Odnosi roditelja i djece - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Roditeljsko pravo je skup prava i dužnosti roditelja koja se vrše u korist njihove maloljetne djece, radi staranja o životu i zdravlju djece, podizanju, vaspitanju i obrazovanju, svim ostalim pravima i interesima i njihovoj imovini. Roditeljsko pravo vrše roditelji prvenstveno u interesu maloljetne djece ali i u svoju korist. To pravo i dužnost je lično i apsolutno.
GLAVA VI
Porodičnog zakona Republike Srpske
Odnosi roditelja i djece
Član 80 - Član 162
Prava i dužnosti roditelja i djece
Roditeljsko pravo
Član 80
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o svom maloljetnom djetetu, odnosno da ga čuvaju, podižu, vaspitavaju, obrazuju, izdržavaju, zastupaju i upravljaju njegovom imovinom.
(2) Majka i otac su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti.
(3) Ako je jedan od roditelja umro ili proglašen za umrlo lice, ili nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko pravo, roditeljsko pravo pripada drugom roditelju.
(4) Samohrani roditelj, u smislu ovog zakona, jeste roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo nad djetetom čiji je drugi roditelj umro ili je proglašen za umrlo lice ili nije poznat.
Roditeljsko pravo je skup prava i dužnosti roditelja koja se vrše u korist njihove maloljetne djece, radi staranja o životu i zdravlju djece, podizanju, vaspitanju i obrazovanju, svim ostalim pravima i interesima i njihovoj imovini. Roditeljsko pravo vrše roditelji prvenstveno u interesu maloljetne djece ali i u svoju korist. To pravo i dužnost je lično i apsolutno. Roditelji, otac i majka, ga vrše sporazumno i zajedno. Roditeljsko pravo sačinjavaju prava i dužnosti roditelja: da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju, da svoju maloljetnu djecu izdržavaju na način određen Porodičnim zakonom, da se staraju o obrazovanju svoje maloljetne djece, da zastupaju svoju maloljetnu djecu, da roditelj održava lične odnose sa svojim djetetom koje ne živi sa njim u porodičnoj zajednici i određuje lično ime djeteta. Roditeljsko pravo kao skup prava i dužnosti koje pripada roditeljima, uključuje i vršenje tog prava. Međutim, mogu nastati situacije kada je roditelj spriječen da vrši roditeljsko pravo ili mu ne pripada vršenje roditeljskog prava. U osnovi roditeljskog prava je srodstvo. Zato moraju postojati činjenice iz kojih nastaje srodstvo. Srodstvo nastaje prirodnim putem, rođenjem, ili pravnim putem, usvojenjem.
Nemogućnost odricanja od roditeljskog prava
Član 81
Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.
Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava. Roditeljsko pravo je lično pravo roditelja, oca i majke. Ono je strogo vezano za ličnost pa se ne može prenositi i djeluje prema svima. Dok ova prava vrše u skladu sa zakonom, roditelje u tome niko ne može ometati, na primjer pravo na davanje imena, čuvanje i podizanje, vaspitanje i obrazovanje, zastupanje i, uopšte, staranje o imovini. Iz navedenih osobina proizilazi i karakteristika roditeljskog prava: da se roditelji mogu odreći roditeljskog prava i da to pravo može biti oduzeto samo pod pretpostavkama određenim Porodičnim zakonom. Roditeljsko pravo, oca ili majke, nastaje između: roditelja i djece rođenih u braku, roditelja i djece rođenih van braka i usvojioca i usvojenika, u slučajevima kada su bračni drugovi zajednički usvojili dijete, ili izvršili potpuno usvojenje. Roditeljsko pravo bračni drugovi vrše sporazumno.
Briga o životu i zdravlju djeteta
Član 82
Roditelji imaju pravo i dužnost da štite svoje maloljetno dijete i da se brinu o njegovom životu i zdravlju.
