Državina ili posjed - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Državina ili posjed predstavlja faktičku vlast na stvari. Imalac subjektivnog prava je ovlašćen da vrši faktičku vlast na stvari odnosno on ima pravo na državinu. Međutim, državina ne mora da se vrši samo na osnovu nekog subjektivnog prava, jer državinu ima i lopov i onaj koji je kupio od lopova, a nije postao vlasnik, i nalazač koji je utajio stvar itd. Zato se državina može definisati kao faktička vlast na stvari nezavisno od toga da li se vrši na osnovu subjektivnog prava ili bez pravnog osnova i nezavisno od toga da li držalac vjeruje da je ovlašćen da vrši tu faktičku vlast.
Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske
* Odredbe člana 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 58/2009) koje se odnose na član 357. prečišćenog teksta, prestale su da važe na osnovu Odluke US broj U-105/20 od 22. decembra 2021. godine, objavljene u "Sl. glasniku RS", br. 119/2021 od 29. decembra 2021. godine.
Državina ili posjed
Opšte odredbe
Pojam državine
Član 303
Državina je faktička vlast na stvari.
Lice koje svoju faktičku vlast vrši lično ili putem pomoćnika u držanju neposredni je držalac.
Posrednu državinu stvari ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica, koje po nekom pravnom osnovu ima stvar u neposrednoj državini.
Ako je držalac, prije nego je stvar prepustio neposrednom držaocu, po nekom pravnom osnovu dobio tu stvar u neposrednu državinu od trećeg lica, i to se lice smatra posrednim držaocem.
Državinu stvari ima i lice koje faktičku vlast vrši u pogledu dijela neke stvari, koja inače ne bi mogla biti samostalni objekat stvarnih prava kao što je soba ili druga prostorija u stanu i slično.
S državinom stvari izjednačeno je faktičko izvršavanje sadržaja prava stvarnih službenosti u pogledu neke nepokretnosti (državina prava); na državinu tog prava primjenjuju se odredbe ovog zakona o državini stvari, ako to nije suprotno prirodi prava.
Više lica mogu imati državinu iste stvari ili prava stvarne službenosti (sudržavina).
Imaoci nekih prava, na primjer, svojine (vlasništva), službenosti, zaloge, zakupa, posluge, ovlašćeni su da na osnovu svog prava vrše faktičku vlast na stvari: vlasnik je na primjer, ovlašćen da stvar drži, da je upotrebljava, pribira plodove, mijenja suštinu stvar; plodouživalac je ovlašćen da stvar drži, da je upotrebljava, pribira plodove, ali ne smije da mijenja suštinu stvari; zalogoprimac je ovlašćen da stvar drži ali ne i da je upotrebljava i pribira plodove sa nje, a još manje da mijenja suštinu stvari itd. U svim ovim slučajevima imalac subjektivnog prava je ovlašćen da vrši faktičku vlast na stvari, on ima pravo na državinu.
I u tome se ogleda samostalnost državine, državina je i ona faktička vlast koja se ne vrši samo na osnovu nekog subjektivniog prava: državinu ima i lopov, i onaj koji je kupio od lopova, a nije postao vlasnik, i nalazač koji je utajio stvar, i uzurpator prava službenosti, i onaj ko upotrebljava stvar na osnovu nevažećeg ugovora o zakupu. Zato se državina može definisati kao faktička vlast na stvari nezavisno od toga da li se vrši na osnovu subjektivnog prava ili bez pravnog osnova i nezavisno od toga da li držalac vjeruje da je ovlašćen da vrši tu faktičku vlast.
Samostalna i nesamostalna državina
Član 304
Samostalni držalac je lice koje drži stvar kao da je njen vlasnik, odnosno pravo stvarne službenosti kao da je njegov nosilac.
Nesamostalni držalac je lice koje drži stvar ili pravo stvarne službenosti priznajući vlast neposrednog držaoca.
