljstva da pokuša mirenje bračnih drugova. To, međutim, ne isključuje dužnost suda da, i u ovim u toku cijelog postupka nastoji da dođe do izmirenja bračnih drugova.
Po prijemu tužbe za razvod braka sud nije dužan dostavljati tužbu na odgovor tuženom. Dostavljanjem primjerka tužbe organu starateljstva u cilju pokušaja mirenja bračnih drugova ne počinje teći parnica, parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženom. Organ starateljstva je organ uprave i radnje koje on preduzima ne predstavljaju sudski parnični postupak. U podnesku, upućenom organu starateljstva, sud će zatražiti da on pokuša mirenje i dostaviti mu jedan primjerak tužbe.
Međutim, sud neće tražiti od organa starateljstva da pokuša mirenje, i u tom cilju neće mu dostavljati primjerak tužbe, ukoliko postoje dokazi da je boravište jednog od bračnih drugova nepoznato najmanje 6 mjeseci, ako je jedan od bračnih drugova nesposoban za rasuđivanje ili ako jedan ili oba bračna druga žive u inostranstvu. Naime, to su okolnosti zbog kojih organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja, pa je nepotrebno tužbu ili zajednički prijedlog za razvod braka dostavljati organu starateljstva kada taj organ nije dužan zakazati ročište za pokušaj mirenja. Time bi se neopravdano produžio postupak.
Nadležnost za mirenje bračnih supružnika
Član 57
Za mirenje je mjesno nadležan organ starateljstva na čijem području tuženi ima prebivalište, odnosno boravište, ili organ starateljstva na čijem su području bračni supružnici imali svoje posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište.
Ovim članom određena je mjesna nadležnost organa starateljstva koji će pokušati mirenje. U načelu, izbor suda za suđenje o razvodu braka određuje i mjesnu nadležnost organa starateljstva. Za suđenje u sporovima za razvod braka nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem području su bračni drugovi imali poljednje zajedničko prebivalište, nadležnost po izboru tužioca, elektivna. Opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima prebivalište ili boravište ako tuženi nema prebivalište ili boravište u Bosni i Hercegovini niti u kojoj drugoj državi.
Prebivalište je mjesto u kome se građanin nastani sa namjerom da u njemu stalno živi, da ono bude centar njegovih životnih interesa, a boravište je mjesto u kome građanin privremeno boravi. Prema tome, prebivalište je voljni odnos lica prema mjestu u kome živi jer ga određuje po svom izboru, dok boravište može biti određeno i prinudno, zatvor, psihijatrijska zdravstvena ustanova i tome slično.
Ukoliko je tužilac tužbu podnio sudu koji je opšte mjesno nadležan za tuženog, sud će, po pravilu, primjerak tužbe radi pokušaja mirenja bračnih drugova, dostaviti organu starateljstva na svom području, tj. na kojem tuženi ima prebivalište odnosno boravište. Sud može, ako ocijeni da je to cjelishodnije, zatražiti od organa starateljstva, na čijem području su bračni drugovi imali svoje posljednje zajedničko prebivalište, da pokuša mirenje bračnih drugova.
U slučaju da je tužilac izabrao nadležnost suda prema području gdje je on sa tuženim imao posljednje prebivalište, može zatražiti da mirenje pokuša organ starateljstva na čijem području je tuženi imao prebivalište odnosno boravište ako postoje izgledi da bi pokušaj mirenja pred tim organom starateljstva bio uspješan.
Zakazivanje ročišta za pokušaj mirenja bračnih supružnika
Član 58
Organ starateljstva zakazaće ročište za pokušaj mirenja na koje će pozvati oba bračna supružnika u roku od 15 dana od dana pokretanja postupka mirenja.
Punomoćnici ne mogu na ročištu za pokušaj mirenja zastupati bračne supružnike niti mogu prisustvovati ročištu.