Jedna od osnovnih dužnosti i prava roditelja je da štite svoju maloljetnu djecu i brinu se o njihovom životu i zdravlju. Navedena prava i dužnosti roditelja teško je razdvojiti, a pravilo je da čuvanje i briga o životu i zdravlju maloljetnog djeteta obuhvata i vaspitanje djeteta. Zaštita i briga o životu i zdravlju djeteta označava dužnost roditelja da čuvaju život i zdravlje svog maloljetnog djeteta. Ostvarenjem tih prava i dužnosti postiže se vaspitanjem djeteta tako da postane sposobno samo zadovoljavati fiziološke, higijenske, zdravstvene i socijalne potrebe, a da se nadzor i briga roditelja nad njegovim ponašanjem i zaštitom svede na najmanju mjeru. Prava i dužnosti da štite maloljetnu djecu i brinu se o njihovom životu i zdravlju roditelji vrše zajednički pošto su otac i majka ravnopravni u vršenju roditeljskog prava, bez obzira da li su djeca bračna, vanbračna ili usvojena, ako su bračni drugovi zajednički usvojili dijete, ili je jedan bračni drug roditelj, a drugi je usvojilac djeteta.
Prava djeteta
Član 83
(1) Dijete ima pravo na život.
(2) Dijete ima pravo na obezbjeđivanje najboljih mogućih uslova za pravilan razvoj.
(3) Dijete ima pravo na obrazovanje.
(4) Dijete ima pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu.
(5) Dijete ima pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom.
Ostala prava djeteta
Član 84
(1) Dijete ima pravo na posebnog staratelja u slučajevima određenim ovim zakonom.
(2) Dijete ima pravo na zaposlenje koje nije štetno za njegovo zdravlje i njegov razvoj i koje neće ometati njegovo obrazovanje.
(3) Dijete u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja.
(4) U svim pitanjima koja se tiču roditeljskog prava, najbolji interes djeteta je primaran i interesi djeteta moraju biti zaštićeni uvijek kada su u sukobu sa interesima roditelja i drugih lica koja se brinu o djetetu ili održavaju lične odnose sa djetetom. (5) Svako je dužan da poštuje prava djeteta.
Pravo djeteta da živi sa roditeljima
Član 85
(1) Dijete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji o njemu brinu prije svih drugih.
(2) Pravo djeteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u najboljem interesu djeteta, osim kada je drugačije propisano zakonom.
Pravilo zajedničkog života maloljetne djece sa roditeljima polazi od najčešće situacije u životu, da roditelji žive u braku i o maloljetnoj djeci se zajednički i ravnopravno brinu, a da zbog vaspitanja i obrazovanja djece, ili drugih razloga, nije potrebno da žive odvojeno. Odvojeno življenje maloljetne djece i roditelja moguće je, ako to prvenstveno zahtijeva interes maloljetne djece na primjer maloljetno dijete se nalazi na liječenju duže vrijeme, roditelj, samo otac ili samo majka se nalazi na privremenom radu u inostranstvu, te ne bi bilo u interesu maloljetnog djeteta da napušta školovanje i živi zajedno sa roditeljima u nepovoljnim životnim uslovima i slično.
Pravo djeteta na lične odnose
Član 86
(1) Dijete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Zahtjev za održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi mogu podnijeti taj roditelj i dijete, a o zahtjevu odlučuje sud presudom u parničnom postupku kojom utvrđuje pravo na održavanje ličnih odnosa, određujući način održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojim ga vezuje posebna bliskost, ako je to u najboljem interesu djeteta.
(4) Lica iz stava 3. ovog člana imaju pravo da održavaju lične odnose sa djetetom, ako je to u najboljem interesu djeteta. (5) Prijedlog za održavanje ličnih odnosa djeteta i bliskog srodnika mogu podnijeti lica iz stava 3. ovog člana i dijete, a o prijedlogu odlučuje sud rješenjem u vanparničnom postupku, kojim određuje način održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(6) Roditelj sa kojim dijete živi dužan je da omogući i podstiče održavanje ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi i sa licima iz stava 3. ovog člana.
(7) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i lica iz st. 1. i 3. ovog člana može se ograničiti ili zabraniti samo ako je to u najboljem interesu djeteta.
(8) Lični odnosi sa djetetom, u smislu ovog zakona, obuhvataju neposredne i posredne kontakte sa djetetom.
Uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom
Član 87
(1) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi može se urediti na osnovu sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
(2) Ako sud ocijeni da je sporazum iz stava 1. ovog člana u najboljem interesu djeteta, taj sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(3) U slučajevima kada po ocjeni suda sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog prava ili sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava nije u najboljem interesu djeteta, kao i kada roditelji nisu postigli sporazum o vršenju roditeljskog prava, sud će donijeti odluku o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo, odnosno sa kojim dijete ne živi.
(4) Roditelji, kao i lica iz člana 86. stav 3. ovog zakona, iz opravdanih razloga mogu zahtijevati od suda izmjenu odluke o održavanju ličnih odnosa sa djetetom.