Samostalna državina postoji kada jedan subjekt vrši svu faktičku vlast na stvari ili na njenom realnom dijelu koji predstavlja samostalan državinski objekat, dio parcele, stan u višestambenoj zgradi. Samostalni držalac drugim riječima, sam vrši svu faktičku vlast na jednom državinskom objektu, bilo da se kao objekat državine pojavljuje cijela stvar, bilo pojedini njeni realni dijelovi. Iz toga proizilazi da na jednoj stvari može postojati jedan isključivi držalac, na primjer kad neko stanuje u čitavoj kući koja se sastoji od jednog stana ili više samostalnih držalaca, na primjer, jedan obrađuje jedan dio, a drugi držalac drugi dio parcele, ili u zgradi od dva stana jedan stanuje u jednom, a drugi u drugom stanu.
Pretpostavljena svojina na pokretnoj stvari
Član 305
Svako lice može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je držalac pokretne stvari njen vlasnik, osim ako je znao ili je morao znati da nije.
Pomoćnik u državini
Član 306
Lice koje na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u nečijem domaćinstvu vrši faktičku vlast ili pravo stvarne službenosti na stvari za drugo lice i dužno je da postupa po uputstvima tog lica nije držalac nego je pomoćnik u državini.
Posrednu državinu ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica kome je po osnovu plodouživanja, ugovora o korišćenu stana, zakupa, čuvanja posluge ili drugog pravnog posla dalo stvar u neposrednu državinu. Kad na primjer, vlasnik nekome da stvar na plodouživanje, on postaje posredni a plodouživalac neposredni držalac. Ako u slučaju postojanja neposredne i posredne državine na istoj stvari neposredni držalac preda stvar u državinu trećem licu, na primjer u zakup, onda i on ima u pogledu te stvari položaj posrednog držaoca. Posredna državina uvijek pretpostavlja nečiju neposrednu državinu, ali nije i obrnuto; neposredna državina nekada pretpostavlja nečiju posrednu državinu, na primjer plodouživaočeva neposredna državina pretpostavlja vlasnikovu posrednu državinu, a nekada ne, ako vlasnik stvar drži kod sebe imamo samo neposrednu državinu.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Sticanje državine
Član 307
Državina je stečena kad sticalac uspostavi svoju faktičku vlast u pogledu stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno sticanje državine), ili da mu je prenesena (izvedeno sticanje državine).
S obzirom da je po svojoj prirodi državina faktička vlast na stvari, državina se stiče uspostavljanjem te faktičke vlasti, a to može biti neposredno ili posredno. Neposredno, izvorno, sticanje je uspostavljanje faktičke vlasti na stvari koja se uopšte ne nalazi u nečijoj državini, zauzimanje napuštenih pokretnih stvari, hvatanje odbjeglog roja pčela itd. Posredno sticanje državine je zasnivanje faktičke vlasti na stvari koja se već nalazi u nečijoj državini. Ako je samovlasno, odnosno bez pravnog osnova, u pogledu obima sticanja važi isto pravilo kao i za neposredno sticanje. Ako se zasniva na volji prethodnika, tj. ako se državina prenosi, dobija se sve što je pređašnji pridržnik imao i jasnim znakom predao, a nije potrebno da se svaki dio posebno prima.
Prenos državine
Član 308
Državina se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim sticalac ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se sticalac s voljom prenosioca nađe u položaju izvršavati vlast u pogledu stvari.
Kad se državina prenosi licu koje nije prisutno, predaja je izvršena kad ono primi stvar ili kad je primi lice koje ga zastupa, a predajom prevozniku samo ako prevoznik radi za račun sticaoca.
Kad su za robu predanu prevozniku ili skladištaru izdate hartije od vrijednosti koje je zamjenjuju u pravnom prometu, predaja takvog papira znači predaju te robe. Pri tome u slučaju kad je jedno lice u dobroj vjeri primilo takav papir, a drugo u dobroj vjeri primilo robu, državinu robe je steklo ovo drugo lice.
Prenos državine pokretne stvari vrši se predajom stvari, tradicijom, a isto dejstvo ima i predaja isprava koje omogućavaju raspolaganje sa stvari na primjer predaja konosmana, predaja sredstva koje omogućava faktičku vlast na stvari vlast na stvari na primjer ključeva automobila, izdvajanjem i obilježavanjem stvari. Prema pravilu koje je usvojeno u nekim zakonodavstvima u slučaju sukoba između savjesnog imaoca isprave koji nema faktičku vlast na stvari i savjesnog imaoca faktičke vlasti na stvari, u prednosti je ovaj drugi.
