Utvrđivanje očinstva i materinstva - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
U pravu važi presumpcija očinstva djeteta rođenog u braku i u periodu do 300 dana po prestanku braka - otac je onaj na koga ukazuje brak. Dok je materinstvo djeteta najčešće vidljivo po prirodi stvari, pa je još Rimsko pravo zauzelo stav da je majka uvijek poznata, to nije slučaj sa očinstvom djeteta. Trudnoća i porođaj djeteta je kod žene vidljiva, a začeće, oplodnja, nije pa veza između jednog djeteta i lica koje je oplodilo majku nije očevidna. Umjesto uvrđivanja očinstva u svakom pojedinom slučaju pravo je, u slučaju bračnog očinstva, odredilo oborivu presumpciju. Po redovnom toku stvari, djeca rođena u braku potiču od muža te je pravo, na osnovu toga, postavilo presumpciju da se ocem djeteta rođenog u braku smatra muž majke djeteta.
Utvrđivanje očinstva i materinstva
Porijeklo djeteta
Član 127
(1) Djetetova majka je žena koja ga je rodila.
(2) Ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana po prestanku braka, smatra se muž majke djeteta.
(3) Ocem djeteta koje je rođeno van braka smatra se lice koje dijete prizna za svoje ili čije je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
(4) Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka roka od 270 dana po prestanku njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muž majke iz prethodnog braka, osim ako muž majke iz kasnijeg braka sa njenim pristankom prizna dijete za svoje.
(5) Ako bračni supružnik majke iz kasnijeg braka ospori svoje očinstvo, ocem djeteta smatra se muž majke iz prethodnog braka.
Izjašnjenje majke o ocu djeteta
Član 128
(1) Čim sazna za rođenje djeteta van braka, matičar je dužan da pozove majku da se izjasni ko je otac djeteta i da o tome obavijesti organ starateljstva.
(2) Izjavu iz stava 1. ovog člana majka može dati i bez poziva matičara.
(3) Ako se majka izjasni o tome ko je otac djeteta, organ starateljstva će pozvati to lice da izjavi da li je otac djeteta.
Izjašnjenje lica koje je majka označila kao oca djeteta
Član 129
(1) Ako lice iz člana 128. stava 3. ovog zakona izjavi na zapisnik pred organom starateljstva, matičarem ili u notarski obrađenoj ispravi da je otac djeteta, matičar će ga upisati kao oca djeteta u matičnu knjigu rođenih i o upisu obavijestiti majku djeteta.
(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana izjavi da nije otac djeteta ili u roku od 30 dana od dana dostavljanja poziva ne dâ nikakvu izjavu, matičar će o tome obavijestiti majku djeteta.
Priznanje očinstva
Član 130
(1) Očinstvo se može priznati pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili notarom.
(2) Organ pred kojim je dato ovo priznanje dužan je da bez odlaganja zapisnik dostavi matičaru matičnog područja mjesta rođenja djeteta za upis djeteta u matičnu knjigu rođenih.
(3) Priznanje očinstva može biti učinjeno i u testamentu.
Priznanje očinstva preko punomoćnika
Član 131
(1) Izjava o priznanju očinstva pred organima navedenim u članu 130. stav 1. ovog zakona može se dati i preko punomoćnika.
(2) Punomoć mora biti ovjerena, odnosno u formi notarski obrađene isprave kada se očinstvo priznaje pred notarom i sadržavati izričito uputstvo punomoćniku da dâ izjavu o priznavanju očinstva određenog djeteta koje je rodila određena žena.
Priznanje očinstva od strane starijeg maloljetnika
Član 132
Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i lice kome je ograničena poslovna sposobnost, ako su ta lica sposobna da shvate prirodu i značenje izjave o priznavanju očinstva.
Priznanje očinstva prije rođenja djeteta
Član 133
(1) Očinstvo se može priznati i prije rođenja djeteta.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana priznanje očinstva proizvodi pravno dejstvo ako se dijete rodi živo.
Priznanje očinstva poslije smrti djeteta
Član 134
(1) Očinstvo djeteta može se priznati i poslije smrti djeteta, ali samo ako je ono ostavilo potomstvo.
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, lica ovlašćena ovim zakonom za podnošenje tužbe za utvrđivanje očinstva mogu tužbom zahtijevati da se utvrdi očinstvo umrlog djeteta.