Pravo djeteta na slobodno izražavanje mišljenja
Član 88
(1) Dijete ima pravo na slobodno izražavanje vlastitog mišljenja u skladu sa uzrastom i zrelošću.
(2) U postupku u kojem se odlučuje o svim pitanjima koja se tiču djeteta, sud i nadležni organ dužan je omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se ne utvrdi da to nije u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da blagovremeno dobije informacije i obavještenja koja su mu potrebna za zasnivanje vlastitog mišljenja i da blagovremeno dobije savjet o posljedicama mogućeg uvažavanja njegovog mišljenja, te je u tu svrhu sud i nadležni organ dužan da razmotri da li je dijete dobilo dovoljno informacija da formira svoje mišljenje i da li je potrebno da se pribave dodatne informacije od roditelja, usvojilaca, staratelja ili nadležnih ustanova.
(4) Mišljenju djeteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja se tiču djeteta i u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, u skladu sa djetetovim godinama i zrelošću.
Postupanje nadležnog organa u vezi sa pravima djeteta na slobodno izražavanje mišljenja
Član 89
(1) Sud i nadležni organ u upravnom postupku obezbijediće uslove da dijete slobodno izrazi svoje mišljenje na prikladnom mjestu i u saradnji sa školskim psihologom, stručnim savjetnikom u sudu, organom starateljstva, porodičnim savjetovalištem ili drugom ustanovom u prisustvu lica, ako to lice dijete samo odabere.
(2) Sud i nadležni organ dužni su da u svojim odlukama koje se tiču prava i interesa djeteta navedu da li je djetetu omogućeno da izrazi svoje mišljenje, da konstatuju u čemu se sastoji mišljenje djeteta i da obrazlože svoj stav prema tom mišljenju.
(3) Ako sud i nadležni organ nisu omogućili djetetu da slobodno izrazi mišljenje, obavezni su da obrazlože zašto to nije učinjeno.
(4) Dijete ima pravo da putem roditelja ili staratelja bude informisano kako je odlučeno u postupku u kojem je dijete izrazilo svoje mišljenje.
Zaštita djeteta
Član 90
(1) Republika Srpska, posredstvom nadležnih organa, dužna je da preduzme sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svakog oblika zanemarivanja, nasilja i zlostavljanja i od svake vrste eksploatacije, te u svim aktivnostima koje se tiču djeteta, najbolji interes djeteta mora biti prioritet.
(2) Roditelji i ostali članovi porodice ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom i tjelesnom kažnjavanju, odnosno zlostavljanju.
(3) Ako su roditelji, odnosno onaj roditelj kod kojeg dijete živi zlostavljali dijete ili zanemarili brigu o djetetu, zanemarili vaspitanje djeteta ili je kod djeteta došlo do poremećaja u vaspitanju, sud može dijete oduzeti i povjeriti ga drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi, ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta.
Izdržavanje djeteta
Član 91
Roditelji imaju pravo i dužnost da svoju djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom.
Obrazovanje djeteta
Član 92
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o obrazovanju svoje maloljetne djece.
(2) Roditelji su dužni da se brinu o redovnom osnovnom školovanju svoje djece.
(3) Roditelji imaju pravo i dužnost da prema svojim prilikama omoguće dalje školovanje svoje djece, vodeći računa o njihovim sposobnostima i sklonostima.
Zastupanje djeteta
Član 93
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju svoju maloljetnu djecu u pravnim poslovima i postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti djeteta.
(2) Ako maloljetnom djetetu treba nešto uručiti ili saopštiti, to se može punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a ako roditelji ne žive zajedno, onom roditelju kod koga dijete živi.
(3) Ako roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, zakonskim zastupnikom djeteta smatra se roditelj kod koga dijete živi
Roditelji su zakonski zastupnici maloljetne djece. Zakonsko zastupanje predstavlja dužnost i pravo roditelja koja sačinjavaju sastavni dio roditeljskog prava. Maloljetno dijete zastupaju roditelji zato što je ono, po pravilu, procesno nesposobno. Roditelji zastupaju maloljetnu djecu u svim pravnim poslovima i predstavljaju ih prema državnim organima. Zastupanje djeteta traje dok ono ne stekne poslovnu sposobnost. Potpunu poslovnu sposobnost dijete stiče nastupanjem punoljetstva, kad navrši 18 godina života, ili zaključenjem braka prije punoljetstva, malljetnika starijeg od 16 godina, po dozvoli suda u vanparničnom postupku.