Predaja državine izjavom volje
Član 309
Samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu taj stiče neposrednu državinu samo ako je u položaju da izvršava svoju vlast u pogledu stvari.
Samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu može državina preći na njega tako da dotadašnji držalac zadrži stvar, a sticaocu se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji držalac preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekom trećem licu, a sticalac dobije pravo da mu ono preda tu stvar.
Predaja državine učinjena samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu djelovaće prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.
Sticanje državine stvarne službenosti
Član 310
Državina prava stvarne službenosti stiče se izvorno ukoliko držalac jedne nepokretnosti kao povlasne počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne službenosti na drugoj nepokretnosti.
Ukoliko držalac neke nepokretnosti u sporazumu sa držaocem druge nepokretnosti počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne službenosti smatra se da je državina prava stvarne službenosti predata sticaocu.
Državina prava stvarnih službenosti uspostavljena u korist određene nepokretnosti kao povlasne prelazi zajedno s državinom te nepokretnosti na sticaoca.
Onaj ko izvorno stekne državinu nepokretnosti, ne stiče samim tim i državinu prava stvarne službenosti koja postoji u njenu korist.
Nasljeđivanje državine
Član 311
Nasljednik postaje držalac u trenutku smrti ostavioca bez obzira kad je stekao faktičku vlast na stvari.
Kada je ostaviočeva državina na jednoj ili više stvari, odnosno prava stvarnih službenosti njegovom smrću prešla na dva ili više sunasljednika, oni su time postali sudržaoci tih stvari, odnosno prava stvarne službenosti, pa će tako i izvršavati državinu, osim ako je na osnovu ostaviočeve volje izražene u testamentu ili odluke ostavinskog suda drugačije određeno.
Prelaskom ostaviočeve državine na njegovog nasljednika ne dira se u ostale državine iste stvari, odnosno prava.
Nasljednik stiče državinu u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kad je stekao faktičku vlast na stvaro. To je proširenje pojma državine van okvira faktičke vlasti na stvari koje je diktirano praktičnim potrebama: na osnovu ovog zakonskog pravila nasljednici mogu upotrijebiti državinsku tužbu i prije nego što uđu u posjed stvari koje nasljeđuju, a rok za održaj u njihovu korist teče bez zastoja.
Svojstva državine
Oblici državine
Član 312
Državina je zakonita ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu (pravo na državinu).
Državina je istinita, odnosno mirna ako nije pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja.
Državina koji je stečena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja postaje mirna kada licu od kojeg je tako pribavljena prestane pravo na zaštitu državine.
Državina je savjesna ako držalac ne zna ili ne može znati da nema pravo na državinu. Savjesnost prestaje saznanjem držaoca da mu ne pripada pravo na državinu.
Savjesnost državine se pretpostavlja.
Savjesnost i istinitost državine pravnog lica prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju onog fizičkog lica koje je za to pravno lice ovlašćeno da preduzima radnje sticanja ili izvršavanja državine.
Savjesnost i istinitost državine lica koje ima zakonskog zastupnika prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju njihovog zakonskog zastupnika.
Ako je u sporu o pravu na državinu pravnosnažno odlučeno da pravo na državinu ne pripada držaocu, njegova državina je nesavjesna od časa kad mu je tužba dostavljena. Državina je nesavjesna i kad je konačnu odluku o tome donio drugi nadležni organ ili sud u nekom drugom postupku.
Državina je zakonita ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, tj. na pravnom poslu i uopšte pravnom aktu, koji je po objektivnom pravu podoban za sticanje ove vrste prava čiju sadržinu držalac vrši, drugo je pitanje da li je držalac postao i tutular prava čiju sadržinu držalac vrši. Zakonitu svojinsku državinu ima onaj ko je do državine došao nekim poslom podobnim za prenos svojine: kupoprodajom, trampom, poklonom, bez obzira da li je prethodnik imao zakonitu državinu ili ne, znači kupac jedne stvari je uvijek zakoniti držalac, čak i kada kupuje od lopova, bez obzira da li je znao i prema prilikama mogao znati da njegov prethodnik nema zakonitu državinu.