Saglasnost majke sa priznanjem očinstva
Član 135
(1) Priznanje očinstva upisuje se u matičnu knjigu rođenih ako se majka s priznanjem saglasi.
(2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana mora biti data pred matičarem, organom starateljstva ili sudom, u javnoj ili u ovjerenoj ispravi ili pred notarom u formi notarski obrađene isprave.
(3) Ako se majka prethodno izjasnila da je otac djeteta lice koje je priznalo očinstvo, ta će se izjava smatrati njenom saglasnošću.
Izjašnjenje majke na izjavu o priznanju očinstva
Član 136
Ako se majka nije koristila mogućnošću iz člana 128. stava 3. ovog zakona, matičar će je pozvati da se o tome izjasni u roku od 30 dana nakon što primi obavještenje da je određeno lice priznalo očinstvo
Saglasnost starijeg maloljetnika sa priznanjem očinstva
Član 137
(1) Ako je dijete starije od 16 godina, potrebna je i njegova saglasnost s priznanjem očinstva.
(2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana se daje na način propisan u članu 130. stav 1. ovog zakona.
(3) Ako je dijete mlađe od 16 godina ili starije od 16 godina, a trajno je nesposobno za rasuđivanje, a majka više nije živa, ili je proglašena umrlom, ili joj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, izjavu o saglasnosti s priznanjem očinstva daje staratelj djeteta uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Uskraćivanje saglasnosti sa priznanjem očinstva
Član 138
(1) Ako se majka ili dijete starije od 16 godina, odnosno staratelj djeteta, kada je njihova saglasnost potrebna, ne saglase s priznanjem očinstva ili se ne izjasne o tome u roku od 30 dana po prijemu obavještenja o priznanju, lice koje je priznalo dijete za svoje može tužbom tražiti da sud utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku od tri godine od dana prijema obavještenja o nesaglasnosti lica iz stava 1. ovog člana.
Neopozivost izjave o priznanju očinstva i saglasnosti sa priznanjem očinstva
Član 139
(1) Priznanje očinstva je neopozivo.
(2) Saglasnost sa priznanjem očinstva je neopoziva
Osporavanje ranije priznatog očinstva
Član 140
(1) Lice koje je priznalo očinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njegovo očinstvo, može očinstvo osporavati tužbom.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana saznanja za okolnosti koje bi isključivale očinstvo, a najkasnije u roku od pet godina od dana davanja izjave o priznavanju očinstva.
Tužba djeteta za utvrđivanje očinstva
Član 141
(1) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti dijete do navršenih 25 godina života.
(2) Ako je dijete maloljetno ili poslovno nesposobno, tužbu u njegovo ime podnosi zakonski zastupnik, odnosno staratelj uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Tužba majke za utvrđivanje očinstva
Član 142
Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršenih 18 godina života djeteta
Tužba organa starateljstva za utvrđivanje očinstva
Član 143
U slučaju kad je majka označila određeno lice za oca djeteta pred matičarem, a kasnije, zanemarujući interese djeteta, ne pokrene postupak za utvrđivanje očinstva u roku od godinu dana od dana rođenja djeteta, organ starateljstva može tužbom pokrenuti postupak za utvrđivanje očinstva najkasnije do navršene dvije godine života djeteta.
Utvrđivanje materinstva
Član 144
Odredbe ovog zakona o utvrđivanju očinstva shodno se primjenjuju i na utvrđivanje materinstva.
Osporavanje očinstva i materinstva
Osporavanje očinstva od strane muža majke djeteta
Član 145
(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja braka ili prije isteka 300 dana od dana prestanka braka, ako smatra da mu nije otac.
(2) Ako je mužu potpuno oduzeta poslovna sposobnost, tužbu radi osporavanja njegovog očinstva može podnijeti njegov staratelj, uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Rok za tužbu
Član 146
Tužba radi osporavanja očinstva iz člana 145. ovog zakona može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da tužilac nije otac djeteta, ali najkasnije do navršenih deset godina života djeteta.
Prava nasljednika muža da nastave započeti postupak
Član 147
(1) U slučaju iz člana 145. ovog zakona, nasljednici muža nisu ovlašćeni da podnesu tužbu radi osporavanja očinstva, ali mogu nastaviti započeti postupak.
(2) Nasljednici muža mogu nastaviti već započeti postupak u roku od šest mjeseci od časa smrti muža.