Poslovna sposobnost djeteta
Član 94
(1) Dijete koje je navršilo 14 godina života može preduzimati pravne poslove kojima stiče isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove manjeg značaja, kao i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno staratelja.
(2) Dijete koje je navršilo 15 godina života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom imovinom koju je steklo sopstvenim radom, pri čemu je dužno doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje.
(3) Nastupanjem punoljetstva, kao i zaključenjem braka prije punoljetstva uz dozvolu suda, stiče se potpuna poslovna sposobnost.
(4) Dijete postaje punoljetno kada navrši 18 godina života
Vršenje roditeljskog prava i dužnosti
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Član 95
(1) Kada žive u zajednici života, roditeljsko pravo roditelji vrše sporazumno.
(2) Kada roditelji ne vode zajednički život, roditeljsko pravo vrše zajednički, ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.
Privremeno povjeravanje djeteta trećem licu
Član 96
(1) Ako je to u najboljem interesu djeteta, roditelji ili roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo može privremeno povjeriti dijete na zaštitu i vaspitanje trećim licima, uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
(2) Dijete se ne može povjeriti na zaštitu i vaspitanje licu koje ne može da bude staratelj.
Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava
Član 97
(1) Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora sadržavati:
1) saglasnost roditelja da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumijevanjem, koje mora biti u najboljem interesu djeteta,
2) saglasnost roditelja o tome šta će se smatrati prebivalištem djeteta,
3) saglasnost roditelja o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
4) saglasnost roditelja o visini doprinosa za izdržavanje djeteta koji će uplaćivati onaj roditelj sa kojim dijete ne živi.
(2) Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava u saglasnosti sa najboljim interesom djeteta, taj sporazum unosi u izreku presude
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Član 98
(1) U slučaju nesporazuma roditelja o vršenju roditeljskog prava odluku o tome donosi sud, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.
(2) Dok sud ne donese odluku o vršenju roditeljskog prava, roditeljsko pravo samostalno vrši onaj roditelj sa kojim dijete živi.
(3) Jedan roditelj samostalno i bez odluke suda vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj nepoznat, umro, proglašen za umrlo lice, kada mu je oduzeto roditeljsko pravo, kada mu je oduzeta poslovna sposobnost ili mu je poslovna sposobnost ograničena u dijelu koji se odnosi na roditeljsko pravo.
(4) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo kada roditelji ne žive zajedno, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud taj sporazum nije prihvatio cijeneći da nije u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(5) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život i kada nisu zaključili sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava.
(6) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, ako je sud prihvatio sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava
Član 99
(1) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata saglasnost roditelja o povjeravanju vršenja roditeljskog prava jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje djeteta od roditelja sa kojim dijete ne živi i o načinu održavanja ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava u skladu sa najboljim interesom djeteta, taj sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(4) Ako sud ocijeni da sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, odluku o vršenju roditeljskog prava donosi sud.
(5) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dijete, da sa djetetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta odlučuje sporazumno sa roditeljem koji samostalno vrši roditeljsko pravo.
Predaja djeteta u slučaju smrti roditelja koji je vršio roditeljsko pravo
Član 100
(1) U slučaju smrti roditelja koji je samostalno vršio roditeljsko pravo, preživjeli roditelj ima pravo da traži da mu lice kod koga se dijete nalazi preda dijete.
(2) U slučaju spora o predaji djeteta između roditelja i lica kod kojeg se dijete nalazi, sud će, na osnovu prijedloga i mišljenja organa starateljstva, odlučiti da li će dijete povjeriti na zaštitu i vaspitanje roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi.
Ponovno odlučivanje suda
Član 101
(1) Novu presudu o uređenju vršenja roditeljskog prava nadležni sud će donijeti ako to zahtijevaju promijenjene prilike, bez obzira na to koji je sud ranije odlučivao.
(2) U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa, organ starateljstva ima sva ovlašćenja iz člana 73. ovog zakona.
Pitanja koja bitno utiču na život djeteta
Član 102
(1) Pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, u smislu ovog zakona, smatraju se: obrazovanje djeteta, promjena ličnog imena, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad djetetom, promjena prebivališta djeteta, izdavanje putnih isprava djetetu i raspolaganje imovinom djeteta velike vrijednosti.
