Službenosti - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Službenosti, služnosti, poslužja, servituti, su stvarna prava čiji je titular ovlašćen da u izvjesnoj mjeri iskorišćava, upotrebljava, pribira plodove, tuđu stvar ili da zahtijeva od njenog svakodobnog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava. Službenosti su, dakle, stvarna prava na tuđoj stvari, koja se naziva poslužnom stvari, poslužnim dobrom. U zavisnosti od toga da li su ustanovljene u korist svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti ili u korist određenog lica, dijele se na stvarne i lične.
Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske
* Odredbe člana 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 58/2009) koje se odnose na član 357. prečišćenog teksta, prestale su da važe na osnovu Odluke US broj U-105/20 od 22. decembra 2021. godine, objavljene u "Sl. glasniku RS", br. 119/2021 od 29. decembra 2021. godine.
Službenosti
Uopšteno o službenostima
Pojam službenosti
Član 186
Službenost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svog nosioca da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar), a njen vlasnik je dužan da to trpi ili nešto propušta.Službenost ima sadržaj s kojim je osnovana.
Službenosti, služnosti, poslužja, servituti, su stvarna prava čiji je titular ovlašćen da u izvjesnoj mjeri iskorišćava, upotrebljava, pribira plodove, tuđu stvar ili da zahtijeva od njenog svakodobnog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava. Službenosti su, dakle, stvarna prava na tuđoj stvari, koja se naziva poslužnom stvari, poslužnim dobrom. U zavisnosti od toga da li su ustanovljene u korist svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti ili u korist određenog lica dijele se na stvarne i lične.
Osnivanje službenosti
Član 187
Službenost se osniva pravnim poslom, odlukom suda ili drugog organa, odnosno zakonom.
Ako se službenost osniva pravnim poslom, način na koji je nosilac prava službenosti ovlašćen da se služi poslužnom stvari određuje vlasnik svojom voljom ili sporazumom sa sticaocem.
Ako se službenost osniva na osnovu odluke suda ili drugog nadležnog organa, način na koji je nosilac prava službenosti ovlašćen da se služi poslužnom stvari određuje se tom odlukom.
Na osnovu pravnog posla službenost se stiče upisom u javne evidencije.
Službenost koja se osniva odlukom suda ili drugog organa, odnosno zakonom upisaće se u javne evidencije.
Pravni posao na osnovu koga se stiče stvarna službenost može biti ugovor između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra ili testament vlasnika poslužnog dobra. Ugovor zaključen između vlasnika povlasnog i vlasnika poslužnog dobra mora biti pismeni i predstavlja samo titulus, a za nastanak službenosti kao stvarnog prava potreban je i modus asquirendi, koji se sastoji u upisu u zemljišne, odnosno intabulacione knjige. Za upis je potreban pristanak vlasnika poslužnog dobra, clausula intabulandi. Ako on uskrati pristanak, vlasnik povlasnog dobra može odobrenje za upis izdejstvovati sudskim putem.
Pravni osnov sticanja službenosti
Član 188
Na osnovu valjanog pravnog posla kojem je cilj sticanje službenosti, osnivaju se prava službenosti izvođenjem iz svojine poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom.
Sadržaj službenosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nosilac prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa sticaocem pravnim poslom iz stava 1. ovog člana.
Pravnim poslom iz stava 1. ovog člana može se pravo službenosti ograničiti i opteretiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj prirodi toga prava.
Pravni posao kojem je cilj osnivanje službenosti, osim što mora zadovoljavati opšte pretpostavke za valjanost, treba da bude i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nepokretnost.
Kad je nepokretnost u svojini nekoliko suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo oni saglasno mogu odrediti da se optereti službenošću.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Način osnivanja službenosti na nepokretnostima
Član 189
Pravo službenosti na nepokretnosti osniva se uknjižbom tog prava u javnoj evidenciji kao tereta na poslužnoj nepokretnosti, osim ako zakon omogućava da se službenost osnuje drugačije.
Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava službenosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uslovom naknadnog opravdanja tog upisa, ako su ispunjene pretpostavke po kojima pravila zemljišnoknjižnog prava dopuštaju predbilježbu.
Odredbe ovog zakona o osnivanju prava službenosti na nepokretnostima upisom u javnu evidenciju na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak službenosti na osnovu pravnih poslova.
Zaštita povjerenja u javne evidencije u pogledu prava službenosti
Član 190
Na zaštitu povjerenja u javne evidencije u pogledu prava službenosti primjenjuju se odredbe čl. 55. do 57. ovog zakona, ako nisu suprotne pravnoj prirodi tih prava
Način osnivanja službenosti na pokretnostima
Član 191
Pravo lične službenosti na pokretnoj stvari osniva se predajom te stvari sticaocu u nesamostalnu državinu na osnovu valjano izjavljene volje vlasnika usmjerene na to da se sticaocu izvede pravo službenosti, ako zakonom nije drugačije određeno.
Kad je vlasnik sklopio više pravnih poslova radi osnivanja prava lične službenosti na istoj stvari kao poslužnoj, a te službenosti ne bi mogle istovremeno postojati na istoj stvari, osnovana je ona službenost za koju je stvar prije predata, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje službenosti.
U slučaju iz stava 2. ovog člana odnose otuđivaoca s licima s kojima je sklopio pravne poslove, ali ona nisu stekla ličnu službenost, primjenjuju se propisi o obligacionim odnosima.
Osnivanje službenosti odlukom
Član 192
Službenost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati sud u postupku osnivanja nužnog prolaza, odnosno nužnog osnivanja službenosti vodova ili drugih uređaja u postupku diobe i u ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.
Stvarnu službenost može, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati nadležni organ upravne vlasti u postupku izvlašćenja, komasacije, kao i u ostalim slučajevima određenim zakonom.
Pravo službenosti osniva se u trenutku pravosnažnosti sudske odluke iz stava 1., odnosno konačnosti odluke drugog organa iz stava 2. ovog člana, ako nije drugačije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi.
Onaj u čiju je korist na nepokretnosti osnovano pravo službenosti odlukom suda ili drugog organa ovlašćen je da izvrši upis stečenog prava u javnoj evidenciji.
Odluka o nužnom prolazu
Član 193
Nužni prolaz preko neke nepokretnosti kao poslužne osnovaće svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nepokretnosti, ako do nje nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za upravljanje tom nepokretnošću veća od štete na poslužnoj nepokretnosti, a uz obavezu vlasnika nepokretnosti u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nepokretnosti.
Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nepokretnosti u pogledu kojih se tome protive javni interesi, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači; a kroz ograđene bašte i vinograde može osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji naročito opravdan razlog.
Sud će odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti da se on osniva u korist određene nepokretnosti kao službenost prava staze, progona stoke ili svega zajedno, vodeći računa o potrebama povlasne nepokretnosti i o tome da poslužno zemljište bude što manje opterećeno; ali nikad ne može osnovati nužni prolaz u korist određenog lica, niti opšteg dobra.