Osnov treba razlikovati od same faktičke vlasti na stvari. Punovažnim pravnim osnovom dobija se samo pravo na državinu neke stvari, a ne sama državina. Otuda, ko ima pravo na državinu ne smije, ako mu se uzimanje stvari uskraćuje, uzeti stvar u državinu samovlasno, već je mora tražiti zakonskim putem kod redovnog suda, pokazavši svoj osnov. Isto tako, ako je stvar zaredom nekolicini prodata, svi oni imaju zakonite osnove da zahtijevaju predaju stvari, ali će zakonitu državinu imati onaj kome stvar bude predata. Državina može biti zakonita, a manjljiva.
Nezakonita je ona državina koja se ne zasniva na punovažnom pravnom osnovu, uzurpator, lopov i utajivač su, prema tome, nezakoniti držaoci, kao i onaj ko je do stvari došao na osnovu nevažećeg kupoprodajnog ugovora. Državina može biti zakonita, a nesavjesna, kupac zna ili prema prilikama mora znati da je prodavac lopov. Obrnuto, državina može biti savjesna, a nezakonita, ugovor o kupovini je zaključen sa vlasnikom ali je ništav, a to kupac nije znao niti mogao znati.
Savjesna državina postoji kada držalac nije znao niti mogao znati da nije imalac prava čiju sadržinu vrši savjesni držalac u datim prilikama opravdano vjeruje da mu pripada pravo čiju sadržinu vrši. Savjesni držalac plodouživanja je onaj ko opravdano vjeruje da mu pripada pravo plodouživanja; savjesni svojinski držalac je onaj ko opravdano vjeruje da ima pravo svojine. Pretpostavlja se da je državina savjesna dok se suprotno ne dokaže. Savjesnost državine pravnog lica cijeni se po savjesnosti njegovih organa koji su ovlašćeni da ga zastupaju. Državina poslovno nesposobnog lica koje nije sposobno za rasuđivanje savjesna je ako je savjestan njegov zakonski zastupnik. Ako je poslovno nesposobno lice sposobno za rasuđivanje, njegova državina je savjesna ako su savjesni i to lice i njegov zakonski zastupnik. Kad se stiče preko ugovornog zastupnika, državina je savjesna ako su savjesni i vlastodavac i punomoćnik. Savjesnost nasljednikove državine cijeni se nezavisno od savjesnosti odnosno nesavjesnosti dekujusove državine.
Zaštita državine
Pravo na zaštitu državine
Član 313
Držalac ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja državine.
Pravo na zaštitu državine ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći.
Držalac ima pravo da zahtijeva sudsku zaštitu zbog smetanja državine u roku od 30 dana od saznanja za smetanje i počinioca, a najkasnije od godine dana od dana nastalog smetanja (parnica zbog smetanja državine).
Posjedovnom tužbom držalac traži da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostavljanje stanja državine kakvo je bilo u času smetanja državine, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, pri čemu nemaju uticaja prava na državinu, pravni osnov državine i savjesnost držaoca.
Držalac koji je državinu stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima takođe pravo na zaštitu od smetanja državine, osim prema licu od kojeg je na takav način došao do državine, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz stava 3. ovog člana.
Pravo na samopomoć je pravo držaoca da sam, primjenom izvjesne sile, odbije smetnje svoje državine, odnosno vrati državinu koja mu je oduzeta. U našem pravu ona je dopuštena pod sljedećim uslovima: potrebno je da smetanje, odnosno oduzimanje državine bude neovlašćeno, tj. da se ne zasniva na zakonskom ovlašćenju, odluci državnog organa niti na volji samog držaoca. Nema neovlašćenog smetanja koje daje pravo na samopomoć ako se, na primjer, na osnovu odluke nadležnog organa postavljaju stubovi za prenos električne energije, ili se po pristanku komšije istovari građevinski materijal u njegovom dvorištu ili se na osnovu izvršne sudske presude oduzima stvar radi naplate potrživanja ili se na osnovu sudske presude vrši iseljenje iz stana.