(2) U slučaju nesaglasnosti roditelja o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, bez obzira na to da li roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički ili jedan roditelj samostalno, rješenje donosi organ starateljstva, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
(3) Žalba protiv rješenja iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja
Postupak za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom
Pokretanje postupka
Član 103
Postupak u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom pokreće se tužbom.
Tužba za uređenje vršenja roditeljskog prava
Član 104
(1) Tužbu za uređenje vršenja roditeljskog prava i uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom mogu podnijeti: dijete, roditelji djeteta i organ starateljstva.
(2) Ako između djeteta i njegovog zakonskog zastupnika postoje suprotni interesi, dijete zastupa poseban staratelj, kojeg imenuje organ starateljstva.
(3) Ako sud procijeni da u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava, u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom, dijete kao stranka nije zastupano na odgovarajući način, dužan je da djetetu postavi privremenog zastupnika dok organ starateljstva ne imenuje posebnog staratelja.
Nalaz i stručno mišljenje
Član 105
Prije nego što donese odluku o uređenju vršenja roditeljskog prava i uređenju održavanja ličnih odnosa sa djetetom, sud je dužan da od organa starateljstva zatraži nalaz i stručno mišljenje sa prijedlogom.
Odluka o vršenju roditeljskog prava i održavanju ličnih odnosa
Član 106
(1) Ako roditelji nisu zaključili sporazum o samostalnom ili zajedničkom vršenju roditeljskog prava, ili kada sud procijeni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o vršenju roditeljskog prava i o održavanju ličnih odnosa sa djetetom donosi sud.
(2) Kada sud donese odluku o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, a dijete se ne nalazi kod roditelja koji treba da vrši roditeljsko pravo, sud će naložiti da se dijete odmah preda roditelju koji treba da vrši roditeljsko pravo.
(3) Sud može odlučiti da dijete povjeri na zaštitu i vaspitanje drugom licu ili ustanovi, ako je to potrebno radi zaštite najboljeg interesa djeteta.
Presuda i sudsko poravnanje
Član 107
(1) U sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom ne može se izreći presuda zbog propuštanja, niti presuda na osnovu priznanja ili presuda na osnovu odricanja.
(2) U sporu iz stava 1. ovog člana stranke ne mogu da zaključe sudsko poravnanje.
(3) O troškovima postupka u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
(4) Protiv drugostepene odluke u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa između roditelja i djeteta uvijek je dozvoljena revizija
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Sudija u postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom
Član 108
U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom, po pravilu, postupa sudija koji ima posebna znanja iz oblasti zaštite prava djeteta.
Primjena odredaba o parničnom postupku
Član 109
U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Mjere organa starateljstva za zaštitu prava djeteta
Dužnosti organa starateljstva
Član 110
(1) Organ starateljstva dužan je da preduzima potrebne mjere radi zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta.
(2) Ako to interesi djeteta zahtijevaju, organ starateljstva će pružiti pomoć roditeljima u sređivanju njihovih socijalnih, materijalnih i ličnih prilika i odnosa ili ih uputiti u odgovarajuće savjetovalište
U cilju zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta organ starateljstva dužan je da preduzima potrebne mjere. Organ starateljstva je dužan pružati poslove zaštite i pomoći porodici i obezbijediti posebnu zaštitu djeteta. Princip zaštite djeteta konkretizovan je odredbama o nadzoru organa starateljstva. Roditeljsko pravo pripada roditeljima i vrši se u interesu djece. Pretpostavka je da velika većina roditelja svoja prava i dužnosti prema djeci vrši sa ljubavlju i pažnjom. Neki roditelji, međutim, ne vrše svoje roditeljsko pravo i dužnosti pravilno nego zanemaruju svoje dijete. U tim slučajevima organ starateljstva je, u interesu djeteta, dužan pružiti pomoć roditeljima ili ih uputiti u orgovarajuće savjetovalište i preduzimati druge zakonom propisane radnje kako bi zaštitio dijete.
Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta
Član 111
Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta su: upozorenje, nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, izdvajanje djeteta iz porodice i zaštita imovinskih prava i interesa djeteta.
Upozorenje organa starateljstva roditeljima djeteta
Član 112
(1) Organ starateljstva je ovlašćen da usmeno ili u pisanoj formi upozori roditelje na propuste u vršenju roditeljskog prava koji su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a nastale posljedice za razvoj djeteta su blaže prirode.
(2) Upozorenjem iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva može roditelje uputiti na zdravstvene, obrazovne i druge stručne programe i usluge za podršku roditeljstvu i pravilnom vaspitanju djeteta.