Sud će odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obavezu vlasnika nepokretnosti u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nepokretnosti plati punu novčanu naknadu za sve što će on trpiti i biti oštećen, koja ne može biti manja od one na koju bi on imao pravo da se u opštem interesu sprovodi izvlašćenje, te će osnivanje nužnog prolaza usloviti potpunom isplatom te naknade, ako se stranke u pogledu naknade nisu drugačije sporazumjele.
Od službenosti koje se ustanovljavaju sudskom presudom jedna od najčešćih je pravo nužnog prolaza. Vlasnik nepokretnosti koji nema izlaz na javni put, enklava, odnosno sa koje se do javnog puta može doći samo uz pretjerano zaobilaženje, ima pravo zahtijevati da mu se dozvoli prolaz preko tuđeg zemljišta i protiv volje njegovog vlasnika. Prolaz ože biti ustanovljen kao pravo prelaza pješke, kolima, motornim vozilom, poljoprivrednom mašinom; jednom osnovani nužni prolaz može se na traženje stranke u čiju je korist osnovan naknadno mijenjati, a napose proširivati ako su se okolnosti, posebno svrha radi koje je nužni prolaz osnovan, u tolikoj mjeri izmijenile da se postojećim nužnim prolazom predviđena svrha ne može ostvariti. Za službenost nužnog prolaza vlasnik povlasnog dobra plaća naknadu, čiji iznos određuje sud srazmjerno šteti koja se prouzrokuje poslužnom dobru.
Listing podstranica:
Odluka o nužnim vodovima i uređajima
Član 194
Službenost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacionih, gasovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacionih i drugih) na tuđoj nepokretnosti kao poslužnoj osnovaće odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nepokretnosti. Zahtjev će se smatrati opravdanim ako do poslužne nepokretnosti nema nikakve ili nema odgovarajuće veze s dobavljačem tvari, energija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim uređajima i ako je korist od postavljanja tih vodova, odnosno uređaja za upravljanje tom nepokretnošću veća od štete na poslužnoj nepokretnosti, a uz obavezu vlasnika nepokretnosti u čiju se korist osniva službenost vodova ili drugih uređaja da plati punu naknadu vlasniku poslužne nepokretnosti.
Na nužno osnivanje službenosti vodova ili drugih uređaja iz stava 1. ovog člana primjenjuju se pravila o nužnim prolazima.
Odluka o pravu službenosti u diobnom i ostavinskom postupku
Član 195
Sud koji sprovodi diobu susvojine ili zajedničke svojine može odlučiti da se osnuje pravo stvarne službenosti, ako su stranke s tim saglasne, a prilikom geometrijske diobe nepokretnosti i bez njihove saglasnosti.
Sud koji sprovodi ostavinski postupak svojom će odlukom odlučiti da se osnuje pravo službenosti ako je ostavilac svojim valjanim zapisom ili nalogom odredio da se osnuje to pravo.
Pravo službenosti čije je osnivanje sud odredio na osnovu odredaba ovog zakona osniva se na način koji je ovim zakonom predviđen za sticanje prava službenosti na osnovu pravnog posla.
Zaštita povjerenja kod službenosti
Član 196
Pravo službenosti koje je na teret neke nepokretnosti osnovano odlukom suda ili drugog organa, ali nije upisano u javnu evidenciju, ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u javne evidencije, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nepokretnosti dok još nije bilo upisano pravo službenosti koje je osnovano odlukom suda ili drugog organa.
Uopšteno o upisu prava službenosti u javne evidencije
Član 197
Neposredno na osnovu zakona pravo službenosti osnovaće se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za održaj službenosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon.
Ko stekne pravo službenosti nepokretnosti na osnovu zakona, ovlašćen je da izvrši upis stečenog prava svojine u javnoj evidenciji.
Održaj službenosti
Član 198
Stvarna službenost osniva se na osnovu zakona održajem, ako ju je držalac povlasne nepokretnosti pošteno držao izvršavajući njen sadržaj tokom dvadeset godina, a vlasnik poslužne nepokretnosti nije se tome protivio.
Ne može se održajem osnovati stvarna službenost ako se njen sadržaj izvršavao zloupotrebom povjerenja vlasnika ili držaoca poslužne nepokretnosti, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
Ako se službenost po svojoj prirodi može samo rijetko izvršavati, onaj ko tvrdi da je ona u korist njegove nepokretnosti kao povlasne osnovana održajem mora dokazati da je u periodu od najmanje 20 godina makar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve službenosti i da je on ili njegov prethodnik svaki taj put izvršio njen sadržaj.
Zaštita povjerenja u javne evidencije
Član 199
Pravo stvarnih službenosti koje je na teret neke nepokretnosti osnovano na osnovu zakona, ali nije upisano u javnu evidenciju, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onog koji je, postupajući s povjerenjem u javne evidencije, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nepokretnosti dok još nije bilo upisano to pravo službenosti koje je osnovano na osnovu zakona.
Sticanje prava službenosti s povlasnom stvari
Član 200
Ko stekne svojinu povlasne stvari na bilo kojem pravnom osnovu, stekao je ujedno i svako pravo stvarne službenosti koja je njena pripadnost, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
Sticanje prava službenosti s poslužnom stvari
Član 201
Ko stekne svojinu poslužne stvari na bilo kojem pravnom osnovu, stekao ju je opterećenu svakim pravom službenosti koje je njen teret, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
Svrha službenosti
Član 202
Svaka službenost mora imati razumnu svrhu.
Ako je svrha službenosti bolje i korisnije upravljanje nepokretnošću, službenost je stvarna; inače je lična.
Neodvojivost službenosti
Član 203
Službenost se ne može razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugoga ovlašćenika.
Službenost se prenosi samo zajedno s poslužnom stvari, a stvarna službenost i s povlasnom stvari.
Uticaj diobe na službenosti
Član 204
Službenost je nedjeljiva i ne može se podijeliti povećanjem, smanjenjem ili komadanjem poslužne stvari, uključujući i promjene oblika, površine ili izgrađenosti katastarske čestice koja je poslužna stvar, osim ako nije drugačije određeno zakonom.
Ako se službenost izvršavala samo na pojedinom dijelu poslužne stvari, a ona bude podijeljena, može se zahtijevati ukidanje službenosti na ostalim dijelovima.
Ako se podijeli nepokretnost koja je povlasna stvar u čiju korist postoji stvarna službenost, ta službenost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se može izvršavati samo tako da se time ne poveća ukupno opterećenje vlasnika poslužne nepokretnosti, ali ako je svrha službenosti bila da služi samo potrebama pojedinog dijela koji se odvojio, može se zahtijevati da ona bude ukinuta u pogledu ostalih.