(3) Po isteku roka iz stava 2. ovog člana, sud će obustaviti postupak.
Osporavanje očinstva od strane majke djeteta
Član 148
(1) Majka može osporavati da je otac njenog djeteta lice koje se po ovom zakonu smatra ocem djeteta.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.
Osporavanje očinstva od strane djeteta
Član 149
(1) Dijete može osporavati da mu je otac lice koje se po ovom zakonu smatra njegovim ocem, osim u slučaju kada je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
(2) Tužbu iz stava 1. ovog člana dijete može podnijeti do navršenih 25 godina života.
Osporavanje očinstva od strane lica koje sebe smatra ocem djeteta
Član 150
(1) Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog van braka, može osporavati očinstvo drugog lica koje je to dijete priznalo za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana upisa osporenog očinstva u matičnu knjigu.
Zabrana osporavanja očinstva
Član 151
Ne može se osporavati očinstvo poslije smrti djeteta.
Osporavanje materinstva
Član 152
Odredbe ovog zakona o osporavanju očinstva shodno se primjenjuju i na osporavanje materinstva.
Utvrđivanje i osporavanje očinstva djece začete postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje
Zabrana utvrđivanja očinstva
Član 153
Ne može se utvrđivati očinstvo djeteta koje je začeto postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje
Osporavanje očinstva od strane muža majke djeteta
Član 154
(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena, ako je do začeća biomedicinski potpomognutom oplodnjom došlo sjemenom drugog muškarca bez njegove saglasnosti.
(2) Tužba radi osporavanja očinstva u slučaju iz stava 1. ovog člana podnosi se u roku od šest mjeseci od dana saznanja za začeće djeteta postupcima biomedicinski potpomognutom oplodnjom, a najkasnije do navršenih pet godina života djeteta.
Postupak u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i materinstva
Stranke u sporu
Član 155
(1) Postupak u sporovima za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i materinstva pokreće se tužbom.
(2) Stranke u sporu za utvrđivanje očinstva su lice čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta.
(3) Stranke u sporu o osporavanju očinstva su: lice koje se po ovom zakonu smatra ocem djeteta, dijete i majka djeteta.
(4) Kada treće lice osporava očinstvo licu koje je dijete priznalo za svoje, stranke u sporu su: lice koje osporava očinstvo, lice čije se očinstvo osporava, dijete i majka djeteta.
(5) Ako tuženi u sporu o materinstvu i očinstvu nije više živ, tužba se podnosi protiv njegovih nasljednika.
Odbacivanje tužbe
Član 156
(1) Ako tužbom za utvrđivanje, odnosno za osporavanje očinstva nisu kao tužilac ili kao tuženi obuhvaćene sve stranke u sporu, sud će pozvati tužioca da dopuni tužbu tako što će navesti i stranku koja tužbom nije obuhvaćena.
(2) Ako tužilac u roku koji je sud odredio ne postupi na način iz stava 1. ovog člana, tužba će se odbaciti. (3) Ako tužbu za utvrđivanje, odnosno za osporavanje očinstva podnese lice koje za to nije ovlašćeno ovim zakonom, tužba će se odbaciti.
Suparničari
Član 157
(1) Stranke koje podnose tužbu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva, odnosno protiv kojih je upravljen tužbeni zahtjev jedinstveni su suparničari.
(2) Ako je tužbu za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva podnijelo ovlašćeno lice u zakonskom roku, tužbi se, kao suparničar, može pridružiti i lice kome je istekao rok za podnošenje tužbe.
Zastupanje djeteta
Član 158
(1) Ako dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete zajedno podnose tužbu za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno ako su tuženi istom tužbom, taj će roditelj zastupati dijete i u parnici, ali organ starateljstva može djetetu postaviti posebnog staratelja ako između djeteta i roditelja u toj parnici postoje suprotni interesi.
(2) Ako su dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete, u parnici u suprotnim stranačkim ulogama tužioca i tuženog, organ starateljstva postaviće djetetu posebnog staratelja.
Posebna pravila postupka
Član 159
(1) U postupku u sporovima radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva i materinstva isključena je javnost.
(2) U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva ne može se donijeti presuda zbog propuštanja ni presuda na osnovu priznanja, niti se može zaključiti sudsko poravnanje.
(3) U parnicama za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva odricanje od tužbenog zahtjeva ima isto pravno dejstvo kao i povlačenje tužbe.