Drugo, samopomoć se ne smije vršiti nanošenjem tjelesne povrede, osim ako se držalac kreće u granicama nužne odbrane u smislu propisa krivičnog prava. Zakon ne postavlja izričito ovaj zahtjev ali se on izvodi iz opštih pravnih načela po kojima važnija pravna dobra, život, tjelesni integritet, ne mogu biti žrtvovana manje važnim dobrima, u ovom slučaju imovinskim dobrima. Treće, držalac je dužan da se uzdržava od postupaka koji prema okolnostima nisu opravdani, što je jedno faktičko pitanje koje cijeni sud u svakom konkretnom slučaju, na primjer, ne smije ga šamarati pošto mu je stvar već odizeo, a otimač po preotimanju stvari ostaje pasivan. Ovo ograničenje se izvodi iz načela da se kod samopomoći sila odbija srazmjernom silom i da držalac odgovara za štetu prouzrokovanu prekoračenjem granica dozvoljene samopomoći.
Pod izloženim uslovima držalac može štiti svoju državinu u toku samog postupka smetanja odnosno oduzimanja, a ako mu je stvar oduzeta, može je povratiti u roku u kome se može podići državinska tužba, dakle u roku od 30 dana od dana saznanja za oduzimanje i učinioca, a najkasnije u roku od godine dana od dana saznanja za oduzimanje i učinioca, a najkasnije u roku od godine dana od dana oduzimanja. Povreda državine može biti izvrđena na dva načina: odizimanjem stvari, odnosno državine i smetanjem državine. Oduzimanje stvari, deposjedovanje, koje je češće kod pokretnih stvari, ali je moguće i kod nepokretnosti, znači potpuno isključenje držaoca iz faktičke vlasti i zasnivanje faktičke vlasti novog držaoca, krađa, useljenje u tuđi stan dok je vlasnik odnosno držalac odsutan.
Smetanje državine, po pravilu nepokretnih alo to mogu biti i pokretne stvari, takođe može značiti potpuno onemogućavanje držaoca u vršenju faktičke vlasti, ali bez zasnivanja faktičke vlasti novog držaoca, nekome bude onemogućen prolaz i pristup do nepokretnosti koja je u njegovoj državini. Ali se smetanje češće sastoji u sužavanju i otežavanju faktičke vlasti: sa susjedne parcele ili iz susjednog stana dopire buka preko granice do koje se mora trpiti, granica tolerancije. Ono može imati i oblik djelimičnog deposjedovanja: neko istovati pijesak u svom dvorištu i pri tome zauzme dio susjednog dvorišta ili prekorači granice svoje njive i zaore dio susjedne njive. Kako navedeni primjeri pokazuju, smetanje će nekada značiti i upotrebu stvari od strane onoga ko vrši smetanje, ali to ne mora uvijek biti slučaj, na primjer, kad se držalac onemogućava u pristupu do parcele na kojoj ima državinu.
Trajnost državine
Član 314
Državina traje dok traje držaočeva faktička vlast u pogledu stvari. Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja držaočeve vlasti bilo po svojoj prirodi samo privremeno i nezavisno od volje držaoca.
Smatra se da državina nakon što je stečena traje neprekidno dalje, a ko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba da dokaže da su nastupile okolnosti zbog kojih je državina prestala.
Samovlast
Član 315
Samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakva je državina, niko je nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na državinu.
Lice koje držaocu bez njegove volje oduzme državinu ili ga u držanju uznemirava, samovlasno je smetalo njegovu državinu.
Lice od kojeg je državina pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja ne smije samovlasno oduzeti tu državinu nakon što mu prestane pravo na zaštitu državine.
Nije samovlasno smetanje državine ako je čin oduzimanja ili smetanja državine dopušten zakonom, odlukom suda ili drugog organa.
Samopomoć
Član 316
Držalac ima pravo na samopomoć protiv onoga ko ga samovlasno ometa u državini, pod uslovom da je opasnost neposredna, da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno i da je način njenog vršenja primjeren konkretnoj opasnosti (dopuštena samopomoć).
Dopuštena samopomoć smije se vršiti u rokovima u kojima se prema ovom zakonu može podići tužba za zaštitu državine.