Ovlašćenik službenosti
Član 205
Nepokretnost može biti opterećena pravom službenosti, u korist vlasnika povlasne nepokretnosti ili nosioca prava građenja na njoj, ili u korist određenog lica.
Izvršavanje ovlašćenja prava službenosti
Član 206
Ovlašćenik prava službenosti mora pri izvršavanju svojih ovlašćenja postupati u skladu sa prirodom i svrhom službenosti i pažljivo da što manje opterećuje poslužnu stvar.
Vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje službenosti; ali nije dužan ništa sam činiti, ako nije drugačije određeno.
Listing podstranica:
Preinačenje načina izvršavanja prava službenosti
Član 207
Nosilac prava službenosti može po svojoj volji preinačiti način izvršavanja svojih ovlašćenja i mjesta na kojem ih izvršava na poslužnoj stvari, ako bitno ne mijenja način na koji ih je izvršavao.
Ako bi se bitno promijenio dotadašnji način izvršavanja ovlašćenja, preinačenje je dopušteno samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari; ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na istoj stvari, promjena je dopuštena samo u sporazumu s ovlašćenicima tih prava.
Na preinačenje iz stava 2. ovog člana primjenjuju se pravila o osnivanju službenosti na osnovu pravnog posla.
Naknada vlasniku poslužne nepokretnosti
Član 208
Na zahtjev vlasnika poslužne nepokretnosti, nadležni organ utvrđuje naknadu koju vlasnik povlasne nepokretnosti duguje vlasniku poslužne nepokretnosti.
Premještanje službenosti
Član 209
Ako se službenost stalno izvršava samo na jednom dijelu poslužne stvari, a izvršavanje službenosti na tom dijelu je vlasniku naročito teško, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se službenost premjesti na neko drugo, ovlašćeniku podjednako odgovarajuće mjesto. To vlasnikovo pravo ne može se pravnim poslom isključiti ni ograničiti.
Troškove premještanja službenosti snosi vlasnik poslužne stvari.
Izvršavanje više službenosti na istoj poslužnoj stvari
Član 210
Jedna nepokretnost može biti opterećena s više službenosti, ali novija službenost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu.
Ako službenosti, odnosno drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni red, a izvršavanje jednog ometa izvršavanje drugog, svaki ovlašćenik može zahtijevati da sud pravedno uredi izvršavanje službenosti.
Niko ne može imati službenost na nečijem pravu službenosti.
Troškovi održavanja poslužne stvari
Član 211
Troškove održavanja i popravke poslužne stvari snosi ovlašćenik, ako nije drugačije određeno.
Ako se poslužnom stvari služi i njen vlasnik, dužan je srazmjerno snositi troškove održavanja i popravke, ali se te dužnosti može osloboditi ustupanjem poslužne stvari ovlašćeniku, čak i protiv njegove volje.
Ovlašćenik koji ima na poslužnoj stvari neku napravu kojom izvršava službenost, dužan je da napravu održava o svom trošku, ako nije drugačije određeno.
Prividne službenosti
Član 212
Prividne službenosti su prava i dužnosti koje daje neka službenost do opoziva.
Prividne službenosti tumače se uz odgovarajuću primjenu pravila o službenostima.
Zakonske službenosti
Član 213
Ako je posebnim zakonom propisano da pod određenim pretpostavkama neke službenosti terete stvari (zakonske službenosti), na njih se ne primjenjuju pravila o službenostima, ako zakonom nije drugačije određeno.
Stvarne službenosti
Opšte odredbe stvarnih službenosti
Član 214
Stvarna službenost je ograničeno stvarno pravo vlasnika određene nepokretnosti (povlasna nepokretnost) da se za potrebe te nepokretnosti na određeni način služi nečijom nepokretnošću (poslužna nepokretnost), čiji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje u pogledu svoje nepokretnosti koje bi inače imao pravo činiti.
Stvarna službenost vrši se na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nepokretnost.
Jedna nepokretnost može biti opterećena sa više službenosti. Ukoliko je nepokretnost opterećena sa više službenosti, njihov prvenstveni red utvrđuje se po vremenu podnošenja zahtjeva za upis u javne evidencije.
Povlasna i poslužna nepokretnost
Član 215
Stvarna službenost može postojati i u korist nepokretnosti koje su javna dobra u opštoj ili u javnoj upotrebi, ako se tome ne protivi njihova namjena.
Stvarna službenost osnovana u korist neke nepokretnosti kao povlasne ne može se razdvojiti od te nepokretnosti, te je njen pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nepokretnošću.
Kad je povlasna nepokretnost u svojini više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih službenosti u korist povlasne nepokretnosti.
Kad je poslužna nepokretnost u svojini više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlašćenik službenosti koja tereti njihovu nepokretnost njome služi na način na koji ga ovlašćuje ta službenost, odnosno svaki mora propuštati radnje u pogledu poslužne nepokretnosti koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne službenosti.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na vlasnika povlasne nepokretnosti primjenjuju se i na nosioca prava građenja, ako zakonom nije drugačije određeno, niti proizlazi iz prirode tog prava.
Sadržaj ovlašćenja stvarne službenosti
Član 216
Vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nepokretnosti mogu osnivati stvarne službenosti bilo kojeg sadržaja koji je moguć a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlašćenikovo činjenje za izvršenje ovlašćenja koje ta službenost daje, bilo da se službenost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopno ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim ako je zakonom drugačije određeno.
Nepravilna službenost
Član 217
Službenost koja je po svojoj prirodi stvarna može se osnovati na poslužnoj nepokretnosti i u korist određenog lica (nepravilna službenost).
Na nepravilnu službenost primjenjuju se pravila o ličnim službenostima.
Ko tvrdi da je stvarna službenost osnovana u korist određenog lica, treba to i da dokaže.
Osnivanje stvarne službenosti
Član 218
Stvarna službenost zasniva se pravnim poslom, odlukom suda ili drugog nadležnog organa i održajem.
Stvarna službenost osnovana pravnim poslom stiče se uisom u javne evidencije.
Lice koje stvarnu službenost na nepokretnosti stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa ovlašćeno je da traži upis svog prava službenosti u javne evidencije.
Pravo službenosti stečeno u skladu sa stavom (3) ovog člana ne može se suprotstaviti pravu savjesnog lica koje je, postupajući sa povjerenjem u javne evidencije, upisalo svoje pravo prije nego što je bio zatražen upis prava službenosti stečenog na osnovu sudske odluke ili odluke drugog nadležnog organa.
Zemljišna i kućna službenost
Član 219
Službenost može biti osnovana da služi poljoprivrednom zemljištu, šumi i šumskom zemljištu ili drugom zemljištu (zemljišna službenost).