Troškovi postupka
Član 160
O troškovima postupka u parnicama radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva ili materinstva sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
Privremene mjere
Član 161
(1) U postupku za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva ili materinstva, sud može po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi zaštite, smještaja i izdržavanja djece.
(2) Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Sud je dužan da presudom u sporu o materinstvu i očinstvu odluči o vršenju roditeljskog prava.
Primjena pravila parničnog postupka
Član 162
U postupku za utvrđivanje i osporavanje očinstva ili materinstva primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
GLAVA VII
Porodičnog zakona Republike Srpske
Usvojenje
Član 163 - Član 208
Pojam i oblici usvojenja
Pojam usvojenja
Član 163
Usvojenje je poseban oblik porodičnopravne zaštite djeteta bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja kojim se, na osnovu odluke organa starateljstva, zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.
Oblici usvojenja
Član 164
Usvojenje može biti potpuno i nepotpuno.
Pravo na saznanje porijekla
Član 165
(1) Dijete ima pravo da zna da je usvojeno, u skladu sa svojim uzrastom i zrelošću.
(2) Službeno lice organa starateljstva upoznaće buduće usvojioce s tim da imaju obavezu da djetetu saopšte istinu o njegovom porijeklu, vodeći računa o djetetovom uzrastu i zrelosti.
Uslovi za zasnivanje usvojenja
Korisnost usvojenja za usvojenika
Član 166
Usvojenje se može zasnovati samo ako je korisno za usvojenika
Porodični status usvojenika
Član 167
Usvojiti se može dijete:
1) koje nema žive roditelje,
2) čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište najmanje godinu dana, a u tom periodu se ne brinu za dijete, 3) čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude usvojeno.
Najmanja uzrasna dob usvojenika
Član 168
Dijete ne može biti usvojeno prije nego što navrši tri mjeseca života.
Smetnje za usvojenje
Član 169
(1) Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji, ni rođeni brat ili sestra, odnosno sestra ili brat po ocu ili majci.
(2) Staratelj ne može usvojiti svog štićenika dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti staratelja.
Pristanak roditelja
Član 170
(1) Za zasnivanje usvojenja potreban je pristanak oba roditelja djeteta, ako dijete ima roditelje.
(2) Pristanak roditelja mora biti izričit u odnosu na oblik usvojenja.
(3) Roditelj daje pristanak za zasnivanje usvojenja sa označavanjem ili bez označavanja usvojilaca.
(4) Roditelj može opozvati pristanak za zasnivanje usvojenja u roku od 30 dana od dana kada je dao pristanak.
(5) Pravom iz stava 4. ovog člana roditelj se može koristiti samo jednom
Saglasnost staratelja usvojenja
Član 171
Ako je dijete pod starateljstvom, saglasnost za usvojenje daje njegov staratelj.
Lična svojstva usvojilaca
Član 172
(1) Usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu djeteta.
(2) Usvojiti ne može:
1) lice kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
3) lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će usvojenika podizati i vaspitati tako da bude koristan član društvene zajednice, 4) lice upisano u Registar lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorišćavanja djece,
5) lice koje je duševno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti koja može dovesti u opasnost zdravlje ili život usvojenika.
(3) Usvojiti ne može ni lice kod čijeg se bračnog supružnika ili vanbračnog partnera stiče neka od okolnosti iz stava 2. ovog člana.
Priprema usvojilaca
Član 173
(1) Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom programu pripreme za usvojenje, osim kada usvaja bračni ili vanbračni partner roditelja djeteta.
(2) Priprema za usvojenje obavlja se tokom procjene opšte podobnosti usvojilaca, ali obavezno prije donošenja stručnog mišljenja o opštoj podobnosti za usvojenje.
(3) Program pripreme za usvojenje donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Državljanstvo usvojilaca
Član 174
(1) Usvojilac može biti samo državljanin Bosne i Hercegovine.
(2) Usvojilac može biti i strani državljanin, ako za to postoje naročito opravdani razlozi, pogotovo ako se za određeno dijete ne mogu pronaći usvojioci među domaćim državljanima. (3) Za usvojenje iz stava 2. ovog člana potrebna je saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.
Razlika u godinama između usvojenika i usvojilaca
Član 175
(1) Usvojiti može samo lice koje je starije od usvojenika najmanje 18 godina.