Kada organ starateljstva od suda primi primjerak tužbe sa traženjem da pokuša mirenje zakazaće ročište za pokušaj mirenja. Poslove zaštite i pomoći porodici i druge poslove određene Porodičnim zakonom Republike Srpske vrši opštinski organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite, ako odlukom skupštine opštine vršenje ovih poslova nije povjereno drugom organu, organizaciji odnosno zjaednici. Bez obzira koji organ, organizacija ili zajednica vrši navedene poslove u pitanju je organ starateljstva, opšti naziv, kao organ uprave u vršenju javnih ovlašćenja, koja su joj povjerena zakonom ili na zakonu zasnovanom odluke opštinske skupštine, jer rješava u upravnim stvarima.
Na ročište za pokušaj mirenja pozvaće se oba bračna druga. U pozivu će se naznačiti da će se u slučaju izostanka smatrati da mirenje nije uspjelo. Dostavljanje pismena, poziva, bračnim drugovima mora se izvršiti lično. Punomoćnici ne mogu na ročištu za pokušaj mirenja zastupati bračne drugove a ni prisustvovati ročištu. Kako je i u bračnim sporovima isključena javnost, organ starateljstva će donijeti zaključak o isključenju javnosti na ročištu za pokušaj mirenja bračnih supružnika.
Ročište u postupku mirenja bračnih supružnika
Član 59
Na ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva pokušaće da izmiri bračne supružnike, a po potrebi preporučiće im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet.
Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili onaj bračni supružnik koji je pokrenuo postupak mirenja.
Ako na ročištu za pokušaj mirenja ne dođe do izmirenja bračnih supružnika, a organ starateljstva ocijeni da ima izgleda da bi moglo doći do izmirenja, postizanja sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, dogovora o održavanju ličnih odnosa ili sporazuma o visini doprinosa za izdržavanje djeteta, može odrediti novo ročište.
Ako nakon obustave postupka iz stava 2. ovog člana bude podnesena tužba ili zajednički prijedlog za razvod braka, sud će ga odbaciti.
Organ starateljstva će na ročištu za pokušaj mirenja bračnih supružnika ispitate stranke, bračne drugove, o uzrocima koji su po ocjeni tužioca, odnosno podnosilaca zajedničkog prijedloga za razvod braka, doveli do poremećaja bračnih odnosa, nastojati da takve uzroke otkloni i izmiri bračne drugove. U postupku mirenja organ starateljstva će utvrditi u kakvim se uslovima za život i razvoj nalaze zajednička djeca bračnih drugova i preduzeće potrebne radnje za njihov razvoj, vaspitanje i izdržavanje. Organ starateljstva će utvrditi ove okolnosti i kada ne postoje izgledi da se bračni drugovi izmire. Utvrđenje istakutih okolnosti olakšaće rad organu starateljstva u kasnijem postupku razvoda braka pred sudom, u kome obavezno učestvuje radi zaštite interesa djece.
Ukoliko ocijeni da je to potrebno organ starateljstva preporučiće bračnim drugovima da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet. U tom cilju on može pozvati na ročište stručnjake iz tih ustanova ili organizacija da zajedno sa organom starateljstva, licem koje vodi postupak, pokušaju izmiriti bračne drugove ili ih, ako je to za zajedničku maloljetnu i usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo i bračne drugove neizbježno, pripremiti za korektan i kvalitetan razvod braka. Ako je osnovano stručno tijelo organ starateljstva zatražiće od njega prijedlog za preduzimanje pojedinih mjera starateljstva.
Smatraće se da mirenje bračnih supružnika nije uspjelo ukoliko na ročištu za pokušaj mirenja ne dođe jedan ili oba bračna druga iako su uredno pozvana. Bračni drugovi su uredno pozvani kada im je poziv lično uručen na način određen zakonom. U tom slučaju organ starateljstva sastavlja zapisnik i u njega unosi da uredno pozvani jedan ili oba bračna druga nisu pristupila na ročište i da se smatra da mirenje nije uspjelo.