Na poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu ili drugom zemljištu mogu se osnovati zemljišne službenosti, kao što su:
a) službenosti puta, ili kao pravo staze, pravo pregoniti stoku, ili kao pravo puta na poslužnoj nepokretnosti,
b) službenosti vode, ili kao pravo crpjeti vodu, ili pojiti stoku, odvraćati vodu na tuđu nepokretnost ili navoditi s tuđe nepokretnosti,
v) službenosti paše,
g) šumske službenosti, ili sječi drva, ili kupiti suho granje, žir ili slične službenosti.
Na nepokretnostima sa zgradom mogu se osnovati kućne službenosti koje vlasniku te nepokretnosti daju ovlašćenje da nešto preduzima na susjedovoj nepokretnosti kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti, kao što su:
a) imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovom vazdušnom prostoru, ili na susjedovom zemljištu ili ispod njegove površine ili imati svoje naprave na tuđoj nepokretnosti,
b) pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu,
v) gredu ili dimnjak umetnuti u tuđi zid,
g) imati prozor u tuđem zidu radi svjetla, ili i radi vidika,
d) sprovoditi dim kroz susjedov dimnjak,
đ) navoditi kapnicu sa svog krova na tuđu nepokretnost,
e) odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište; ili slične službenosti.
Na nepokretnostima sa zgradom, mogu se osnovati službenosti koje vlasniku nepokretnosti daju ovlašćenje da vlasnik poslužne nepokretnosti nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su:
a) svoju kuću ne povisivati ili je ne snižavati,
b) ne oduzimati povlašćenoj zgradi svjetlo i vazduh, ili vidik,
v) ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedovog zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili nešto drugačije.
Službenosti puta
Član 220
Vlasnik povlasne nepokretnosti koji ima pravo staze preko tuđe nepokretnosti ovlašćen je hodati tom stazom; ako ima pravo progoniti stoku, ovlašćen je i služiti se kolicima i biciklom; ako ima pravo puta, ovlašćen je voziti se po poslužnoj nepokretnosti jednom ili više zaprega, motornim vozilom. Na isti način imalac službenosti je ovlašćen puštati druga lica.
Pravo hodati stazom ne obuhvata:
a) ovlašćenje jahati niti voziti se biciklom
b) gurati bicikl po poslužnoj nepokretnosti.
Pravo progoniti stoku ne obuhvata ovlašćenje vući teške terete preko poslužnog zemljišta; pravo voziti se po poslužnoj nepokretnosti ne obuhvata pravo tuda goniti nevezanu stoku.
Prostor za izvršavanje na poslužnoj nepokretnosti prava ići stazom, progoniti stoku i prava puta treba da bude toliki koliko je nužno da bi se izvršavala, prema mjesnim prilikama.
Ako bi putevi i staze postali neupotrebljivi zbog poplave, odrona, klizišta ili nekog drugog slučaja, do uspostavljanja prijašnjeg stanja odrediće se novi prostor, ukoliko nadležni organ ne preduzme potrebne mjere.
Nužni prolaz
Član 221
Nužni prolaz je službenost puta koju je osnovao sud na zahtjev vlasnika nepokretnosti do koje nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putem uz uslov da je korist od otvaranja nužnog prolaza za vlasnika povlasne nepokretnosti veća od štete koju otvaranjem nužnog prolaza trpi vlasnik poslužne nepokretnosti.
Na nužni prolaz primjenjuju se pravila koja vrijede za službenosti puta, ako u pogledu nužnog prolaza nije posebnim zakonom drugačije propisano.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Službenost pumpanja, dovođenja i odvođenja vode
Član 222
Vlasnik povlasne nepokretnosti koji je ovlašćen da crpi vodu na poslužnoj nepokretnosti, ima i pravo na slobodan pristup njoj.
Vlasnik povlasne nepokretnosti koji je ovlašćen da navraća vodu s tuđe nepokretnosti na svoje zemljište ili je sa svog odvraća na tuđe zemljište, ovlašćen je takođe da postavi za to potrebne cijevi, oluke, brane, rezervoare za vodu i druge naprave o svom trošku, a u mjeri koja se utvrđuje prema potrebama povlasnog zemljišta.
Službenost paše
Član 223
Ako u času sticanja prava službenosti paše nisu određeni vrsta i broj stoke niti vrijeme i mjera izvršavanja prava paše, mjerodavno je kako se mirno izvršavala državina tog prava službenosti kroz dvadeset godina.
Način vršenja paše, kao i vrijeme paše određuju se uopšteno po ustaljenom mjesnom običaju, ali radi paše ne smije nikad biti ometano ili otežano obrađivanje zemljišta uređeno posebnim propisima.
Pravo paše ne proteže se ni na kakvu drugu korist, pa ovlašćenik ne smije kositi travu, ugroziti ispaše, niti isključiti stoku sopstvenika poslužne nepokretnosti od paše na njegovoj nepokretnosti, a kad prijeti opasnost da bi stoka mogla nanijeti štetu, ona treba da bude čuvana na odgovarajući način.
Ostale zemljišne službenosti
Član 224
Odredbe o pravu paše primjenjuju se i na službenost sječe drva i ostale zemljišne službenosti.
Pravo prozora
Član 225
Pravo prozora u zidu poslužne nepokretnosti daje vlasniku povlasne nepokretnosti samo pravo na svjetlo i vazduh; a na vidik samo ako mu je to ovlašćenje posebno dato.
Lice koje nema pravo na vidik dužno je da na zahtjev vlasnika zida stavi rešetku na svoj prozor.
Lice koje ima pravo prozora dužno je da čuva otvor, a ukoliko to zanemari, odgovara za štetu koja nastane.
Pravo imati dio zgrade i naprave na poslužnoj nepokretnosti
Član 226
Vlasnik povlasne nepokretnosti kome njegovo pravo službenosti daje ovlašćenje da na susjednoj nepokretnosti, na njenoj površini, ispod nje ili u njenom vazdušnom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu napravu ili uređaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o svome trošku, a vlasniku poslužne nepokretnosti plaćati naknadu za iskorišćavanje njegove nepokretnosti u visini zakupnine, ako nije drugačije određeno ugovorom ili zakonom.
Odredba stava 1. ovog član primjenjuje se kad vlasniku povlasne nepokretnosti njegovo pravo službenosti daje ovlašćenje da na susjednoj nepokretnosti, na njenoj površini, ispod nje ili u njenom vazdušnom prostoru ima vodove i druge uređaje (električne, gasovodne, toplovodne, telekomunikacione, kanalizacione, vodovodne i dr.).
Vlasnik poslužne nepokretnosti koji je dužan da trpi teret susjedne zgrade, umetak tuđe grede u svoj zid, prolaz tuđeg dima kroz dimnjak, tuđu antenu na svom krovu, tuđu reklamu ili natpis na pročelju svoje zgrade ili nešto slično, dužan je srazmjerno pridonositi za održavanje svog, za to određenog zida, stuba, stijene, dimnjaka, krova, pročelja i sl., ali nije dužan podupirati niti popravljati tuđu stvar.