(2) Kada je usvojilac bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja, razlika u godinama između usvojioca i usvojenika može biti manja od 18 godina.
(3) Ako bračni supružnici ili vanbračni partneri zajednički usvajaju isto dijete, mogu ga usvojiti i ako uslov iz stava 1. ovog člana ispunjava samo jedno od njih.
(4) Ako bračni supružnici ili vanbračni partneri usvajaju djecu koja su sestra i brat, ili brat i sestra po majci ili ocu, usvojiti mogu i ako jedno od njih ispunjava uslov iz stava 1. ovog člana samo u odnosu na jedno dijete.
Posebni uslovi za zasnivanje nepotpunog usvojenja
Maloljetstvo usvojenika
Član 176
(1) Nepotpuno se može usvojiti maloljetno dijete.
(2) Ne može se usvojiti maloljetno dijete koje je steklo potpunu poslovnu sposobnost u skladu sa odredbama ovog zakona.
Pristanak usvojenika
Član 177
(1) Za usvojenje djeteta starijeg od deset godina koje je sposobno da shvati značenje usvojenja potreban je njegov pristanak.
(2) Pristanak za zasnivanje usvojenja, dijete daje bez prisustva roditelja i budućih usvojilaca.
(3) Dijete može opozvati pristanak za zasnivanje usvojenja do pravosnažnosti rješenja o zasnivanju usvojenja.
Kada nije potreban pristanak roditelja usvojenika
Član 178
Za zasnivanje nepotpunog usvojenja nije potreban pristanak roditelja djeteta:
1) kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) kome je oduzeta poslovna sposobnost.
Bračni ili vanbračni status usvojilaca
Član 179
(1) Nepotpuno mogu usvojiti bračni supružnici zajednički, jedan bračni supružnik uz pristanak drugog, kao i maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja.
(2) Dijete mogu nepotpuno usvojiti vanbračni partneri zajednički, kao i vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja, ako žive u vanbračnoj zajednici duže od pet godina.
Posebni uslovi za zasnivanje potpunog usvojenja
Uzrast usvojenika
Član 180
Potpuno se usvojiti može samo dijete do navršenih deset godina života.
Bračni ili vanbračni status usvojenika
Član 181
(1) Dijete mogu potpuno usvojiti bračni supružnici zajednički, kao i očuh ili maćeha djeteta koje se usvaja.
(2) Dijete mogu potpuno usvojiti vanbračni partneri zajednički, kao i vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja, ako žive u vanbračnoj zajednici duže od pet godina i ako za to postoje naročito opravdani razlozi.
Dejstva usvojenja
Prava i dužnosti iz nepotpunog usvojenja
Član 182
(1) Nepotpunim usvojenjem se između usvojioca, sa jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, sa druge strane, zasnivaju odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djeteta, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i ostalim krvnim srodnicima.
Određivanje ličnog imena usvojenika kod nepotpunog usvojenja
Član 183
(1) Lično ime usvojenika, kod nepotpunog usvojenja, usvojioci određuju sporazumno.
(2) Usvojenik može dobiti prezime usvojioca, osim ako usvojilac odluči da usvojenik zadrži svoje prezime ili da svom prezimenu doda prezime usvojioca.
(3) Ako se ne postigne sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana, o imenu i prezimenu usvojenika odlučuje organ starateljstva.
(4) Za promjenu imena ili prezimena usvojenika koji ima više od deset godina, potreban je usvojenikov pristanak.
(5) Lično ime usvojenika obavezno se navodi u rješenju o zasnivanju usvojenja.
Promjena ličnog imena usvojenika nakon prestanka usvojenja
Član 184
(1) Nakon pravosnažnosti rješenja nadležnog organa o prestanku usvojenja, usvojenik može uzeti lično ime koje je imao prije usvojenja.
(2) Ako je usvojenje prestalo prije navršenih 18 godina života usvojenika, izjavu o uzimanju ličnog imena iz stava 1. ovog člana daju roditelji, ako su u mogućnosti da vrše roditeljsko pravo, nadležni organ starateljstva ili staratelj, uz saglasnost nadležnog organa starateljstva.
(3) Ako usvojenik ima više od deset godina, potreban je i njegov pristanak.
(4) Izjava o uzimanju ličnog imena iz stava 1. ovog člana daje se u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja o prestanku usvojenja.