Da bi se održalo ročište za pokušaj mirenja bračnih supružnika potrebno je prisustvo oba bračna druga. Organ starateljstva pokušaće izmiriti bračne drugove u tom cilju organ starateljstva može obavitit razgovor sa svakim bračnim drugom posebno. Ukoliko na prvom ročištu za pokušaj mirenja ne dođe do imirenja bračnih drugova, a organ starateljstva ocijeni da postoje izgledi da dođe do izmirenja on može odrediti novo ročište. Novo ročište organ starateljstva mora zakazati tako da od dana kada je primio primjerak tužbe sa traženjem suda da pokuša mirenje, do provođenja postupka mirenja ne prođe rok od dva mjeseca. U tom roku organ starateljstva može zakazati i više ročišta za mirenje bračnih drugova ako ocijeni da će njihovim održavanjem doći do izmirenja bračnih drugova.
O odlaganju ročišta i zakazivanju novog organ starateljstva će donijeti zaključak. Zaključkom se odlučuje o pitanjima postupka i protiv njega nije dozvoljena žalba. Protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba samo kada je to zakonom predviđeno, a u ovoj stvari Porodični zakon Republike Srpske ne predviđa žalbu.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Cilj mirenja bračnih supružnika
Član 60
U postupku mirenja organ starateljstva, imajući u vidu najbolji interes djeteta, nastojaće da se bračni supružnici sporazumiju o vršenju roditeljskog prava i o izdržavanju maloljetne zajedničke ili usvojene djece, i to tako da postignu sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, supružanskom izdržavanju, podjeli zajedničke imovine, vraćanju poklona i svim drugim pitanjima od značaja za bračne supružnike, njihovu maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, bračnu i porodičnu zajednicu koja se gasi.
Kada se bračni drugovi i pored održavanja ročišta za pokušaj mirenja nisu izmirili organ starateljstva će nastojati da se oni sporazumiju o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zjaedničke maloljetne djece. Zajednička maloljetna djeca su i potpuno usvojena djeca i djeca koju su bračni drugovi nepoptpuno zajednički usvojili. Osim o maloljetnoj djeci, organ starateljstva nastojaće da se bračni drugovi sporazuiju i odjeci nad kojima je produženo roditeljsko pravo. Pošto organ starateljstva učestvuje u postupku mirenja prvenstveno radi zaštite djece, sporazum, ako je postignut, mora odgovarati interesima djece.
Zapisnik o ročištu za pokušaj mirenja bračnih supružnika
Član 61
O ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva sačinjava zapisnik, koji sadrži izjave bračnih supružnika da li su se izmirili, odnosno da mirenje nije uspjelo, kao i sporazum iz člana 60. ovog zakona, ako je do takvog sporazuma došlo.
Zapisnik iz stava 1. ovog člana potpisuju stranke i lice koje je vodilo postupak mirenja.
Svakom bračnom supružniku dostavlja se ovjeren primjerak zapisnika.
Organ starateljstva je obavezan da sprovede postupak mirenja bračnih supružnika u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka mirenja.
O svakom ročištu za pokušaj mirenja službeno lice organa starateljstva koje vodi postupak sastaviće zapisnik. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku i sadrži podatke o urednom ili neurednom pozivanju bračnih drugova, izjave bračnih drugova da li su se izmirili odnosno da mirenje nije uspjelo, ili da se smatra da mirenje nije uspjelo jer je jedan ili oba uredno pozvana bračna druga izostao sa ročišta za pokušaj mirenja, kao i sporazum bračnih drugova o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne djece, ako je do takvog sporazuma došlo.