Dopuštenom samopomoći smije se umjesto držaoca poslužiti pomoćnik u državini.
Držalac koji ostvari svoje pravo na zaštitu državine putem samopomoći, a nisu bile ispunjene pretpostavke iz stava 1. ovog člana, odgovara za štetu koju je pri tome prouzrokovao.
Sudska zaštita državine
Član 317
Držalac kojem je državina samovlasno smetana ovlašćen je svoju državinu štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostava stanja državine kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Sud pruža zaštitu državine u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje državine), prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na državinu, pravni osnov državine, poštenje držaoca, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje državine bilo u javnom ili opštem interesu.
Pravo na preduzimanje posjedovne radnje smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje državine nije bilo samovlasno.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Zaštita posredne državine
Član 318
Posredni držalac je ovlašćen da traži zaštitu državine prema trećim licima i zahtijeva predaju državine neposrednom držaocu.
Ukoliko neposredni držalac ne može ili ne želi ponovo preuzeti neposrednu državinu koja mu je bila oduzeta, posredni držalac može za sebe zahtijevati predaju stvari.
Posredni držalac može postaviti zahtjev za zaštitu posredne državine od smetanja neposrednog držaoca, samo ako za odlučivanje o tom zahtjevu nije nužno raspravljanje o njihovom pravnom odnosu.
Zaštita sudržavine
Član 319
Svaki sudržalac je ovlašćen štititi sudržavinu putem suda od samovlasnog smetanja trećeg lica, a od drugih sudržaoca jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnje sudržavine ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktičke vlasti.
Sudržalac nije ovlašćen staviti zahtjev za zaštitu svoje sudržavine od smetanja koje je počinio njegov sudržalac, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
Zaštita nasljedničke državine
Član 320
Svaki zajednički držalac ovlašćen je da štiti nasljedničku državinu koja je sa ostavioca prešla na nasljednike od samovlasnog smetanja trećeg lica, a od smetanja drugih sunasljednika prema pravilima koja važe za zaštitu sudržavine.
Kad objektom državine upravlja izvršilac testamenta ili staralac zaostavštine na osnovu ovlašćenja, ovlašćen je tražiti zaštitu državine koja je sa ostavioca prešla na nasljednika.
Odredbom stava 2. ovog člana ne dira se u pravo svakog pojedinog nasljednika ili sunasljednika na zaštitu, ali s tim da može zahtijevati vraćanje oduzetog jedino prema izvršiocu oporuke, odnosno staraocu zaostavštine.
Zaštita prava na državinu
Član 321
Pravo na državinu može da se utvrdi i zaštiti pred sudom, nezavisno od trajanja i ishoda postupka za zaštitu državine.
Prestanak državine stvari i prava
Prestanak državine stvari
Član 322
Državina prestaje kada prestane držaočeva faktička vlast na stvari.
Državina stvari prestaje propašću stvari, kad držalac izgubi stvar, a nema izgleda da će se opet naći, kao i kad je držalac svojom voljom napustio stvar.
Državina prestaje ako je državinu na stvari steklo lice kojem držalac nije predao stvar u neposrednu državinu, a koje nije njegov pomoćnik u državini kao i u slučaju kada mu je državina oduzeta, a on u zakonskim rokovima nije ostvario zaštitu svoje državine.
Državina ne prestaje ukoliko je državina bila oduzeta, a držalac je ponovo uspostavio ili ishodio njeno uspostavljanje služeći se pravom na zaštitu državine.
Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je držalac privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari nezavisno od svoje volje.
Neprekidnost državine se pretpostavlja.
Prestanak državine prava
Član 323
Državina prava prestaje u slučaju propasti nepokretnosti koja sadrži to pravo ili se držalac odrekao državine prava.
Državina prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne službenosti dok njegov držalac može izvršavati akoto želi.
Državina prava prestaje kad držalac poslužne nepokretnosti prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava službenosti na njegovoj nepokretnosti, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako držalac prava ne ostvari zaštitu svoje državine.
Državina prava stvarne službenosti prestaje dotadašnjem držaocu i zajedno s prestankom njegove državine nepokretnosti u čiju ju je korist izvršavao.