(5) Izjava se daje matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih u koju je upisano rođenje usvojenika ili matičaru nadležnom po mjestu prebivališta roditelja ili staratelja.
(6) Matičar nadležan po mjestu prebivališta roditelja ili staratelja, dužan je da izjavu o određivanju novog ličnog imena djeteta dostavi odmah, a najkasnije sljedećeg radnog dana, matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih u koju je upisano rođenje djeteta.
Prava i dužnosti iz potpunog usvojenja
Član 185
(1) Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika, sa jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, sa druge strane, zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu.
(2) Potpunim usvojenjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika, osim kada dijete usvoji maćeha ili očuh, odnosno vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja.
Određivanje ličnog imena usvojenika kod potpunog usvojenja
Član 186
(1) Lično ime usvojenika, kod potpunog usvojenja, usvojioci određuju sporazumno.
(2) Usvojenik može dobiti zajedničko prezime usvojilaca, a ako usvojioci nemaju zajedničko prezime, sporazumno će odrediti prezime usvojenika.
(3) Ako se ne postigne sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana, o imenu i prezimenu usvojenika odlučuje organ starateljstva. (4) Lično ime usvojenika obavezno se navodi u rješenju o zasnivanju usvojenja.
Osporavanje i utvrđivanje očinstva i materinstva
Član 187
Osporavanje ili utvrđivanje materinstva i očinstva nije dozvoljeno nakon zasnivanja potpunog usvojenja.
Postupak zasnivanja usvojenja
Pokretanje postupka za zasnivanje usvojenja
Član 188
Postupak za zasnivanje usvojenja mogu pokrenuti organ starateljstva po službenoj dužnosti, budući usvojioci i roditelji, odnosno staratelj djeteta.
Zahtjev usvojilaca za zasnivanje usvojenja
Član 189
(1) Budući usvojioci podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja organu starateljstva na čijem području imaju zajedničko prebivalište, odnosno boravište.
(2) Strani državljani podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, uz koji prilažu dokaze o opštoj podobnosti za usvojenje.
(3) Budući usvojioci uz zahtjev za zasnivanje usvojenja podnose izvod iz matične knjige rođenih za svakog od njih, kao i ostale dokaze o svojoj podobnosti da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca).
(4) Zahtjev za zasnivanje usvojenja mora biti izričit u odnosu na vrstu usvojenja.
Zahtjev roditelja ili staratelja djeteta za zasnivanje usvojenja
Član 190
(1) Roditelji ili staratelj djeteta podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja organu starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište ako se prebivalište ne može utvrditi.
(2) Roditelji ili staratelj djeteta uz zahtjev za zasnivanje usvojenja podnose izvod iz matične knjige rođenih za dijete, kao i ostale dokaze o podobnosti djeteta da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika).
(3) Kada primi zahtjev roditelja za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva dužan je da im preporuči psihosocijalno savjetovanje u organu starateljstva, porodičnom savjetovalištu ili u drugoj ustanovi koja je specijalizovana za posredovanje u porodičnim odnosima.
(4) U primjerenom roku nakon što je roditeljima preporučeno psihosocijalno savjetovanje, organ starateljstva će pozvati roditelje i dijete koje je navršilo deset godina života da pred njim na zapisnik daju pristanak za zasnivanje usvojenja.
(5) Organ starateljstva će roditelje i dijete, prije nego što daju pristanak na zasnivanje usvojenja, upoznati sa pravnim posljedicama pristanka.
(6) Ovjereni prepis zapisnika organ starateljstva uručiće roditeljima i djetetu.
(7) Nakon što roditelji daju pristanak za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva dužan je da djetetu postavi privremenog staratelja koji će ga zastupati u postupku za zasnivanje usvojenja, osim ako je usvojilac bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta ili usvojioca.
Opšta podobnost usvojilaca i usvojenika
Član 191
(1) Na osnovu izjava budućih usvojilaca, roditelja ili staratelja djeteta, samog djeteta, te na osnovu ostalih priloženih, odnosno po službenoj dužnosti pribavljenih dokaza, organ starateljstva utvrđuje da li su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca) i da li je dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika).
(2) Stručno mišljenje o opštoj podobnosti sačinjava organ starateljstva, na osnovu nalaza i stručnog mišljenja psihologa, pedagoga, socijalnog radnika i pravnika.