(3) Upozorenju iz stava 1. ovog člana prethodi savjetovanje, o čemu se sačinjava službena zabilješka.
Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
Član 113
(1) Ukoliko organ starateljstva utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno vršiti roditeljsko pravo u cjelini ili djelimično, zbog okolnosti nastalih na strani roditelja ili djeteta, a što za posljedicu ima ugrožavanje razvoja djeteta, roditeljima određuje nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.
(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana organ starateljstva odrediće samo ako život i zdravlje djeteta u porodici nisu ugroženi.
(3) Rješenje o mjeri nadzora nad vršenjem roditeljskog prava obavezno sadrži cilj određivanja mjere, vrijeme trajanja mjere, ime stručnog radnika organa starateljstva – voditelja mjere, kao i upozorenje roditeljima o dužnosti saradnje sa organom starateljstva.
(4) Rješenje iz stava 3. ovog člana može sadržavati preporuku roditeljima i djetetu da zatraže odgovarajuće liječenje u zdravstvenoj ustanovi, tretman u ustanovi socijalne zaštite ili drugoj odgovarajućoj ustanovi ili uključivanje u odgovarajući psihosocijalni program podrške.
(5) Na osnovu rješenja iz stava 3. ovog člana, organ starateljstva će najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja izraditi plan i program sprovođenja mjere nadzora nad vršenjem roditeljskog prava.
(6) Organ starateljstva, roditelji i dijete međusobno sarađuju u postizanju dogovora o načinu rada i sadržaju mjere.
(7) O žalbi protiv rješenja iz stava 3. ovog člana odlučuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
(8) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Sadržaj nadzora nad vršenjem roditeljskog prava
Član 114
(1) Za vrijeme trajanja nadzora nad vršenjem roditeljskog prava stručni radnik organa starateljstva – voditelj mjere će obilaziti porodicu i savjetima i drugim odgovarajućim metodama i mjerama socijalnog rada pružati podršku roditeljima u vršenju roditeljskog prava u skladu sa planom i programom sprovođenja mjere.
(2) Stručni radnik organa starateljstva – voditelj mjere jednom mjesečno sačinjava izvještaj o sprovođenju mjere, te sačinjava i završni izvještaj o sprovođenju mjere u roku od 15 dana prije isteka roka na koji je mjera određena.
(3) Ukoliko roditelji nisu pokazali spremnost na saradnju ili ako završni izvještaj pokazuje da cilj mjere tokom njenog trajanja nije postignut, organ starateljstva razmatra druge mjere radi zaštite ličnih prava i interesa djeteta u roku od 15 dana od dana isteka roka na koji je mjera određena.
(4) Organ starateljstva je dužan roditelje i dijete upoznati sa završnim izvještajem, stručnom procjenom i potrebom preduzimanja drugih odgovarajućih mjera za zaštitu ličnih prava i interesa djeteta.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, dijete se neće upoznati sa završnim izvještajem, stručnom procjenom i potrebom preduzimanja drugih odgovarajućih mjera za zaštitu ličnih prava i interesa djeteta ako bi to imalo posljedice za njegovo zdravlje i razvoj.
Trajanje nadzora nad vršenjem roditeljskog prava
Član 115
(1) Mjera nadzora nad vršenjem roditeljskog prava određuje se u neprekidnom trajanju od šest mjeseci do godinu dana, a može se odrediti uvijek kada postoje opravdani razlozi, bez obzira na vrstu prethodno određene mjere.
(2) Mjera nadzora nad vršenjem roditeljskog prava može se produžiti ako za to postoje opravdani razlozi.
(3) Organ starateljstva dužan je da prije isteka roka od godinu dana od dana prestanka mjere nadzora nad vršenjem roditeljskog prava procijeni porodične prilike i o tome sačini izvještaj
Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
Član 116
(1) Organ starateljstva će roditeljima odrediti mjeru pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava ako je utvrđeno da postoji ugroženost djetetovog razvoja većeg intenziteta i trajanja, a roditelji su:
1) pokazali spremnost i sposobnost da u kraćem vremenu promijene svoje ponašanje kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz porodice,
2) pokazali spremnost da poštuju jasna uputstva i omogućiti nesmetan nadzor nad brigom o djetetu.
(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana organ starateljstva će odrediti samo ako život i zdravlje djeteta u porodici nisu ugroženi.