Pravo provođenja tekućina
Član 227
Vlasnik povlasne nepokretnosti za provođenje tekućina kroz poslužnu nepokretnost dužan je da izgradi potrebne jarke i kanale i da ih drži dobro pokrivene i čiste i time olakša opterećenje poslužnog zemljišta.
Listing podstranica:
Pravo kapnice
Član 228
Vlasnik povlasne nepokretnosti koji ima pravo odvođenja kišnice sa svog krova na poslužnu nepokretnost (pravo kapnice) može pustiti da kišnica otječe na tuđu nepokretnost slobodno ili kroz oluk.
Ovlašćenik prava kapnice smije uzdići svoj krov, ali mora preduzeti mjere da time službenost ne postane teža za vlasnika poslužne nepokretnosti.
Ovlašćenik prava kišnice dužan je da održava oluke namijenjene oticanju vode kao i svoj krov u takvom stanju da mlaz kišnice ne šteti opterećenoj nepokretnosti, a snijeg i led na vrijeme da ukloni.
Lične službenosti
Službenosti lične prirode
Član 229
Lična službenost je ograničeno stvarno pravo koje daje ovlašćenje određenom licu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), a svaki vlasnik te stvari to mora trpjeti.
Lične službenosti su: pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja.
Poslužna stvar
Član 230
Lične službenosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, ili na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj službenosti i prirodu predmeta.
Lična službenost na suvlasničkom dijelu nepokretnosti proteže se na posebni dio (stan, poslovnu prostoriju), kao što se službenost na posebnom dijelu nepokretnosti proteže na s njom povezan suvlasnički dio.
Ograničeno trajanje ličnih službenosti
Član 231
Lične službenosti osnivaju se na određeno vrijeme i prestaju istekom vremena za koje su osnovane, a najkasnije smrću ovlašćenog lica, ako zakonom nije drugačije određeno.
Neotuđivost i nenasljedivost ličnih službenosti
Član 232
Lične službenosti ne mogu se prenositi na drugo lice.
Lične službenosti ne mogu se naslijediti, osim službenosti izričito osnovanih i za nasljednike ovlašćenog lica.
Lična službenost izričito osnovana i za nasljednike ovlašćenog lica gasi se smrću posljednjeg nasljednika.
Pojam prava plodouživanja
Član 233
Pravo plodouživanja je lična službenost koja plodouživaocu daje ovlašćenje da se služi poslužnom stvari u skladu sa njenom namjenom, ne mijenjajući njen sadržaj.
Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj pokretnoj nepotrošnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više pokretnih stvari zajedno. Na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje.
Na pravo plodouživanja osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi shodno se primjenjuje odredba prethodnog stava.
Predmet prava plodouživanja su i pripaci opterećene stvari ili prava.
Ako više lica ima pravo plodouživanja iste poslužne nepokretnosti, svako lice je samostalni nosilac svog dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvom odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio tog prava pripada zajednički. U sumnji se smatra da svakom licu pripada jednak dio prava plodouživanja.
Kad je poslužna nepokretnost u svojini više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora da trpi da se nosilac prava plodouživanja služi nepokretnošću na način proizašao iz njegovog prava.
Ovlašćenje plodouživaoca
Član 234
Plodouživalac je ovlašćen da se služi poslužnom stvari u skladu s njenom namjenom, da je drži kao nesamostalni držalac i da je upotrebljava. Plodouživaocu pripada čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, u granicama očuvanja sadržaja, što uključuje i čuvanje osnovne namjene poslužne stvari.
Plodouživalac može pravnim poslom prenijeti drugom licu izvršavanje svojih ovlašćenja.
Vlasnik poslužne stvari smije izvršavati svoje pravo svojine ako time ne vrijeđa ovlašćenja plodouživaoca.
Čisti prihod od čiste vrijednosti
Član 235
Plodouživaocu pripada sav prihod koji daje poslužna stvar.
Prihod poslužne stvari čine plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja sadržaja. Blago nađeno u poslužnoj stvari nije prihod plodouživaoca.
Plodouživalac stiče plodove poslužne stvari njihovim odvajanjem. Plodouživalac stiče i sve ostalo što se odvojilo od stvari ne umanjujući njen sadržaj u trenutku odvajanja, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
Odredba iz stava 3. ovog člana odnosi se i na najamnine, zakupnine, kamate, dividende i druge prihode koje stvar daje na osnovu nekog pravnog odnosa (civilne plodove), ostvarene u vremenu dok je plodouživanje postojalo, bez obzira na to kad je prihod dospio.
Plodouživalac snosi sve troškove upotrebe i iskorišćavanja poslužne stvari, bez obzira na iznos ostvarenog prihoda.
Plodouživalac je dužan da kao dobar domaćin održava poslužnu stvar u stanju u kojem je stvar primio, snosi troškove redovnog održavanja i obnavljanja stvari, javne obaveze (porez i dr.), realne terete koji opterećuju stvar, i kamate na potraživanja osigurana hipotekom na poslužnoj stvari, u granicama vrijednosti koja ostaje kad se od prihoda poslužne stvari odbiju troškovi upotrebe i iskorišćavanja.
Vanredne popravke i obnova poslužne stvari
Član 236
Ako je zbog dotrajalosti ili više sile neophodno obaviti vanredne popravke ili vanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživalac je dužan da bez odlaganja obavijesti vlasnika, odnosno lice koje za vlasnika upravlja tom stvari, osim ako je te popravke ili obnavljanja dužan da učini o svom trošku.
Ako je stvar uništena usljed više sile, rizik propasti stvari snosi vlasnik, a plodova plodouživalac.
Ako vlasnik poslužne stvari obavi vanredne popravke ili vanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživalac je dužan da nadoknadi kamate na vrijednost onog što je vlasnik utrošio, u obimu u kojem se time poboljšalo njegovo plodouživanje.
Ako vlasnik ne može ili neće da obavi nužne popravke ili obnavljanja, plodouživalac je ovlašćen da ih sam izvrši, a po prestanku plodouživanja može tražiti da mu vlasnik isplati naknadu kao poštenom držaocu, ili primjerenu naknadu za plodouživanje koje je izgubio zbog propuštenih radova.
Plodouživalac je dužan da o svom trošku izvrši one vanredne popravke i vanredne obnove stvari koje je sam skrivio ili ih je prouzrokovalo lice za koje on odgovara.
Poboljšanja poslužne stvari
Član 237
Plodouživalac nije dužan da dozvoli vlasniku da obavlja poboljšanja na poslužnoj stvari koja nisu nužna, osim ako se vlasnik obaveže na davanje pune odštete zbog smanjene upotrebe ili prihoda koje plodouživalac gubi zbog obavljanja radova.
Vlasnik stvari koji je izvršio poboljšanja na poslužnoj stvari ima pravo da traži od plodouživaoca koji je tražio odštetu po odredbi iz prethodnog stava da se od te odštete odbije korist koju plodouživalac ima od poboljšanja.