(3) Organ starateljstva će zatražiti nalaz i mišljenje od doktora medicine, a može zatražiti nalaz i mišljenje i od stručnjaka porodičnih savjetovališta ili drugih ustanova specijalizovanih za posredovanje u porodičnim odnosima, kao i od zdravstvenih ustanova.
(4) Na osnovu izjava, te na osnovu ostalih priloženih, odnosno po službenoj dužnosti pribavljenih dokaza, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, u saradnji sa organom starateljstva, utvrđuje da li su strani državljani podobni da usvoje dijete, tj. utvrđuje opštu podobnost usvojilaca stranih državljana.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, a kada strani državljani nemaju zajedničko prebivalište, odnosno boravište u Republici Srpskoj, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite obratiće se za saradnju onom organu starateljstva koji ono odabere.
Odbijanje zahtjeva za zasnivanje usvojenja zbog opšte nepodobnosti
Član 192
(1) Organ starateljstva, u pisanom obliku, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja, ako na osnovu stručnog mišljenja iz člana 191. stav 2. ovog zakona ili drugih činjenica utvrdi da podnosioci zahtjeva nisu podobni za usvojioce (opšta podobnost usvojilaca), odnosno da dijete nije podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika). (2) Organ starateljstva dužan je da rješenje iz stava 1. ovog člana donese u roku od 60 dana od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
(3) Žalbu protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja podnosioci zahtjeva mogu izjaviti Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, u pisanom obliku, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja koji su podnijeli strani državljani, ako utvrdi da podnosioci zahtjeva nisu podobni za usvojioce.
(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Jedinstveni lični registar usvojenja
Član 193
(1) Kada utvrdi da su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca), odnosno da je dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika), organ starateljstva dužan je da podatke o budućim usvojiocima, odnosno budućem usvojeniku odmah unese u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(2) Kada utvrdi da su strani državljani podobni da usvoje dijete, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite podatke o stranim državljanima unosi u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(3) Organi starateljstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, po službenoj dužnosti, periodično provjeravaju tačnost podataka unesenih u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(4) Jedinstveni lični registar usvojenja vodi Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštitu.
(5) Jedinstveni lični registar usvojenja sadrži evidenciju podataka o budućim usvojiocima za koje je utvrđeno da su podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca) i djeci za koju je utvrđeno da su podobna da budu usvojena (opšta podobnost usvojenika).
(6) Sadržaj i način vođenja Jedinstvenog ličnog registra usvojenja propisuje se Pravilnikom o Jedinstvenom ličnom registru usvojenja, koji donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Izbor budućih usvojilaca
Član 194
(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se prebivalište ne može utvrditi, bira buduće usvojioce na osnovu podataka iz Jedinstvenog ličnog registra usvojenja i o tome donosi poseban zaključak.
(2) Izbor budućih usvojilaca ne vrši se ako dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta, odnosno ako usvojeno dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner usvojioca djeteta.
(3) Izbor budućih usvojilaca ne vrši se ako usvojioci i roditelji, odnosno staratelj djeteta sporazumno izvrše izbor i ako organ starateljstva ocijeni da je takav sporazum u najboljem interesu djeteta.
Probni smještaj
Član 195
(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se prebivalište ne može utvrditi, rješenjem će odrediti probni smještaj radi uzajamnog prilagođavanja, na osnovu koga će dijete biti smješteno u porodicu budućih usvojilaca.
(2) Probni smještaj radi uzajamnog prilagođavanja ne određuje se ako dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta, odnosno ako usvojeno dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner usvojioca djeteta.
(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba.
(4) Probni smještaj ne može trajati duže od šest mjeseci, a sprovodi se na teritoriji Bosne i Hercegovine. (5) Organ starateljstva dužan je da nadzire uspješnost uzajamnog prilagođavanja budućih usvojilaca i djeteta, te da o svojim ocjenama sačinjava službene zabilješke (posebna podobnost usvojilaca i usvojenika).
Odbijanje zahtjeva za zasnivanje usvojenja zbog posebne nepodobnosti
Član 196
(1) Ukoliko utvrdi da uzajamno prilagođavanje nije bilo uspješno, organ starateljstva će u pisanom obliku donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja.