Sadržaj pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava
Član 117
(1) Na odlučivanje o mjeri pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, sadržaj rješenja o određivanju mjere, dužnosti stručnog radnika organa starateljstva – voditelja mjere i organa starateljstva, kao i na pravo žalbe shodno se primjenjuju odredbe čl. 113. i 114. ovog zakona.
(2) Rješenjem o mjeri pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava roditeljima se određuju češće posjete i pojačana pomoć stručnog radnika organa starateljstva – voditelja mjere, jasna uputstva i posljedice koje mogu nastupiti zbog nepoštovanja uputstava i odbijanja saradnje sa organom starateljstva.
Trajanje pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava
Član 118
(1) Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava određuje se u trajanju od tri do šest mjeseci, u zavisnosti od razloga zbog kojih je određen.
(2) Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava može se odrediti više puta ukoliko nastupe pozitivne promjene na strani roditelja i napredak na strani djeteta, ali najduže u uzastopnom trajanju do godinu dana.
(3) Organ starateljstva dužan je da prije isteka roka od godinu dana od dana prestanka mjere pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava procijeni porodične prilike i o tome sačini izvještaj.
Privremeno izdvajanje djeteta iz porodice po odluci organa starateljstva
Član 119
(1) O izdvajanju djeteta iz porodice u slučaju ugroženosti života i zdravlja djeteta odlučuje sud, na prijedlog organa starateljstva.
(2) Ukoliko postoji neposredna opasnost za život i zdravlje djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz okruženja u kome živi, organ starateljstva će privremeno odlučiti o izdvajanju djeteta od roditelja ili lica kod koga se dijete nalazi i podnijeti sudu prijedlog za izdvajanje djeteta iz porodice.
(3) Rješenjem o privremenom izdvajanju djeteta iz porodice organ starateljstva će odlučiti o zbrinjavanju djeteta kod drugog lica, u hraniteljskoj porodici, ustanovi socijalne zaštite ili drugoj ustanovi.
(4) Rješenje o privremenom izdvajanju djeteta organ starateljstva donosi po službenoj dužnosti.
(5) O žalbi protiv rješenja organa starateljstva iz stava 3. ovog člana odlučuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
(6) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
(7) Privremeno izdvajanje djeteta iz porodice o kome je odlučio organ starateljstva traje dok sud ne odluči o tome.
Izdvajanje djeteta iz porodice po odluci suda
Član 120
(1) Organ starateljstva dužan je da u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o privremenom izdvajanju djeteta iz porodice podnese sudu obrazložen prijedlog za izdvajanje djeteta iz porodice i zbrinjavanje djeteta kod drugog lica, u hraniteljskoj porodici, ustanovi socijalne zaštite ili drugoj ustanovi.
(2) Sud u vanparničnom postupku odlučuje o izdvajanju djeteta iz porodice i istom odlukom ovlašćuje organ starateljstva da izvrši izbor lica, hraniteljske porodice, ustanove socijalne zaštite ili druge ustanove u koju će dijete biti smješteno.
(3) Organ starateljstva dužan je da svakih šest mjeseci ispita svoju odluku i donese novo rješenje kojim se produžava ili mijenja smještaj djeteta u skladu sa odredbama ovog zakona, ili da predloži sudu vraćanje djeteta u njegovu porodicu.
(4) Kada prestanu da postoje razlozi zbog kojih je dijete izdvojeno iz svoje porodice, roditelji, usvojilac i organ starateljstva imaju pravo da predlože sudu stavljanje van snage odluke o izdvajanju djeteta iz porodice.
Zaštita imovinskih prava i interesa djeteta
Član 121
(1) Organ starateljstva može, u svako doba, od roditelja zahtijevati polaganje računa o upravljanju imovinom djeteta.
(2) Organ starateljstva može zahtijevati da sud u vanparničnom postupku, radi zaštite imovinskih interesa djeteta, dozvoli mjere obezbjeđenja na imovini roditelja.
(3) Organ starateljstva može, radi zaštite imovinskih interesa djeteta, zahtijevati da sud u vanparničnom postupku odluči da se roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta stave u položaj staratelja
Princip najmanjeg posezanja
Član 122
(1) Pri izboru odgovarajuće mjere staranja organ starateljstva će uzeti u obzir uzrast djeteta, njegovu psihofizičku razvijenost, psihička svojstva, sklonosti i navike, dotadašnje vaspitanje i odgajanje, porodične i socijalne uslove u kojima je živio i druge relevantne okolnosti.