Prije zaključenja zapisnik će se pročitati bračnim drugovima. Oni imaju pravo da i sami pregledaju zapisnik i stave svoje primjedbe. Na kraju zapisnika će se navesti da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu ukratko će opisati sadržaj primjedbi. Zapisnik će potpisati bračni drugovi, a zatim će ga na kraju ovjeriti službeno lice koje je i rukovodilo radnjom, kao i zapisničar, ako ga je bilo. Svakom bračnom drugu ukoliko to traži izdaće se prepis zapisnika. U ovom postupku javnost je isključena pa je službeno lice koje vodi postupak dužno kao tajnu čuvati sve što je saznalo u postupku mirenja bračnih drugova.
Kad se ročište za pokušaj mirenja bračnih supružnika ne zakazuje
Član 62
Izuzetno od odredbe člana 58. stav 1. ovog zakona, organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja u postupku koji je pokrenuo jedan bračni supružnik:
1) ako je boravište drugog bračnog supružnika nepoznato najmanje šest mjeseci,
2) ako drugi bračni supružnik ima prebivalište ili boravište u inostranstvu,
3) ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje,
4) kada je sudskom odlukom utvrđeno da je jedan od bračnih supružnika izvršio porodično nasilje prema drugom bračnom supružniku ili maloljetnom zajedničkom ili usvojenom djetetu, kada je sud odredio hitnu mjeru zaštite ili zaštitnu mjeru u nekoj od navedenih situacija ili kada je nadležni tužilac donio naredbu o sprovođenju istrage zbog nasilja u porodici.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva sačinjava službenu zabilješku o nemogućnosti sprovođenja postupka mirenja u kojoj se konstatuje jedan od razloga zbog kojeg postupak mirenja nije mogao biti sproveden, a koja ima isto pravno dejstvo kao i zapisnik o neuspjelom mirenju, te ga dostavlja bračnom supružniku koji je pokrenuo postupak mirenja.
Organ starateljstva postupa na isti način kao u stavu 2. ovog člana i kada se na ročište za pokušaj mirenja nije odazvao uredno pozvani bračni supružnik koji nije pokrenuo postupak mirenja i koji svoj izostanak nije opravdao.
Ako je osnovni sud organu starateljstva dostavio primjerak tužbe i zatražio da pokuša mirenje, organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja: 1) ako je boravište jednog od bračnih drugova nepoznato najmanje šest mjeseci; 2) ako je jedan od bračnih drugova nesposoban za rasuđivanje; 3) ako jedan ili oba bračna druga žive u inostranstvu. Organ starateljstva dužan je pouzdano utvrditi da je boravište jednog od bračnih drugova nepoznato, nije dovoljno da je organu starateljstva vraćen poziv sa naznakom dostavljača da je stranka nepoznata ili da je odselila, uzimanjem izjave od drugog bračnog druga, traženjem podataka od nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova i drugih organa uprave ili na drugi način.
Ako je utvrđeno da je boravište jednog od bračnih drugova nepoznato, a on nema zastupnika, organ starateljstva postaviće mu zastupnika za slučaj vođenja brakorazvodnog postupka i o tome obavijestiti sud. Smatra se da je jedno lice nesposobno za rasuđivanje ako mu je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost. U tom slučaju organ starateljstva staviće ga pod starateljstvo. Lice nesposobno za rasuđivanje, u smislu odredaba ovog člana, je i lice protiv koga je pokrenut postupak kod suda za oduzimanje ili ograničavanje poslovne sposobnosti, bez obzira da li je tome licu postavljen ili nije postavljen privremeni staralac, jer je to u njegovom interesu.
Ishod postupka mirenja bračnih supružnika
Član 63
Ako mirenje uspije i u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici se izmire, zahtjev za ponovni postupak mirenja bračni supružnici ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o izvršenom mirenju.
Ukoliko mirenje ne uspije i bračni supružnici se u postupku pred organom starateljstva ne izmire, bračni supružnici mogu podnijeti tužbu ili zajednički prijedlog za razvod braka sa zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja, u roku od šest mjeseci od dana prijema zapisnika o ishodu postupka mirenja.
Po proteku roka iz stava 2. ovog člana bračni supružnici su dužni pokrenuti novi postupak mirenja