(2) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja, podnosioci zahtjeva mogu izjaviti žalbu Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
Rješenje o zasnivanju usvojenja
Član 197
(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se prebivalište ne može utvrditi, u pisanom obliku donosi rješenje o zasnivanju usvojenja ako:
1) su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca),
2) je dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika),
3) utvrdi da je uzajamno prilagođavanje budućih usvojilaca i djeteta bilo uspješno (posebna podobnost usvojilaca i usvojenika).
(2) Ispunjenost pretpostavki u pogledu opšte podobnosti usvojilaca, opšte podobnosti usvojenika i posebne podobnosti usvojilaca i usvojenika, organ starateljstva po službenoj dužnosti utvrđuje tokom cijelog postupka za zasnivanje usvojenja. (3) Protiv rješenja o zasnivanju usvojenja može se izjaviti žalba Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Usvojenje je zasnovano kada rješenje o zasnivanju usvojenja postane pravosnažno.
Upoznavanje sa pravnim posljedicama usvojenja
Član 198
(1) Prije donošenja rješenja o zasnivanju usvojenja, službeno lice organa starateljstva sa budućim usvojiocima obavlja razgovor bez prisustva javnosti pri čemu je dužno da ih upozna sa pravnim posljedicama koje nastupaju zasnivanjem potpunog, odnosno nepotpunog usvojenja.
(2) Službeno lice organa starateljstva može obaviti razgovor i sa djetetom, ako je to u skladu sa godinama i zrelošću djeteta, u kojem će ga detaljno obavijestiti o predstojećem usvojenju.
Isključivanje javnosti
Član 199
(1) U postupku za zasnivanje usvojenja javnost je isključena.
(2) Podaci iz evidencije i dokumentacije o zasnivanju usvojenja spadaju u službenu tajnu i nju su dužni da čuvaju svi učesnici u postupku kojima su ti podaci dostupni
Upis u matičnu knjigu rođenih
Član 200
(1) Pravosnažno rješenje o zasnivanju usvojenja organ starateljstva dužan je da u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja dostavi nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
(2) Kod potpunog usvojenja mora biti sačuvana tajnost podataka o njegovom zasnivanju, a u matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.
Evidencija i dokumentacija o usvojenju
Član 201
(1) Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci propisuje se Pravilnikom o vođenju evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci, kojeg donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Primjena zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak
Član 202
U postupku za zasnivanje usvojenja primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Prestanak usvojenja
Raskid nepotpunog usvojenja po službenoj dužnosti
Član 203
(1) Nepotpuno usvojenje može se raskinuti na osnovu rješenja organa starateljstva kad on utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika.
(2) Kada to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika, svako lice može kod organa starateljstva preduzeti inicijativu za raskid usvojenja.
(3) U postupku za raskid usvojenja organ starateljstva, kada ocijeni da je to potrebno, pribaviće odgovarajuće stručno mišljenje o cjelishodnosti daljeg postojanja usvojenja.
Zahtjev za raskid nepotpunog usvojenja
Član 204
(1) Nepotpuno usvojenje može se raskinuti i na zahtjev usvojioca ili usvojenika, kao i na njihov zajednički zahtjev.
(2) Kada zahtjev za raskid usvojenja podnosi maloljetni usvojenik, organ starateljstva će imenovati posebnog staratelja usvojeniku.
(3) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva donosi rješenje o raskidu usvojenja, ako ocijeni da je to u interesu usvojenika.
Izdržavanje kod raskida nepotpunog usvojenja
Član 205
(1) Nepotpuno usvojenje može se raskinuti i na zahtjev usvojioca ili usvojenika, kao i na njihov zajednički zahtjev.
(2) Kada zahtjev za raskid usvojenja podnosi maloljetni usvojenik, organ starateljstva će imenovati posebnog staratelja usvojeniku.
(3) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva donosi rješenje o raskidu usvojenja, ako ocijeni da je to u interesu usvojenika.
Žalba na rješenje o raskidu
Član 206
(1) Protiv rješenja organa starateljstva o raskidu usvojenja može se izjaviti žalba Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(2) Usvojenje prestaje danom pravosnažnosti rješenja o raskidu usvojenja.
(3) Pravosnažno rješenje o raskidu usvojenja organ starateljstva dužan je da dostavi nadležnom matičaru u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
Neraskidivost potpunog usvojenja
Član 207
Potpuno usvojenje ne može se raskinuti.
Posljedice prestanka usvojenja
Član 208
Nakon prestanka usvojenja, o staranju nad maloljetnim djetetom odlučuje organ starateljstva.