Ako je plodouživalac bez sporazuma sa vlasnikom učinio poboljšanja na poslužnoj stvari, ovlašćen je da odvoji i prisvoji ono što je dodao, ako je to moguće bez oštećenja stvari. Naknadu za poboljšanja može zahtijevati samo ako bi na to bio ovlašćen kao poslovođa bez naloga.
Popis i procjena poslužnih stvari
Član 238
Vlasnik i plodouživalac mogu sačiniti popis svih poslužnih stvari s naznakom njihove vrijednosti u vrijeme sastavljanja popisa i procjene.
Ukoliko vlasnik i plodouživalac ne sastave popis iz stava 1. ovog člana, pretpostavlja se da je plodouživalac primio u upotrebljivom stanju poslužnu stvar srednjeg kvaliteta, sa svim pripadnostima potrebnim za uredno plodouživanje.
Dužnost davanja osiguranja poslužne stvari
Član 239
Ukoliko je pri izvršavanju ovlašćenja plodouživaoca ugrožena supstanca poslužne stvari, vlasnik ima pravo da od plodouživaoca zahtijeva davanje primjerenog osiguranja.
Ako plodouživalac odbije dati dogovoreno osiguranje ili osiguranje koje je odredio sud, vlasnik može zahtijevati da sud ukine plodouživanje.
Sud neće ukinuti plodouživanje, nego će postaviti upravnika poslužne stvari kad je to bolje, a obzirom na okolnosti slučaja, ako to zahtijeva plodouživalac koji se obavezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za upotrebu i iskorišćavanje poslužne stvari.
Nakon postavljanja upravnika, sud će bez odgađanja sačiniti popis i procjenu poslužne stvari.
Vraćanje poslužnih stvari
Član 240
Nakon prestanka prava plodouživanja, plodouživalac je dužan da preda u državinu poslužne stvari njenom vlasniku, u stanju u kojem je stvar primio.
Plodouživalac odgovara vlasniku stvari za smanjenje njene vrijednosti, bez obzira čime je ono prouzrokovano, osim za smanjenje vrijednosti zbog starenja ili redovne upotrebe stvari koje se nije moglo izbjeći ni otkloniti potpunim ispunjenjem dužnosti iz člana 235. stava 6. ovog zakona.
Plodouživalac ne odgovara za smanjenje vrijednosti poslužne stvari koje se moglo izbjeći ili otkloniti jedino vanrednim popravkama ili vanrednim obnavljanjem te stvari, osim ako je bio dužan o svom trošku izvršiti te vanredne popravke ili vanredno obnavljanje stvari.
Nakon prestanka plodouživanja neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku. Vlasnik je dužan da nadoknadi plodouživaocu ili njegovom nasljedniku troškove koje je plodouživalac imao da bi dobio te plodove, prema pravilima koja određuju pravni položaj poštenog držaoca prilikom vraćanja stvari vlasniku.
Pravilo iz stava 4. ovog člana shodno se primjenjuje i za civilne plodove (najamnine, zakupnine, kamate, dividende i sl.) dospjele nakon prestanka plodouživanja.
Dužnosti i odgovornosti plodouživaoca terete njegovog nasljednika, odnosno drugog sljedbenika.
Nepravo plodouživanje
Član 241
Nepravo plodouživanje osniva se na stvari koja je potrošna ili na pravu koje ne daje plodove.
U slučaju iz prethodnog stava poslužna stvar je novčana vrijednost stvari koja će se vlasniku vratiti nakon isteka plodouživanja.
Za vrijeme trajanja nepravog plodouživanja osnovanog na gotovom novcu plodouživalac može raspolagati gotovim novcem po svojoj volji. Ako je to plodouživanje osnovano na već uloženoj glavnici, plodouživalac može zahtijevati samo kamate.
Na nepravo plodouživanje shodno se primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako zakonom nije drugačije određeno niti to zahtijeva priroda takvog plodouživanja.
Pravo upotrebe
Član 242
Pravo upotrebe je lična službenost koja ovlašćuje određeno lice da se u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svog porodičnog domaćinstva služi nečijom stvari (poslužna stvar) prema njenoj namjeni, čuvajući njen sadržaj.
Pravo upotrebe može postojati na poslužnoj nepotrošnoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više pokretnih stvari. Na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava upotreba.
Na pravo upotrebe osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi, shodno se primjenjuje odredba iz stava 2. ovog člana.
Predmet prava upotrebe su i pripaci stvari ili prava koja su njime opterećena.
Pravo upotrebe ne može imati više lica, osim ako su u takvom odnosu da im ono pripada zajednički.
Na pravo upotrebe primjenjuju se pravila o pravu plodouživanja, ako drugačije nije određeno zakonom niti to zahtijeva priroda prava upotrebe.
Ovlašćenja kod prava upotrebe
Član 243
Nosilac prava upotrebe ima pravo da stvar drži kao nesamostalni držalac, da je upotrebljava i uzima njen prihod, ne mijenjajući njenu supstancu.
Nosilac prava upotrebe ne može pravnim poslom prepustiti drugom licu izvršavanje svojih ovlašćenja iz stava 1. ovog člana.
Način korištenja prava upotrebe
Član 244
Nosilac prava upotrebe je ovlašćen da se služi poslužnom stvari u okviru svojih potreba koje odgovaraju njegovom uzrastu, zvanju, zanimanju i veličini porodičnog domaćinstva.
Potrebe nosioca prava upotrebe određuju se prema stanju kad je osnovana službenost upotrebe.
Pod potrebom nosioca prava upotrebe podrazumijevaju se i potrebe njegovog porodičnog domaćinstva, kao i promjene u njegovom porodičnom domaćinstvu koje su bile prirodno očekivane i predvidive (bračni drug i maloljetna djeca, kao i lica koja je po zakonu dužan da izdržava) i promjene koje su nužno potrebne za vođenje porodičnog domaćinstva.
Vlasnik poslužne stvari može izvršavati svoje pravo svojine uključujući prisvajanje koristi ako time ne vrijeđa tuđe pravo upotrebe.
Sticanje plodova i drugih koristi
Član 245
Nosilac prava upotrebe stiče plodove poslužne stvari i sve ostale koristi od stvari kad ih na osnovu ovlašćenja koje mu daje njegovo pravo upotrebe ubere za svoje potrebe.
Troškovi i tereti poslužne stvari
Član 246
Vlasnik je dužan da snosi sve redovne i vanredne troškove i terete poslužne stvari i dužan je da održava stvar u dobrom stanju o svom trošku.
Ako troškovi i tereti prelaze korist koja preostaje vlasniku, nosilac prava upotrebe dužan je da vlasniku nadoknadi razliku.
Listing podstranica:
Pravo stanovanja
Član 247
Pravo stanovanja je lična službenost koja svog nosioca ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njenim dijelom namijenjenim za stanovanje (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, čuvajući sadržaj poslužne stvari.
Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije drugačije određeno.
Ako pravo stanovanja svoga nosioca ovlašćuje da se služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih, čuvajući njihov sadržaj, u cijelosti uživa, tada je to plodouživanje stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o pravu plodouživanja.
Vlasnik zadržava pravo raspolaganja onim dijelovima nepokretnosti koji nisu namijenjeni za stanovanje, a i stambenim dijelovima koji nisu predmet prava stanovanja, ali ne na način da time sprečava ostvarivanje prava stanovanja.
Ostvarivanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati potrebno nadgledanje cijele njegove nepokretnosti.
Zahtjev za poštovanje prava službenosti
Član 248
Ovlašćenik prava službenosti ima pravo da zahtijeva od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo službenosti kao teret na poslužnoj stvari, da trpi izvršavanje ovlašćenikovog prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlašćenikovog prava dužan propuštati, ovlašćenik ima pravo zahtijevati i od svakog drugog lica koja svojim radnjama poriču njegovo pravo službenosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana prestaje istekom roka od 10 godina od kad je ovlašćenik prestao vršiti to pravo.
Tužba ovlašćenika službenosti
Član 249
Da bi ovlašćenik prava službenosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim organom, ostvariti svoje pravo na zaštitu, mora dokazati svoje pravo službenosti i čin tuženog kod onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava.
Tužba pretpostavljenog ovlašćenika službenosti
Član 250
Pravo na zaštitu svog pretpostavljenog prava službenosti ima i onaj koji je dokazao svoje pravo službenosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim organom dokaže pravni osnov i istiniti način svog sticanja državine te službenosti (pretpostavljeni ovlašćenik službenosti).
Na pravo pretpostavljenog ovlašćenika na zaštitu na odgovarajući način primjenjuju se pravila o tužbi pretpostavljenog vlasnika.
Zaštita od povrede stvarne službenosti upisom u javnoj evidenciji
Član 251
Ako je neko lice pravo korisnika stvarne službenosti steklo nevaljanim upisom u javnu evidenciju, ovlašćenik ima pravo da se štiti od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnog prava.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Preinačenje sadržaja službenosti
Član 252
Na preinačenje sadržaja službenosti primjenjuju se odredbe ovog zakona koje uređuju osnivanje službenosti na osnovu pravnog posla.
Propast povlasne ili poslužne stvari
Član 253
Propašću povlasne ili poslužne stvari prestaje i pravo službenosti, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje, službenost se uspostavlja.
Odredbe ovog zakona koje se primjenjuju na propast stvari odnose se i u slučaju da stvar bude stavljena izvan prometa.
Ako je umjesto propale poslužne stvari nastalo pravo koje je nadomješta (pravo na naknadu, na osiguraninu i slično), tada propašću stvari nije prestalo pravo plodouživanja, nego ono i dalje postoji na tom nadomjestku kao poslužnoj stvari.
Sjedinjenje povlasne i poslužne stvari
Član 254
Ako se svojina povlasne i poslužne nepokretnosti nađu u imovini istog lica, tada tim sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna službenost.
Ako se svojina povlasne i poslužne nepokretnosti razdvoji prije brisanja službenosti u javnoj evidenciji, službenost se uspostavlja.
Odricanje ovlašćenika
Član 255
Pravo službenosti prestaje valjanim odricanjem ovlašćenika, bez obzira na to na kojem je pravnom osnovu zasnovana.
Pojedini suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasne nepokretnosti ne može se odreći prava stvarne službenosti bez pristanka ostalih.
Vlasnik povlasne nepokretnosti koja je opterećena pravom plodouživanja ili založnim pravom ne može se odreći bez pristanka ovlašćenika tih prava.
Na osnovu odricanja prestaje službenost bez pristanka vlasnika poslužne stvari, pa i onda kad je i on imao korist od te službenosti.
Ako je službenost upisana u javnoj evidenciji, prestaće kad bude izbrisana.
Istek roka i ispunjavanje raskidnog uslova
Član 256
Službenost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano pravo svojine iz kojeg je izvedena, kao i kad se ispuni raskidni uslov pod kojim je bila osnovana ona ili pravo svojine iz kojeg je izvedena.
Ako je službenost osnovana pod uslovom dok treće lice navrši određene godine, prestaće u to vrijeme, premda je treći umro prije tih godina, ako iz svrhe oročavanja ne proizlazi nešto drugo.
Ako je službenost upisana u javnoj evidenciji prestaće brisanjem.
Posljedice neizvršavanja prava službenosti
Član 257
Pravo službenosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz 20 godina.
Pravo službenosti koje se po svojoj prirodi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prilika u kojoj treba da izvrši njen sadržaj, a ovlašćenik to ne učini.
Pravo službenosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovom izvršavanju, a ovlašćenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.
Zastara ne nastupa, niti pravo službenosti prestaje neizvršavanjem, dok na poslužnoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvršavanju toga prava.
Službenost upisana u javnoj evidenciji prestaće brisanjem iz javne evidencije.
Ukidanje prava službenosti
Član 258
Ako pravo službenosti izgubi razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine.
Ako nije posebnim zakonom drugačije određeno, odluku o ukidanju donijeće sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni osnov na kojem je ta službenost bila osnovana.
Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nepokretnosti odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu službenost puta, bez obzira na to na kojem je osnovu zasnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji, ili jednako odgovarajući prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako odgovarajući javni prolaz.
Sud će na zahtjev vlasnika poslužne stvari, kojem plodouživalac nije dao osiguranje koje se obavezao dati ili koje je sud odredio, odlukom ukinuti plodouživanje i obavezati vlasnika na plaćanje pravedne naknade.
Sud koji vodi postupak radi ukidanja plodouživanja jer plodouživalac nije dao nužno osiguranje, može, umjesto da ukine plodouživanje, odlukom postaviti upravnika poslužnoj stvari, ako utvrdi da je to bolje s obzirom na okolnosti slučaja, te ako to zahtijeva plodouživalac koji se obavezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za upotrebu i iskorišćavanje poslužne stvari.
Zaštita tuđeg povjerenja
Član 259
Službenost koja nije upisana u javnoj evidenciji prestaje kad poslužnu stvar stekne lice koje nije znalo niti je moralo da zna za tu službenost.
Prestanak lične službenosti
Član 260
Pravo lične službenosti prestaje smrću ovlašćenika ili prestankom pravnog lica koje je bilo ovlašćenik toga prava, ako nije drugačije određeno.
Ako je pravo lične službenosti izričito osnovano i za ovlašćenikove nasljednike, nasljeđivanjem će ono preći na one koji nasljeđuju zbog smrti prvog ovlašćenika; smrću nasljednika koji je naslijedio pravo lične službenosti ona se gasi, ako nije drugačije određeno.