(2) Pri izboru odgovarajuće mjere organ starateljstva vodiće računa o poštovanju principa najmanjeg posezanja (ide se od blaže mjere ka strožoj mjeri).
Produženje roditeljskog prava i dužnosti
Razlozi za produženje roditeljskog prava
Član 123
(1) Sud može u vanparničnom postupku po zahtjevu roditelja, usvojioca ili organa starateljstva odlučiti da se roditeljsko pravo produži i poslije punoljetstva djeteta, ako dijete zbog tjelesnog ili duševnog nedostatka nije sposobno da se samo brine o sebi i o svojim pravima i interesima.
(2) Kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo, sud će na zahtjev roditelja, odnosno usvojioca ili organa starateljstva odlučiti o prestanku roditeljskog prava.
Oduzimanje roditeljskog prava i dužnosti
Razlozi za oduzimanje roditeljskog prava
Član 124
(1) Roditelju koji zloupotrebljava roditeljsko pravo i grubo zanemaruje dužnosti iz roditeljskog prava, sud će u vanparničnom postupku oduzeti roditeljsko pravo.
(2) Roditelj zloupotrebljava roditeljska prava i dužnosti ako:
1) sprovodi fizičko ili psihičko nasilje nad djetetom,
2) seksualno iskorišćava dijete,
3) eksploatiše dijete prisiljavajući ga da pretjerano radi ili da obavlja rad neprimjeren njegovom uzrastu,
4) ga podstiče na vršenje krivičnih djela,
5) djetetu dozvoljava upotrebu alkoholnog pića, droge ili drugih opojnih supstanci ili ga na to navodi,
6) navodi dijete na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja,
7) na bilo koji drugi način grubo krši prava djeteta.
(3) Roditelj grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava ako:
1) napusti dijete,
2) ne brine duže od mjesec dana o djetetu s kojim ne živi,
3) ne održava lične odnose sa djetetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
4) u roku od godinu dana ne stvori uslove za zajednički život s djetetom koje je smješteno u drugu porodicu ili ustanovu, a za to nema nikakav opravdan razlog,
5) ne izvršava obavezu izdržavanja djeteta u trajanju dužem od tri mjeseca uzastopno ili više od tri mjeseca u posljednjih godinu dana,
6) je zanemario brigu o osnovnim životnim potrebama djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio nadležni organ.
(4) Sud može roditeljsko pravo vratiti roditelju, ako prestane razlog zbog kojeg mu je to pravo oduzeto, osim u slučaju kada je roditeljsko pravo oduzeto zbog izvršenja krivičnog djela protiv polnog integriteta djeteta pravosnažnom odlukom suda.
Postupak oduzimanja roditeljskog prava
Član 125
(1) Postupak radi oduzimanja roditeljskog prava pokreće organ starateljstva, roditelj, odnosno usvojilac.
(2) Organ starateljstva dužan je da pokrene postupak za oduzimanje roditeljskog prava i u slučaju kada na bilo koji način sazna da postoje okolnosti iz člana 124. st. 1. i 2. ovog zakona.
(3) Odlukom kojom sud odlučuje o oduzimanju roditeljskog prava može odlučiti o smještaju djeteta i povjeravanju na zaštitu i vaspitanje drugom licu ili ustanovi, ako je to potrebno radi zaštite najboljeg interesa djeteta.
(4) Pravosnažna odluka o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava dostavlja se nadležnom matičaru, a ukoliko dijete ima neko pravo na nepokretnostima, odluka se dostavlja radi upisa u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
Prestanak roditeljskog prava
Član 126
(1) Roditeljsko pravo prestaje kada dijete postane punoljetno ili kada prije punoljetstva zaključi brak uz dozvolu suda.
(2) Dijete postaje punoljetno kada navrši 18 godina života.
Odnos između roditelja i djeteta je srodnički odnos zasnovan prirodnim putem, rođenjem i stoga trajnog karaktera. Roditeljsko pravo pripada isključivo roditeljima i ustanovljeno je radi zaštite ličnih i imovnskih interesa djeteta, koje zbog svoje maloljetnosti nije u stanju da se stara o sebi. Roditelji se ne mogu odreći roditeljskog prava. Ono je sa aktivne strane vezano za roditelje, a sa pasivne za dijete i u njegovom je interesu. roditeljsko pravo prestaje prestankom ličnosti roditelja i djeteta odnosno kada otpadne potreba zaštite djeteta.