Ako je lična službenost zasnovana u korist jedne porodice, prestaje kad ta porodica izumre. U slučaju sumnje, smatra se da je osnovana za nasljednika, a ko tvrdi da je osnovana za porodicu, treba to i da dokaže.
Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti
Član 261
Službenosti prestaju ispunjavanjem pretpostavki koje je za to odredio posebni zakon.
Nadležni organ će ukinuti službenost u slučajevima i pod pretpostavkama određenim posebnim zakonom.
Ako ukidanje ili prestanak službenosti ima značenje izvlašćenja, lice čija je službenost prestala ima pravo na punu naknadu.
Službenost upisana u javnoj evidenciji prestaće brisanjem, ako zakonom nije drugačije određeno.
Prestanak stvarne službenosti
Član 262
Stvarna službenost prestaje:
a) ako se vlasnik poslužne nepokretnosti protivi njenom vršenju, a vlasnik povlasne nepokretnosti tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo,
b) ako isto lice postane vlasnik poslužne i povlasne nepokretnosti,
g) ako propadne povlasna ili poslužna nepokretnost,
d) nevršenjem u periodu od 10 godina.
Vlasnik poslužne nepokretnosti ima pravo zahtijevati da prestane pravo stvarne službenosti kada prestane potreba za korišćenjem povlasne nepokretnosti, kao i kada prestane razlog zbog kojeg je bila zasnovana.
Podijeljene povlasne nepokretnosti
Član 263
Ako se podijeli povlasna nepokretnost, stvarna službenost ostaje u korist svih njenih dijelova. Vlasnik poslužne nepokretnosti ima pravo zahtijevati da stvarna službenost vlasnika dijela podijeljene povlasne nepokretnosti prestane, ako ne služi za potrebe tog dijela.
Ako je podijeljena poslužna nepokretnost, stvarna službenost ostaje samo na dijelovima na kojima je vršena.
III Realni tereti
1. Uopšteno o realnim teretima
Pojam realnih tereta
Član 264
Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nepokretnosti koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj tog realnog tereta.
Osnivanje realnog tereta
Član 265
(1) Realni teret osniva se na određenoj nepokretnosti na osnovu pravnog posla i odlukom suda ili nadležnog organa.
(2) Realni teret je osnovan kada su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi.
Osnivanje realnog tereta pravnim poslom
Član 266
(1) Na osnovu pravnog posla, realni teret osniva se njegovim izvođenjem iz svojine nepokretnosti koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom.
(2) Pravni posao o osnivanju stvarnog tereta mora biti u obliku notarski obrađene isprave i mora sadržavati odredbe o osnivanju tereta na određenoj nepokretnosti, njegovom sadržaju i korisniku tereta.
(3) Suvlasnici ili zajednički vlasnici na nepokretnosti mogu samo saglasno odrediti da se optereti realnim teretom.
Upis tereta u javne evidencije
Član 267
(1) Realni teret osnovan pravnim poslom stiče se upisom u javnu evidenciju kao teret na njime opterećenoj nepokretnosti.
(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke određene zakonom za upis u javnu evidenciju, realni teret stiče se predbilježbom, pod uslovom da se predbilježba naknadno opravda.
(3) Lice koje realni teret stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ovlašćeno je da traži upis tog prava u javne evidencije.
(4) Realni teret ne može se suprotstaviti pravu savjesnog lica, koje je, postupajući sa povjerenjem u javne evidencije, upisalo svoje pravo prije nego što je zatražen upis realnog tereta.
Osnivanje realnog tereta odlukom suda
Član 268
(1) Realni teret može se osnivati odlukom suda u postupku diobe, ostavinskom postupku, i u drugim slučajevima određenim zakonom.
(2) Na osnivanje realnog tereta shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o osnivanju službenosti.
Nepokretnost opterećena realnim teretom
Član 269
(1) Realnim teretom može biti opterećena jedna ili više nepokretnost koje mogu biti predmet založnog prava.
(2) S opterećenom nepokretnošću opterećeni su i svi njeni pripaci.
(3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na nepokretnost, primjenjuju se i na suvlasnički dio nepokretnosti.
Sadržaj realnog tereta
Član 270
(1) Sadržaj realnog tereta može biti moguća, dopuštena i određena, ili odrediva radnja periodičnog davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost. Radnja koja čini sadržaj realnog tereta ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjenom opterećene nepokretnosti, niti služiti ostvarivanju ekonomske namjene korisnikove nepokretnosti.
(2) Radnja jednokratnog davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj realnog tereta. U tom slučaju shodno se primjenjuje odredba stava (1) ovog člana, ako zakonom nije drugačije određeno.
Promjena sadržaja realnog tereta
Član 271
(1) Promjena sadržaja realnog tereta dopuštena je samo u sporazumu sa vlasnikom opterećene nepokretnosti, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nepokretnosti, tada i u sporazumu sa nosiocima tih prava.
(2) Na promjenu sadržaja realnog tereta primjenjuju se odredbe ovog zakona o osnivanju realnih tereta na osnovu pravnog posla.
Osnovna obaveza realnog tereta
Član 272
(1) Realni teret obavezuje vlasnika opterećene nepokretnosti da korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nepokretnosti.
(2) Obaveza iz realnog tereta prenosiva je samo zajedno sa opterećenom nepokretnošću.
(3) S prelaskom svojine opterećene nepokretnosti na drugo lice ujedno prelazi i obaveza iz realnog tereta.
(4) Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva.
Pojedinačna obaveza davanja ili činjenja
Član 273
(1) Kada na osnovu vlasnikove obaveze iz člana 272. ovog zakona dospije za ispunjenje neko davanje ili činjenje, tada nastaje pojedinačna obaveza vlasnika opterećene nepokretnosti da to davanje, odnosno činjenje ispuni korisniku tereta kao povjeriocu.
(2) Korisnik realnog tereta ovlašćen je da traži ispunjenje pojedinačne obaveze iz prethodnog stava, ili njenu novčanu protivrijednost.
(3) Pojedinačne obaveze davanja i činjenja zastarijevaju za tri godine od dospijeća svake pojedine obaveze.
Lična odgovornost za pojedinačne obaveze davanja ili činjenja
Član 274
(1) Za ispunjenje pojedinačne obaveze davanja ili činjenja odgovara svom svojom imovinom lice koje je vlasnik opterećene nepokretnosti u vrijeme dospijeća obaveze. Odgovornost tog lica za dospjele obaveze ne prestaje sa prestankom njegovog prava svojine na opterećenoj nepokretnosti.
(2) Ako je opterećena nepokretnost u državini trećeg lica, ono odgovara cjelokupnom svojom imovinom za pojedinačna davanja ili činjenja dospjela do prestanka državine nepokretnosti.
(3) Plodouživalac nepokretnosti opterećene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom umjesto vlasnika te nepokretnosti za pojedinačna davanja i činjenja na koja obavezuje realni teret.